Ana Bučević: Misli vam mogu biti najgori neprijatelj ili postati najbolji prijatelj

S obzirom na veliku traženost i pozitivan feedback na Anine objave, savjete i kompletan rad, održala je motivacijski seminar u Sarajevu. Tom prilikom, postavili smo Ani nekoliko pitanja, korisnih studentima i studenticama ponajviše, odnosno onima koji su podložni učestalom stresu. U svojim videima, vrlo često se fokusira na studentski život i udjeljivanje savjeta pronalaska motivacije, lakše organizacije i zagarantiranog uspjeha.


Ana Bučević autorica je četiri bestsellera, suosnivačica BigU Akademije na Hrvatskom, Ambassador WWF Adria i motivacijska govornica. Koristeći se društvenim mrežama, postovima na Youtube kanalu ‘Safari duha’, niz godina je svrstavana među najprihvaćenije motivacijske govornice u regionu. Na svom kanalu, dijeli isključivo edukacijski i sadržaj koji ima svrhu osvještavanja, samokontrole i poboljšanja energije.

Kada su u pitanju studenti i studentice, prva asocijacija na njih jeste ogroman stres, koja je najbolja prevencija stresa, radnje koje djeluju upravo u smjeru izbjegavanja svakodnevnog stresa ?

Mogu li se osvrnuti na svoj period studiranja i to da mi je potpuno jasan taj stres jer ni dan danas sa 41 godinu ne zaboravljam onaj grop u želucu pred ispit na fakultetu i nespavanje i vrtenje pitanja u glavi. Nikada neću zaboraviti kada sam zadnji ispit dala na fakultetu, ja zaista kažem da mi je to isti događaj kao kad sam rodila svoje dvoje djece, dakle takvu sreću i radost, da nikad više neću učiti šta ne želin i šta me ne inspirira, tako da mi je potpuno jasno. Naravno da postoji prevencija a to su upravo metode koje ja i predlažem studentima da rade, odnosno meditacija, učenje koncentracije, fokusa. Jedna fantastična metoda je fokus na cilj, dakle znam da vam se ne uči neki predmet i možda vam nikad, čak ni na fakultetu, neće zatrebati kao što meni nije nikada zatrebala povijest sporta u životu. Dakle zašto to studirate? Ja ovdje polazim iz točke da studirate ono što volite jer meni je zaista neshvatiljvo da neko odabere fakultet koji ne voli i cijeli život radi ono što ne voli. Ideš na taj ispit, učiš ga i smanjuješ taj stres: Joj kad te položim, korak sam bliže diplomi. Svakako bih meditaciju preporučila.

 

Da li je moguće živjeti ispunjen, sretan, takoreći ‘život bez briga’? Šta to razmišljanje zapravo donosi?

Pa ti si mi zapravo u jednom pitanju stavila dvije stvari na koje bih ja htjela odgovoriti. Apsolutno je moguće živjeti ispunjen život, sretan život, miran život, ali ste tu dodali život bez briga koji sam ja nedavno objasnila u svom videu. Dakle brige će uvijek postojati, ali mi promijenimo pogled na brigu, gledamo je drugačije i onda ona ne postaje teret nego postaje blagoslov i zapravo iz svih tih briga, tih trenutaka koji su nam nelagodni, mi izvlačimo najviše. Itekako je moguće, zato i radim sve ovo što radim, da bih ljudima objasnila.

Zanimljivo, opet ću se vratiti na ovaj naš studentski život, odnosno šta je to ključno za studentski život koji je sačinjen od nanizanih uspjeha i kako do tog istog uspjeha i ispunjenja doći?

Pa, prvo vjera u sebe, koja se isto tako može naučiti. Ja uvijek kažem ljudima, prije nego idete učiti kako zavoljeti sebe, kako vjerovati u sebe, postavite pitanje zašto ne volite sebe i zašto ne vjerujete u sebe. Jer nas je neko uvjerio da ne vrijedimo, što smo slušali od roditelja da nas je neko ponižavao, čak i nesvjesno su nam govorili: je, baš ćeš ti uspjeti to što si već zamislio/la. Roditelji su to radili nesvjesno, dakle i slušajući njih mi smo gubili vjeru u sebe. Meni ljudi kažu Ana: Na ovaj fakultet prima samo trinaest osoba, ja kažem: Super, ti i još dvanaest! Zamislite sad tog pogleda, imaš trinaest šansi da upadneš a oni to gledaju kao samo trinaest i ja nemam šansu. To je to, naučiti se voljeti, naučiti se vjerovati u sebe jer je sve moguće. Odnosno, opet učiti kako doći do odgovora ko nas je uvjerio da smo manje vrijedni, zašto su oni to radili i kad to shvatite, tek tada krećete na put zapravo da se zavolite kao što ste se voljeli prije, ili ste se trebali voljeti.

Šta je rješenje odnosno izlaz iz demotiviranosti i depresije?

Edukacija opet. Kako ćeš izaći iz depresije ako ne znaš kojom metodom, kako ćeš se motivirati ako ne znaš čime. Ljudi zanemaruju edukaciju, nažalost. Mene ljudi često pitaju: Ana da morate jednu stvar reći, koja bi to bila? Ja bih rekla educirajte se, učite. Postoje formule za sretan život, postoje, samo je pitanje ko ih gdje pronalazi. Svi se mogu educirati. Hoće li primjenjivati naučeno, to je direktan odraz na to da li će biti uspješni ili ne. Ja ću dati jedan banalan primjer a to je torta, ako je ispred mene recept za najljepšu tortu na svijetu  i ja ga čitam i mislim se wow kakva torta i ostanem na tome, hoću li ja pojesti tu tortu, hoću li je napraviti…A ko će zasukati rukave, uzeti sve što piše i primijeniti naučeno da bismo tortu i iskušali?

