Izbori u BiH su iza nas, predizborna kampanja prštala je od obećanja bh. političara, a najjače je odjeknulo ono o zapošljavanju 100.000 ljudi. Ipak, dobro je poznato da je zapošljavanje u Bosni i Hercegovini kompleksan proces praćen brojnim poteškoćama, a mi vam prenosimo istraživanje koje su to najveće prepreke s kojim se susreću nezaposleni u ovoj zemlji.


Izbori u BiH su iza nas, predizborna kampanja prštala je od obećanja bh. političara, a najjače je odjeknulo ono o zapošljavanju 100.000 ljudi. Ipak, dobro je poznato da je zapošljavanje u Bosni i Hercegovini kompleksan proces praćen brojnim poteškoćama, a mi vam prenosimo istraživanje sa portala DEPO, koje su to najveće prepreke s kojim se susreću nezaposleni u ovoj zemlji.

Piše: Dina Ganibegović, DEPO.ba

Visoki porezi, ogromni doprinosi koje poslodavci izdvajaju za radnike, nepotizam pri zapošljavanju, korupcija, samo su mali dio problema s kojim se treba suočiti kada se govori o zapošljavanju u BiH. Također, ne treba zanemariti i činjenicu da je ogromna razlika između zapošljavanja u javnom i privatnom sektoru.

Stvaranje radnih mjesta u privatnom sektoru je otežano značajnim administrativnim barijerama, potrebom davanja značajnih beneficija, komplikovanim i neusaglašenim zakonima u različitim nadležnostima, te suprotstavljenim tumačenjima sudova u oblasti radnih odnosa, što stvara nesigurnost kako za poslodavce, tako i za zaposlene. Nadalje, visoki troškovi započinjanja radnog odnosa idu pod ruku sa visokom troškovima prestanka zaposlenja.

Zašto nema dovoljno radnih mjesta?

Na pitanje šta je najveća prepreka pri zapošljavanju u BiH, Hasan Sejdić, koordinator Udruženja nezaposlenih u BiH, ističe da je to nedostatak konkursa i radnih mjesta. Međutim, pravo pitanje je zašto nema dovoljno radnih mjesta, dodaje on.

– Radnih mjesta nema zato što nema ambijenta za njihovo otvaranje. Ne valja porezna politika, rad inspekcijskih organa nije za pohvalu, nema pristupa jeftinim finansijskim sredstvima… Veliki problem je i činjenica da se politika posljednjih 20 godina nije bavila ekonomijom, nego sama sobom. Dakle, dok god se ne stvori povoljan ambijent za stvaranje novih radnih mjesta, nezaposlena lica nemaju nikakve šanse, pojašnjava za DEPO Portal Hasan Sejdić.

Statistika kaže da danas na nivou BiH ima 550.000 nezaposlenih, dok je prije četiri godine bilo oko 450.000.

– Tokom ove godine došlo je do blagog pada nezaposlenosti, ali je to rezultat privremenih politika zapošljavanja koje sprovode određeni kantoni, i nije trajnog kataktera, ističe Sejdić, te dodaje da je jasno da bez pokretanja velikih javnih radova, tipa rekonstrukcije željeznice, ubrzanja radova na izgranji Koridora 5-C, revitalizacija luke u Šamcu, nema masovnog zapošljavanja.

– Iluzija je da će ovdje doći neki strani investitori, jer to je igra politike. Ostaje nam jedino da pomognemo domaćim ljudima da pokrenu biznis, smatra Sejdić, i dodaje da će do porasta zapošljavanja doći kad stručnjaci (ekonomisti i uspješni prvrednici) budu kreirali zakone, a politika ih bude sprovodila.

Tračak nade u novom zakonu

Kako su istakli iz Udruženja nezaposlenih u BiH, tračak nade za poboljšanje situacije postoji. Naime, Direkcija za europske integracije Bosne i Hercegovine radi na pripremi novog zakona o ekonomiji, te će izaći sa prijedlozima za regulisanje ovog segmenta. Prije svega, bit će riječi o smanjenju obaveza i doprinosa na 40 posto, a koja danas iznose gotovo 70 posto.

Ove ohrabrujuće promjene, ukoliko do njih zaista dođe, mogle bi znatno olakšati zapošljavanje bh. građana, odnosno otvoriti nova radna mjesta za kojima i sada postoji potreba, ali poslodavci, pritisnuti velikim državnim nametima, za njih nemaju finansijsku sposobnost.

Ipak, koliko bi smanjenje stope doprinosa na plate smanjilo sivu ekonomiju i poboljšalo zapošljavanje u BiH, iz portala DEPO su upitali profesora Aleksu Milojevića, doktora ekonomskih nauka, koji nije bio optimističan.

On smatra da smanjenje stope doprinosa na plate ne bi smanjilo sivu ekonomiju i ne bi povećalo zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.

– Kod nas se ne radi o niskoj nego visokoj elastičnosti na kriminal. Teško je vjerovati da bi se poslodavci zbog malih ušteda na doprinosima odrekli mogućnosti sive ekonomije kada mogu da uopšte ne prijavljuju radnike i tako ne plaćaju bilo kakve doprinose i poreze, da im isplaćuju minimalne plate, dijelom u gotovini i slično. Kada ne bude ovih mogućnosti, onda će poslodavci reagovati i na promjene u doprinosima, kaže Milojević i objašnjava da je razlog u neprirodnosti ekonomskog stanja koje je kod nas prisutno.

