Studenti osmislili pokretni pročišćivač mikroplastike iz mora

Znastvenici upozoravaju da je količina plastičnog otpada u Sredozemnom moru već tolika da bi uskoro moglo postati more plastike.


Znastvenici upozoravaju da je količina plastičnog otpada u Sredozemnom moru već tolika da bi uskoro moglo postati more plastike.

Četvero splitskih studenata osmislilo je uređaj za čišćenje mikroplastike iz mora koji se, za razliku od drugih takvih, kreće i daljinski upravlja.

Svake sedmice konzumiramo oko 2000 sitnih komada plastike, zaključak je studije Svjetskog fonda za prirodu koju je napravilo ugledno Sveučilište Newcastle u Australiji.

U morima se, stoji u izvješću Ujedinjenih naroda za okoliš, nalazi 51 bilijun čestica mikroplastike, a preko morskih životinja ona dolazi u prehrambeni lanac čovjeka te mogu štetiti zdravlju životinja i ljudi. Slučajni susret Antonija Buzov, Petra Kundid, Matej Radić i Andro Rudan dizajnirali su sustav koji bi filtrirao morsku vodu i pročišćavao od mikroplastike, a imao bi i mogućnost kretanja daljinsko upravljanje što ga čini boljim i posebnijim od drugih sličnih pokušaja izrade ovakvih pročišćivača, prenosi Hina.

Sasvim slučajno susreli su se na takmičenju Ocean Hackathon u oktobru prošle godine u Splitu, koji se održavao i u još 18 gradova Europe, a cilj dvodnevnog događanja bio je razvijanje inovativnih ideja vezanih uz more i obalno područje.

 – Nismo baš bili najbolje upoznati s pravilima, pa nismo shvatili da je rješenje trebalo napraviti prije tog natjecanja. Na natjecanju smo trebali imati ‘gotov proizvod’. I tako, dok su se neki mjesecima pripremali, mi smo i ideju i izvedbu napravili u svega nekoliko dana, uvodno za HINU priča Matej Radić, student brodostrojarstva na Pomorskom fakultetu u Splitu.

Priču s biološke strane dočarala je Petra Kundid koja je pred doktoratom iz parazitologije, znanosti koja proučava životne stadije parazita i njihovu bioraznolikost u okolišu.

 – Problem mikroplastike je što ona na sebe veže teške metale pa kad progutaš čestice mikroplastike iz mora zapravo unosiš teške metale što naposljetku može dovesti do raznih karcinoma, krvarenja i drugih bolesti, veli Kundid.

“Prijatelj mora”

Kako se mikroplastika nalazi na površini i na samom dnu mora, prvotno su zamislili valjak s rupama, s osobnostima spužve, da bi, dodatno istražujući, svoju zamisao doveli do poluuronjene kutije kroz koju more prolazi i preko filtera čisti tu vodu.

Proizvod su nazvali “CBRO” što bi, otkrili su nam, izvlačenjem pojedinačnih slova značilo “prijatelj mora”.

 – Koristili smo se jeftinim materijalima jer su za ovakav proizvod inače potrebna izdašna sredstva pa u tome, vjerujem, leži i jedan od razloga zbog čega se pojedinci ne usuđuju ‘uhvatiti u koštac’ s ovim problemom, kaže Andro Rudan koji je objasnio i što sve sadržava njihov prototip.

 – Propeler je isprintan na 3D printeru, motor je iz bušilice, a pokreće se pomoću tri baterije iz laptopa koji se više ne rabe. Elektronika i uređaj spojena je na internet. Kormilom i brzinom motora upravljamo putem mobitela, govori dodajući kako imaju namjeru na uređaj staviti i senzore koji bi mjerili količinu vode koja prolazi kroz njega kako bi se dobio brojčani podatak kojeg je kasnije lakše koristiti u studijama i za druge zabilješke.

Ovim studentima glavni je cilj standardizirati protokol prema kojem bi znanstvenici radili prilikom istraživanja problema mikroplastike.

 – Baš je jedan od glavnih problema što nema standardiziranog protokola u mikroplastici i znanstvenici, tako, koriste različite uređaje tijekom uzorkovanja pa se rezultati koje dobiju ne mogu adekvatno usporediti, pa sve to otežava i daljnje istraživanje i rješavanje problema, priča Antonija Buzov.

Problem mikroplastike

Mikroplastiku čine mali dijelovi plastičnog materijala, obično manji od 5 milimetara, a po izvješću Ujedinjenih naroda, ako se ovakvi trendovi nastave, do 2050. godine u morima bi moglo biti više plastike nego ribe.

Čestice mikroplastike u more dospijevaju raspadanjem, odnosno razgradnjom većih komada plastike kao što su vrećice, boce i ribarske mreže, ali i trošenjem sintetičke odjeće i automobilskih guma. Također se dodaje kozmetičkim proizvodima za njegu lica i tijela te i na taj način završava u okolišu. Plastika čini 85 posto otpada na plažama u svijetu, a prošle godine je Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) objavio da u Sredozemno more svake godine dospije više od 200 hiljada tona plastike, uz oštro upozorenje da će se ta količina do 2040. udvostručiti ako se ne poduzmu značajne mjere.

Izvješće IUCN-a, “Mediteran: Mare plasticum” procjenjuje da 33 sredozemne zemlje svake godine u more bace 229.000 tona plastike, što je veća količina od 500 brodskih kontejnera. Pored većeg plastičnog otpada, u Sredozemlje godišnje uđe oko 13 hiljada tona sitnih čestica plastike ili mikroplastike.

IUCN procjenjuje da se tako u Sredozemnom moru nakupilo možda i 3,5 miliona tona plastike. Europska unija je od 2015. nastoji ograničiti i iz upotrebe ukloniti plastične vrećice, a europarlamentarci su krajem 2018. usvojili Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja plastičnih proizvoda na okoliš kojom se predlaže potpuna zabrana jednokratnih predmeta poput štapića za uši te plastičnog pribora za jelo i slamki koji ujedno čine gotovo najveći dio otpada na europskim obalama i u morima.

Europski parlament je i na plenarnoj sjednici krajem ožujka u rezoluciji o morskom otpadu ukazao na štete koje ono nanosi ribarstvu i zatražio hitno donošenje mjera za smanjenje takvog otpada, od dodatnog ograničenja uporabe jednokratne plastike do promicanja sakupljanja i reciklaže. U rezoluciji su eurozastupnici zatražili i snažnije uključivanje pomorskog aspekta u Europski zeleni plan.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!