fbpx

Studenti u Zenici obilježili Dan bijelih traka: Premladi da se sjećamo, odlučni da ne zaboravimo

"Premladi da se sjećamo, odlučni da ne zaboravimo!"


Studenti i profesori Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici tradicionalnim defileom zeničkim ulicama, polaganjem vijenca, časom historije i učenjem Fatihe kod Spomen-obilježja “Kameni spavač” u tom gradu, obilježili su Dan bijelih traka te se prisjetili, u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini ubijenih 3.176 Prijedorčana, među kojima je bilo i 102 djece.

31. maja 1992. godine, vlasti bosanskih Srba, preko lokalne Radio stanice Prijedor, izdale su naredbu po kojoj je svo nesrpsko stanovništvo tog grada bilo obavezno da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima te oko rukava nose bijele trake, prilikom izlaska u grad.

Uslijedila su masovna hapšenja nesrpskog stanovništva, koje je tih dana odvođeno u za te potrebe oformljene logore Keraterm, Omarska i Trnopolje.

U uvodnom obraćanju o stradanju stanovništa prijedorskog kraja, studentima je danas govorila dekanesa Pravnog fakulteta, prof.dr.sc. Larisa Velić.

 – Vi niste ni bili rođeni kada su se dešavala ova stradanja, ali kroz aktivnosti na našem fakultetu, mi ćemo se truditi da se ovo nikada ne zaboravi!

O presudama Haškog tribunala ovom prilikom govorio je doc.dr.sc. Enis Omerović, te istakao:

 – Važno je da obilježavamo historiju, da obilježavamo i prisjećamo se svih događaja i dešavanja iz mračne prošlosti ljudskoga bića.

Nakon uvodnih obraćanja, studenti i nastavnici Pravnog fakulteta mirnom šetnjom, noseći transparente uputili su se prema spomen obilježju Kameni spavač, gdje su položili cvijeće i pročitali imena ubijene djece u Prijedoru.

Dr. sc. Ajdin Huseinspahić, inicijator ovog događaja, osvrnuo se na dešavanja i stradanja u periodu do 1945.godine, te kazao da „ne smijemo zaboraviti poemu Skendera Kulenovića o majci Stojanki koja je izgubila tri sina, ali ne smijemo zaboraviti ni majku Havu kojoj je ubijen muž i šest sinova!“.

– Sami znate da je ovo zlo počelo 1992. godine. To zlo je, nažalost, mislili smo pobijeđeno 9. maja 1945. godine, međutim, u istom tom mjesecu, 31. maja 1992. godine, ono je obnovljeno. S druge strane nismo imali Jevreje, nego nesrbe Prijedora, Bošnjake-Muslimane i Hrvate, podsjetio je prof. dr. Ajdin Huseinspahić, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici UNZE-a i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” Zenica, piše Zenicablog.com.

Bili su to, kazao je, “mjeseci tuge i stradanja”, koji su bili i gori od samog ubijanja.

– Ovo je zločin zlostavljanja, koji je, nekoliko puta, gori od samog ubijanja! Ovo je poniženje! Poniženje je krenulo 31. maja 1992. godine u Prijedoru; okončano je, nadam se, 11. jula 1995. godine genocidom u Srebrenici. Ja se nadam da se to nikada više neće ponoviti, poručio je Huseinspahić.

Podsjetio je kako je u Drugom svjetskom ratu, 1942.-1945. godine, Skender Kulenović skladao poemu “Stojanka majka Knešpoljka”.

– Oplakivao je tri sina, majke Stojanke. Mi se, te poeme, nikad nećemo odreći, nikad je nećemo zaboraviti. Ali, moramo zanti da bošnjački narativ treba novu poemu. Hava, majka Prijedročanka, izgubila je muža i šest sinova u Potkozarju – istom području gdje su stradali Srđan, Mrđan i Mlađan. Ovaj kontinuitet borbe protiv fašizma traje i dalje, kazao je Huseinspahić.

Asistentica na tom zeničkom fakultetu Ajša Luković istakla je kako je obaveza sjećati se svake žrtve sa bosanskohercegovačkog područja.

– Prevencija je ključ ovakvih događaja. Jer, kada bismo istinu stavljali pod tepih, ona bi kad-tad morala izaći na vidjelo. Ali, ako govorimo o pravno relevantnim činjenicama i razgovaramo o onome što je bilo, možemo biti sigurni da će nam budućnost biti bolja i svjetlija,– kazala je Luković.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!