Intervju sa Isidorom Vuković, najboljom debatanticom za mjesec juli u projektu Debatologija koji se realizuje u saradnji Centra za kulturu dijaloga i portala STUDOMAT.ba.
Razgovarala: Tijana Ljuboje
Za početak, možete li nam se predstaviti?
Ja sam Isidora Vuković iz Brčkog, imam devetnaest godina i ove godine sam se upisala na Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Debatom se bavim dugo i to mi je najdraži hobi, koji će nadam se jednom postati moje zanimanje.
Zašto baš „Sofija Amundsen“?
Sofija Amundsen je lik jednog od mojih najdražih romana, “ Sofijin svijet”. Razlog zašto sam baš nju izabrala je zato što ona u romanu traga za određenim filozofskim istinama, a ja na Debatologiji radim to isto, tragam za argumentima i istinama koje iz njih slijede.
Odakle ljubav prema debati?
Ljubav prema debati razvila se u školi na debatnim sekcijama, ali moram reći i putem medija. Naime, u našoj javnosti svi razgovori i polemike svode se na vrijeđanje i svađe, tako da sam ja poželjela vidjeti pravu raspravu u kojoj se oponenti poštuju i sukobljavaju isključivo argumentima. Mene je, zapravo, naša medijska nekultura natjerala da volim debatu.
Vaše mišljenje o Debatologiji?
Debatologija mi se dopada jer daje priliku svima da govore o aktuelnim problemima. Razlikuje se od nekulturnih rasprava koje se najčešće mogu naći na internetu, a opet sa druge strane dovoljno je moderna da bi išla u korak sa modernim i brzim životom. Još jedna od prednosti je što ljudi iz čitave Bosne i Hercegovine mogu da se uključe, bez obzira ima li njihov grad debatni klub ili ne. Mnogi ljudi imaju izuzetan potencijal i ideje ali nemaju mogućnosti ni prilike da ih pokažu, to je upravo najveća vrijednost Debatologije, što daje svima jednaku mogućnost da se aktiviraju u društvu i javno raspravljaju o svim temama.
Imate li prijedloge za teze koje bi u narednom periodu trebale biti na Debatologiji?
Ja sam u početku bila pozitivno iznenađena hrabrim izborom teza. O mnogim temama koje su aktuelne na Debatologiji malo ljudi se usudi govoriti. Pored aktuelnih tema iz politike , kulture i svijeta, ja bih voljela da vidim mišljenje mladih ludi o porodici i njihovoj ulozi u društvu. Sem što znamo da kritikujemo druge, voljela bih da vidim znamo li da kritikujemo i sami sebe. Takođe rado bih predložila tezu “Gdje će biti BiH za dvadeset godina?” Teze koje govore o budućnosti mislim da bi mogle biti interesantne ne samo za debatante već i za one koji će to čitati. Vidjeti viziju mladih ljudi koji trebaju preuzeti odgovornost je važno, Debatologija je savršen način za to, mladi ljudi su spremni da kažu, jedino još da nađemo nekoga ko će to čuti.
Šta mislite ko vam je bio najveća konkurencija za ostvarivanje titule najbolje internet debatantice za mjesec jul?
Konkurencija mi je bio svako ko zna i želi da razmišlja, i ne boji se to da kaže. Bila mi je čast razmijeniti mišljenje i argumente sa tako mladim i pametnim ljudima. Najveća prepreka mi je bila manjak podataka na internetu za većinu teza, jer kao što sam već rekla o mnogim stvarima se ne govori. Debatom sam došla do zaključka da naše društvo nije dovoljno transparentno da bi svaki čovjek mogao za sebe reći da je dobro informisan. Mislim da je to problem jer neznanje rezultuje predrasudama i to je jedan od naših najvećih problema. Društvom je lako manipulisati ako nemaju informacije i lako ih je okrenuti jedne protiv drugih i posvađati. To je ono što se nama dešava, a ja to smatram nedopustivim. Meni je ta netransparentnost bila najveća prepreka tokom debatovanja.
Da li je kultura komunikacije važna i zašto?
