To je problem koji je dugo mučio astrofizičare i ne postoji jasan odgovor. To je pitanje poznato kao Fermijev paradoks, kojeg je postavio talijanski astronom Enrico Fermi 1950. godine. Ako je život tako obilan, kaže, zašto još nismo otkrili ništa?

Postoje brojna moguća rješenja, neka vjerojatnija od drugih. Pogledajmo neka od njih.

1. Svemir je jednostavno prevelik

Prvo rješenje, i vjerojatno najpopularnije, odnosi se na ogromne udaljenosti svemira. S obzirom da naseljeni planeti naše galaksije mogu biti udaljeni hiljade svjetlosnih godina, to čini dvosmjernu komunikaciju putem elektromagnetske radijacije, jedini zasad poznati način komunikacije, nemogućom. Za galaksije izvan Mliječnog sustava koje su udaljene milionima svjetlosnih godina, taj scenarij još je i više nemoguć. Moguće je da su udaljenosti jednostavno prevelike za komunikaciju kroz prostor-vrijeme.

2. Nismo dovoljno ustrajno tražili

Moguće je da nismo dovoljno ustrajno tražili. Dosad se većina potrage za vanzemaljskom inteligencijom (eng. search for extraterrestrial intelligence, SETI) oslanja na nekoliko teleskopa širom svijeta – Institut SETI je proveo većinu tih istraživanja dosad, no ništa nije pronađeno.

Ove godine najavljen je 100 miliona dolara vrijedan projekt „Breakthrough Listen”, kojeg finansira ruski milijarder Juri Milner i koji će dosad najsistematizovanije tražiti vanzemaljske signale. Koristit će dva najmoćnija radioteleskopa na svijetu, Opservatorij Green Bank u Zapadnoj Virginiji i Opservatorij Parkes u Australiji, kako bi pregledali milijun zvijezdi najbližih Zemlji, te najbližih sto galaksija u potrazi za signalima koji su namjerno ili slučajno poslani u našem smjeru. To je naša najbolja šansa da nešto pronađemo.

Možete pogledati i prvi od dva izvrsna videa koji objašnjavaju Fermijev paradoks „The Fermi Paradox – Where Are All The Aliens”:

3. Veliki filter

Ako se ne pronađe ništa nakon 10 godina, koliko će projekt „Breakthrough Listen” trajati, onda stvari postaju komplikovanije. Još jedno rješenje Fermijevog paradoksa sugeriše da postoji Veliki filter u svemiru, kod kojeg inteligentan život staje kroz samouništenje ili zbog drugih razloga. Moguće je da smo prva vrsta koja je prošla filter, ili ga tek trebamo doseći – a sve su ostale inteligentne civilizacije uništene.

4. Nismo dovoljno razvijeni

Neki smatraju da je moguće da postoje drugi oblici komuniciranja za koje još ne znamo – možda vanzemaljske civilizacije čekaju da dosegnemo određenu razinu tehnološke zrelosti prije nego što nas kontaktiraju. To bi moglo biti rješenje i dok ne nađemo te druge oblike komunikacije, ne možemo ništa učiniti.

5. Sami smo

Zadnje rješenje Fermijevog paradoksa je ujedno i najstrašnije – možda smo sami u ovom svemiru.

Uzmite u obzir da ne znamo kako je započeo višćelijski život na ovom planetu, na koji je način iz jednoćelijskog prešao u višećelijski, u složene organizme. Također, nismo sigurni kako je uopšte život došao do ovog planeta, odakle je došla voda i još mnogo toga. I što je s uvjetima koji su doveli do evolucije čovjeka?

Naš planet orbitira na točnoj udaljenosti od Sunca, zoni naseljivosti, gdje su temperature dovoljno umjerene da bi mogli živjeti. Morali smo pričekati da dinosauri nestanu kako bi sisavci dobili priliku na ovom planetu. Sada je ljudska civilizacija stara samo nekoliko hiljada godina, što je samo mali dio 13,8 milijardi godina starog svemira. Moguće je da je Zemlja jedina kozmička šala koja je dozvolila razvijanje inteligentnog života.

Mnogi naučnici odbijaju povjerovati da je peto rješenje tačno. Umjesto toga, smatra se da ćemo pronaći neki oblik mikrobiološkog života u Sunčevom suistemu tokom sljedećih nekoliko desetljeća, što će biti ili prije ili poslije vanzemaljskog signala iz svemira. No, nema smisla u negiranju da je pomalo zabrinjavajuće što još nismo ništa pronašli.

Sve dok ne pronađemo dokaz koji upućuje na suprotno, sami smo u cijelom svemiru. Jedini smo primjer svjesnog života u svemiru za kojeg znamo, što čini Zemlju i čovječanstvo nevjerojatno posebnom, te bismo trebali činiti sve što je u našoj moći da očuvamo ovaj fascinantni i usamljeni, životom naseljeni planet na kojem jesmo.

Kao što je Sir Arthur Clarke jednom rekao: „Postoje dvije mogućnosti – ili smo sami u svemiru ili nismo. Obje su jednako zastrašujuće.”

(Znanost.hr / IFLScience)