– U uređenim privrednim sistemima, koji su u stanju da dovedu do pune zaposlenosti svih raspoloživih faktora proizvodnje, sasvim je prirodna zamjena skupljeg jeftinijim faktorom proizvodnje. Pojeftinjenje faktora rada ovdje na osnovi smanjenja doprinosa prirodno bi dovelo do masovnije upotrebe radne snage, odnosno rasta zaposlenosti. U našim uslovima obilnosti rada (nezaposlenost) i oskudnosti kapitala to se pokazuje sasvim razumnom ekonomskom mjerom. Samo kada bi ona mogla da značajnije djeluje, ističe Milojević i dodaje:

– Problem je što mi ne dostižemo nivoe na kojima cijena faktora rada doprinosi promjeni obima njegove upotrebe. Naš problem je u pogrešnosti privrednog sistema, u njegovoj nesposobnosti da zaposli raspoložive faktore proizvodnje. I pored krajnje niske cijene rada, vlada ogromna nezaposlenost, što se podjednako odnosi i na ostale prirodne i tehničke faktore proizvodnje. Zemlja je neobrađena, šuma se prekomjerno sječe, a nema drvne industrije, ne zna se šta će se sa prirodnim bogatstvima (voda, rude i slično) pa se „prodaju“ pod koncesije, preduzeća se uništavaju ili rade na krajnje niskom stepenu iskorištenosti. Jednostavno rečeno, privredni sistem je takav da ne uspijeva da angažuje raspoložive faktore proizvodnje ni na najnižem nivou zaposlenosti. I kako vrijeme odmiče njegova nemoć je u porastu. U porastu je nezaposlenost ne samo radne snage, nego i ostalih faktora proizvodnje!

Još jedan veliki problem pri zapošljavanju predstavjaju mladi ljudi kojima upravo nedostatak radnog iskustva koči mogućnost za zapošljavanje.

Kako kaže, privatizacijom prodaje dobili smo istorijski prevaziđenu individualnu privatnu svojinu i pojedinca kao nosioca privrednog razvoja. To je svojina najnižeg nivoa ekonomske racionalnosti na kojoj svojinskoj osnovi nije moguće graditi krupna, prije svega krupna industrijska preduzeća, koja su jedini pouzdani nosioci razvoja privrede. Graditi privredu XXI vijeka na svojini XIX vijeka nije moguće, ističe Milojević.

Rješenje, ima li ga?

On rješenje vidi u tome da i mi u privrednom sistemu ostvarimo nedostajuću masovnu dioničarsku svojinu, kao osnovu izgradnje krupnih, prije svega krupnih industrijskih preduzeća. Način da se to ostvari je u ukidanju postojeće privatizacije prodaje i ostvarivanju nove privatizacije podjele.

– Greška privatizacije se mora ispraviti, što je uslov opstanka i kretanja naprijed. Tek tada, nakon izgradnje novog privrednog sistema, sada ugradnjom u njega nosive masovne dioničarske svojine, krenut će masovna zaposlenost. Tek tada, u tim novim sistemskim uslovima, preduzeća će, kao i na Zapadu, reagovati na mjere ekonomske politike, što se odnosi i na mjeru smanjenja doprinosa kao stimulansa većem zapošljavanju.

Apsurdan je podatak da su poslodavci u Kantonu Sarajevo ove godine izrazli želju za 500 stolara, a samo se pet đaka upisalo je školu za stolara.

Još jedan veliki problem pri zapošljavanju predstavljaju mladi ljudi kojima upravo nedostatak radnog iskustva koči mogućnost za zapošljavanje.

Iz razloga što su često spremni da prihvate privremene aranžmane u cilju dobijanja nekog početka u životu, mladi su još uvijek oštećeni i obeshrabreni restriktivnim praksama zapošljavanja, nedostatkom fleksibilnosti u kolektivnim ugovorima između poslodavaca i sindikata i preprekama za privremeni rad. Mladi se često nađu na sivom tržištu koje nudi malu ili nikakvu obuku.

Opšte mišljenje je da pristup prvom poslu zavisi od toga da li ste „unutra“, a istraživanja navode korupciju i nepotizam kao glavne prepreke kod zapošljavanja mladih. U tom kontekstu, mnogi madi ljudi osjećaju da nemaju budućnost i samo jedan od osam mladih ljudi uzrasta od 16 do 24 godine ima posao.

Iz Udruženja nezaposlenih BiH smatraju da je hitno potreban zakon o prekvalifikaciji odraslih osoba, jer u BiH nema navike da se moramo prilagođavati tržištu rada.

Također, obrazovanje kadrova treba prilagoditi potrebama tržištu rada, kažu iz Udruženja nezaposlenih BiH.

– Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo bi trebalo odrediti veće kvote za struke koje su potrebne tržištu rada, dok za one struke kojih ima viška, kvote treba smanjiti. Apsurdan je podatak da su poslodavci u Kantonu Sarajevo ove godine izrazli želju za 500 stolara, a samo se pet đaka upisalo je školu za stolara, zaključuje je Hasan Sejdić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)