Štoviše, studenti se često bore s prilagođavanjem zahtjevima oblikovanja i upućivanja koji se mogu razlikovati za različite kolegije. Mnoge web stranice i blogovi nude razne savjete za pisanje eseja, ali ovaj članak sažima najbolje od njih koje je najlakše implementirati.
1. Neka vaša struktura bude čista
Prvi i najočitiji savjet za pisanje eseja je da obratite posebnu pozornost na njihovu strukturu. Mnogi profesionalni akademski pisci kreiraju nacrt prije nego što počnu pisati, a to je navika koja može pomoći i studentima. Stoga sažetak misli, razloga i prigovora u eseju može pomoći studentima da sastave svoje ideje i oblikuju budući rad na umu, prenosi World Scholarship Forum.
Tipičan esej sastoji se od sljedećih dijelova i gotovo svi koji su napisali radove su im poznati:
- Kratak uvod.
- Odlomak s prvim argumentom.
- Odlomak s drugim argumentom.
- Slobodno dodajte što više odlomaka što više argumenata.
- Zaključak koji daje pregled tijela eseja.
Ipak, lakše je pričati o njima nego se savršeno držati njih dok pišete esej. Naprimjer, mnogi se argumenti mogu ispreplesti i moglo bi se činiti prikladnijim staviti jedan iza drugog.
Međutim, ovaj pristup nije siguran jer čitaoc može biti manje upoznat s temom i propustiti njihovu međusobnu povezanost. Zbog toga bi ti argumenti za njih izgledali kao mješavina zasebnih fragmenata misli. Najjednostavnije pravilo koje treba zapamtiti da biste poboljšali svoju strukturu pisanja je „jedna izjava po jedan odlomak“.
2. Izbjegavajte izbjegavanje glavne teme
Ovaj je savjet sasvim očit, ali mnogi studenti koji prvi put pokušavaju akademsko pisanje ispočetka to ipak rade. Razumljiva je želja impresionirati čitatelja svojom erudicijom, osobito ako je obrađena tema široka, ali nepotrebne informacije mogu pogoršati konačni dojam iz eseja.
Na primjer, ako je tema eseja onečišćenje mora i njegove posljedice na okoliš lokalno ili globalno, raspravljati o učincima zagađivača mora na zdravlje ljudi bilo bi nepotrebno.
Pozivanje na lični dojam trebalo bi se javljati u esejima samo kad izravno zahtijevaju upute. Ovo je pravilo posebno važno za osobna mišljenja iz situacija ili predmeta koji se odnose na temu, jer akademsko pisanje daje prednost analizi nad emocijama.
Bilo bi korisno ponovno pročitati svaki odlomak nakon što ga napišete kako biste bili sigurni da se rad fokusira na glavnu temu i da ne odstupa od sporednih pitanja. Naravno, za to je potrebno vrijeme, ali moglo bi pomoći u traženju stilskih pogrešaka i istodobnoj procjeni strukture odlomka.
U suštini, odlomak bi trebao koristiti iste kriterije strukture koji se primjenjuju na cijeli esej. Odlomak bi trebao sadržavati samo podatke o jednoj podtemi, a autor bi te podatke trebao ispričati jasnim i konsekventnim načinom koji je lako slijediti.
3. Pažljivo birajte izvore
Očito, ovaj savjet nije koristan za razmišljanje o pisanju gdje je jedini potpuno pouzdan izvor pisac. Međutim, ovaj se zadatak može dogoditi relativno rjeđe od onih gdje student treba proučiti tuđa istraživanja i formulirati svoje mišljenje o toj temi.
Internet i knjižnice omogućuju pristup obilju informacija, ali možda nije tako lako odabrati izvore vrijedne vremena provedenog u čitanju.
Međutim, moguće je izabrati brže ako unaprijed procijenite pouzdanost izvora. Odgovarajuće vrste izvora za većinu eseja su sljedeće:
- Istraživački članci iz recenziranih časopisa.
- Stručna literatura, poput udžbenika ili monografija.
- Članci i recenzije pouzdanih medija koji imaju visoku reputaciju, po mogućnosti poznati u cijelom svijetu.
- Statistika i informacije međunarodnih organizacija, poput UNESCO -a ili WHO -a.
Glavna slična funkcija navedenih izvora je njihova vjerodostojnost. Naime, oni obično pružaju vrhunske, pouzdane informacije od stručnjaka i odabiru ih na temelju profesionalnih standarda znanstvenog istraživanja odnosno novinarstva.
Budući da nema potrebe za prethodnim stručnim usavršavanjem prije stvaranja promotivnog članka ili posta na blogu, nepouzdana usluga može pružiti zastarjele ili sumnjive podatke ili ih pogrešno protumačiti u marketinške svrhe, pa je korisnije držati se onih od povjerenja.
4. Provjerite formatiranje
To je najgluplji dio esejskog pisanja, ali ujedno je i posljednji. Stoga je bolje da ga ne preskočite jer pravilno pozivanje i formatiranje može značajno utjecati na konačnu ocjenu, a to možete ponovno provjeriti na specijaliziranoj web stranici.
Prvi razlog zašto profesori obraćaju pozornost na njih je taj što formatiranje poboljšava čitljivost i olakšava razumijevanje napisanog rada. Kad se stil citiranja, format naslova ili drugi čimbenici neprestano mijenjaju, privlači dodatnu pozornost, a čitateljska koncentracija na tekst opada.
Drugi razlog za oprez pri provjeri oblikovanja je to što je to dobar trening pažnje. U osnovi, profesori mogu provjeriti sposobnost učenika da pažljivo pročita zadatak i slijede upute koje su mu dali.
Budući da pridržavanje nekih poslovnih ili profesionalnih standarda pisanja može biti neizbježan dio čovjekova života, dobro je započeti s treningom unaprijed. Zapravo, nešto niža ocjena najgora je stvar koja se može dogoditi sa univerzitetskim esejem s nepravilnim formatiranjem, dok hrpa u kompaniji može biti znatno veća.
Kao i mnoge druge aktivnosti, pisanje eseja je vještina koju je lako naučiti, ali je teško savladati. Stoga bi najvažniji faktori koje biste trebali uzeti u obzir pri pisanju eseja trebali biti njegova struktura, fokus teme, odabir izvora i formatiranje.