Koji su največi pokretači gubitka koncentracije i šta je ključno za izbjegavanje upravo tog stanja?

Fantastično pitanje. Misli, raspršenost misli kojih većina ljudi nije ni svjesna. Misli vam mogu biti najgori neprijatelj ili postati najbolji prijatelj. Ljudi koji imaju problema sa nesanicom, imaju problema sa mislima. Studenti koji imaju problema sa koncentracijom, imaju problema sa mislima, a misli im odvlače fokus. Fokus je dio koncentracije zato moramo naučiti kontrolirati vlastite misli, moramo ih prvo spoznati da ih imamo i onda radom na sebi, postižemo stanje bez misli. Vi primijetite kad vam dođe misao. Ja ako sjedim i čitam neki predmet, idem učiti, ja točno primijetim kad odlutam jer sam postigla stanje bez misli, ali sam i svjesna kad mi misao dođe pa spoznajem što su misli i kako ih kontrolirati i usmjeriti onda u pravom smjeru.

Najteže je danas mlade potaknuti da se okrenu meditaciji, da se okrenu nekim umnim vježbama, da li se boje feedbacka, odnosno diskriminacije od strane društvene sredine?

Znači da ne vjeruju dovoljno u to što rade. Zar mora itko znati da meditiraju? Ne mora. Neka probaju pa vide, malo se educiraju. Čitajte malo o meditacijama. Ja molim da mi netko, bilo tko na ovom svijetu, da jedan jedini primjer negativnog utjecaja meditacije na čovjeka. Sva priča protiv meditacije je banaliziranje, potcjenjivanje, neznanje. Kad ljudi banaliziraju, kad ne znaju, onda pokušaju nešto izrugati, izokrenuti. Ne znaju da je meditacija jedno stanje bez misli, potpune prisutnosti u sadašnjem trenutku. Što je loše u tome da ja prelazim cestu potpuno prisutna? Je li loše da, kad mi dođe dijete, ja ga zagrlim, je li mi loše da dijete osjetim a ne da me dijete zove mama, mama, mama a ja sam na Instagramu? Kad me poljubi muž, da ja osjetim taj poljubac, što je u tome loše? Tada dođete do spoznaje tko ste i koliko ste fantastični.

Pitanje koje se u posljednje vrijeme jako često javlja na našim prostorima jeste to da javne ličnosti dosta utječu na samopouzdanje mladih osoba, dakle tabloidi, društvene mreže, prikazi idealnog muškarca, prikazi idealne žene, imate li neki komentar ili savjet?

Imam, sve ono što i savjetujem svojoj petnaestogodišnjoj ćerki, a to je da ni Jenifer Lopez ne izgleda kao Jenifer Lopez na Instagramu, tako da  ja sam upravo znajući da odgajam dijete u današnjem vremenu photoshopa, Instagrama, sjela s njom i pokazivala joj slike prije i poslije, pokazivala joj da su sve to žene od krvi i mesa.

Zaista je Youtube prepun sadržaja, fantastična je edukacija kao i sve društvene mreže ako ih znate koristiti. Ulazila bih na Youtube i pokazivala bih joj: Vidiš Ani, one zapravo ovako izgledaju. Jednostavno da joj osvijestim da nije to ispravna slika te osobe i da je ona zapravo retuširana. S druge strane, mislim da je veći problem da se roditelji upravo pozivaju na društvo a ne na sebe i ne preuzimaju odgovornost za upravo odgoj vlastite djece i tu edukaciju. Često, ja vidim bar, kako napadaju javne osobe da nisu dobar primjer djeci, da ih djeca prate. Spomenut ću da je nedavno jedna poznata osoba iz Hrvatske napisala jednu zaista pametnu rečenicu a to je: Vi odgajate djecu a ne Instagram. Dakle, roditelji pokušavaju skinuti sa sebe odgovornost a ja kažem da ona majka koja nije sjela i svoje dijete zapravo učila, treba znati da je odgoj cjeloživotni proces i da kad dobiješ dijete zaista trebaš posvetiti vrijeme. Tako da, evo da shvate da je to zapravo polusvijet, jedan lažni svijet i da jednostavno te žene ne izgledaju tako i da ne trebaju pasti pod utjecaj, poručuje Bučević.

Skloni smo, općepoznato, u posljednje vrijeme kolektivnoj depresijii, negativnim mislima, negativnim dešavanjima. Kako to da ljudi osjete zahvalnost i počnu uživati u životu u pravom smislu?

-Pa, na početku edukacijom. Ako nismo naučili tijekom života kako biti pozitivni, kako mijenjati pogled na svijet, onda to konačno moramo naučiti, zar ne? Tako da, moj prvi savjet bi bio čitanje knjiga, slušanje videa, praćenje predavanja ili ljudi koji objašnjavaju upravo kako ne biti depresivan, kako biti pozitivan, kako izvlačiti najviše od života. Edukacija je moj definitivni odgovor, jer trebamo naučiti kako, da bismo primijenili.

(I.Ahmetspahić/STUDOMAT.ba)

 


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

Irma Ahmetspahić
Studentica prve godine prvog ciklusa studija na Fakultetu političkih nauka UNSA, odsjek žurnalistika. Ni manje ni više. Uživam u svijetu medija. Pisanju. Slobodi. Volim košarku, kafu i crnu boju. Uvijek imam olovku i papir.