Da, kultura komunikacije je važna. Nije dovoljno pričati o problemima, kultura komunikacije pomaže u rješavanju problema. Naravno, kultura komunikacije je odlika ljudi koji imaju argumente i dokaze, dok oni koji to nemaju to prikrivaju bahaćenjem, uvredama i nekulturom. Nažlost naše društvo je prepuno ovih drugih. Smatram da je to naša najveća kočnica. Ljudi koji imaju šta da kažu ćute, jer pričaju oni koji ne znaju, ne mogu i neće da nauče. Jednostavno, u našem društvu ne pričaju pametniji, nego glasniji.
Smatrate li da debata pomaže u razvijanju određenih vještina?
Naravno, debata razvija mnoge vještine kao što su: stav, ljepota govora, logičko razmišljanje, pomaže i da se otkloni strah od javnog nastupa. Debata jednostavno djeci i mladim ljudima omogućava da dobiju potrebnu dozu samopouzdanja i neophodnu dozu samokritičnosti da saslušaju druge i rade više na sebi.
Da li imate neke savjete za unapređenje kvalitete Debatologije?
Jedino što bih ja voljela, to je kada bi se više ljudi uključilo u Debatologiju. Smatram da se Debatologija ne smije zadržati na granicama BiH. Obradovalo me kada sam vidjela da je djevojka iz Zagreba bila debatant mjeseca. To je savršeno mjesto da mladi ljudi iz regiona razgovaraju o problemima koji su nam svima isti. Granice ne dijele probleme i većina nas može da shvati probleme zemalja regiona jer i mi imamo iste.
Možete li nam navesti tri razloga zašto bi mladi ljudi trebali učestvovati u internet debatama?
Da bi naučili da se ne plaše da kažu, da se ne libe da saslušaju i da se ne ustručavaju da pitaju.
Koja teza ti je bila najzanimljivija na Debatologiji, do sada?
Zanimljiva teza je ona u koju se uključi više ljudi sa različitim stavovima. Tako je meni bila najinteresantnija teza “ Da li u BiH postoje predrasude prema zanimanjima za koje nije potreban fakultet?” Ta teza mi se dopala jer je bilo sukoba u mišljenjima mojih kolega i mene. Ali i o tome se rijetko govori pa je to bila jedinstvena prilika da razgovaramo o toj tezi.
Studirate na Pravnom fakultetu u Beogradu. Ima li debata važnost za svakog budućeg pravnika?
Ja, kao brucoš, vjerujem da svaki budući pravnik mora znati lijepo, tačno i argumentovano govoriti. Barem se nadam da će u budućnosti biti tako, jer smo svjedoci da to danas nije nužno. Možda idealizujem svoje buduće zanimanje, ali ja, zaista, ne vjerujem da pravnik mora da bude lopuža koja poznaje sudije, već da to mora da bude čovjek koji može da govori kulturno, bez treme, jasno i glasno. Svako zanimanje ima svoj alat. Alat pravnika je jezik, zakon i argumenti. Sve dok se o pravnicima bude govorilo kao ljudima koji su spremni na sve i svašta, sem na kulturno ponašanje, bojim se da naše društvo, a naročito pravosuđe neće napredovati i neće moći da ispunjava svrhu zbog koje postoji.
Možete li uporediti kvalitetu kulture komunikacije u medijima u Srbiji i Bosni i Hercegovini?
Ako pogledamo globalno, razlika između privatnih medija u Srbiji i BiH nema. Kod nas je problem regiona nekultura i neukus u medijima i to nije problem ni samo BiH ni samo Srbije. Jedino što ja moram reći je da, javni servis Srbije radi nešto ozbiljnije nego u Bosni i Hercegovini. Razočaravajuće je to da javni servis u Bosni i Hercegovini jedva da ima dječije emisije i programe za mlade. U Srbiji se, ipak, na tome radi nešto više. Moram priznati da je slično i sa kvalitetom kulture komunikacije. Smatram da državna televizija Bosne i Hercegovine treba poraditi malo na svom kvalitetu jer je tu daleko iza i Srbije i Hrvatske. Sa druge strane nisu jedino mediji krivi za nekulturu, tu su i ljudi koji se bave javnim poslom. Mediji ne mogu uticati na to kako će pojedinci govoriti i hoće li se ponašati u skladu sa svojom funkcijom i odgovornošću.
(STUDOMAT.ba)