Brojni su fakulteti „finiš“ studiranja pomaknuli na šest ili čak osam godina, te ovaj period sad smatraju relevantnim i uspješnim, kad je stjecanje diplome u pitanju. No, brojni autoriteti sada propituju ispravnost ove odluke koja je, neizbježno, počela utjecati na sve studente.
Manje od dvije trećine studenata uspije diplomirati unutar šest godina, objavilo je tamošnje Ministarstvo obrazovanja. Ovi su postoci čak i gori, ovisno o određenim skupinama studenata. Samo četvrtina afroameričkih studenata te trećina hispanoameričkih studenata diplomira unutar četiri godine, pokazali su podaci Vlade, piše Moj Faks.
Pitanje o tome zašto se stopa diplomiranja u ovoj zemlji i dalje mjeri u šestogodišnjim okvirima, Ministarstvo obrazovanja referira se na dio zakona donesenog 1990. godine bez suvišnih pojašnjenja ili komentara.
Nerealni podaci institucija
Yolanda Watson Spiva, predsjednica skupine Complete College America nudi svoje viđenje situacije.
– Ako bilo koju instituciju upitate koji su im ciljevi, kad su diplome studenata u pitanju, svi će odgovoriti da do istih dolaze za četiri godine. Ili zavaravaju sami sebe ili nisu potpuno iskreni o tome kako sistem zapravo radi upravo kontra toga da to mladi i postignu. A što da zaista svoj proizvod plasiraju i isporuče u te četiri godine, kako su i obećali?, pita se Spiva.
Što se konzumenata usluge visokog obrazovanja tiče, na mrežnoj stranici Ministarstva obrazovanja, College Navigatoru, moguće je pročitati podatke o četverogodišnjem studiranju, no statistika pokazuje drugačije. Postotak diplomiranih po boji kože, etnicitetu ili spolu svi pokazuju put do diplome koji je čak duži od šest godina, a ne četiri.
Ako prihvatimo da će manje od pola studenata zaista diplomirati unutar te četiri godine, znači prihvatiti činjenicu da će mnogima troškovi studiranja porasti više no što su predviđali na početku dok istovremeno studiranjem odgađaju početak svoje karijere. Neki u tom procesu ostanu bez novca pa odustanu.
– Ako porodica ima plan i određeni budžet na raspolaganju, na kraju nisu u mogućnosti ostvariti svoj cilj, kaže David Bergeron, viši suradnik u Centru za američki razvoj (Center for American Progress) te bivši zamjenik ministra obrazovanja.
Studenti o realnim postocima i stopama diplomiranja neće doznati od strane matičnih institucija nego moraju pretraživati i “kopati” po podacima institucija koje regulišu visoko obrazovanje.
Sportaši studenti “krivi” za sve?
Pomak ovog okvira uspješnog studiranja, koji se s četiri pomaknuo na šest godina, datira u 1989. godinu kada je senator Bill Bradley, koji se i sam bavio košarkom tokom studija, aktualizirao temu akademskog uspjeha studenata sportaša, od kojih neki od njih nikada ne bi diplomirali.
Dotad koledži i univerziteti nisu otkrivali podatke o postocima diplomiranih i vremenu potrebnom da diplomiraju, te su se i grozili na samu pomisao da bi iste morali javno prikazivati. S obzirom da sportske stipendije vrijede pet godina, senator i njegovi istomišljenici, predložili su fakultetima da objave postotke diplomiranih sportaša unutar tog, petogodišnjeg razdoblja, što se proširilo i na sve ostale studente.
Nakon lobiranja visokoobrazovnih institucija, senator Edward M. Kennedy, u zadnji je trenutak dodao amandman o stjecanju diplome unutar “150 posto ‘normalnog vremena'”. Zakon je izglasan 1990. godine, iako su fakulteti odbijali objavljivati podatke o diplomranim studentima sve do 1997. godine. Mjera je omogućila smanjenje inicijative i poticaja fakultetima i koledžima da poboljšaju ovu statistiku koja je svoj plato dosegnula i prije pandemije COVID-a.
Studiranje mladi mogu produžiti na mnogo načina: tako da na fakultet dođi nespremni, odslušaju manje predmeta svaki semestar, rade tokom školovanja, mijenjaju studijske grupe, potroše novac za studiranje ili pak “zamrznu” studij iz porodičnih, ličnih ili zdravstvenih razloga. Fakulteti studente pak mogu dodatno usporiti dodavanjem zadaće, manjkom savjetovanja o samom procesu studiranja i brojnim drugim načinima. No za većinu ove brojke ipak nisu realne i zbog toga je potrebno pronaći novu mjeru uspješnosti studenata.