Svaki student mrzi scenarij u kojem profesor ne sluša odgovore na ispitu nego samo zamišljeno klima glavom, a zapravo su mu pogled i misli negdje daleko.
Na taj način studenti koji su komunikativni i “brbljivi” upišu bolje ocjene, a da pritom ne moraju uopšte davati odgovor na postavljeno pitanje. Jer kod takvih profesora na ispitu je samo bitno “ne šutjeti”.
Sa druge strane, studenti koji daju konkretan, koncizan i sažet odgovor na pitanje dobiju niže ocjene iako je možda njihov odgovor korektniji i prikladniji temi o kojoj se govori na ispitu.
Ako profesor ne sluša odgovore na pitanja na ispitu nego samo klima glavom, to može biti frustrirajuće za studenta, jer u tom slučaju profesor ne može procijeniti jesu li njihovi odgovori tačni ili ne.
Kao što vi nekada ne slušate na dosadnom predavanju, tako su možda i profesoru vaši odgovori “dosadni” jer pričate istim tonom, previše tiho ili nejasno. Možda u svom govoru koristite mnogo poštapalica, pa razmislite i o tome.
Provjerite jeste li dovoljno jasno izrazili svoje misli i ideje. Pokušajte formulisati svoje odgovore što preciznije i konkretnije kako bi ih profesor lakše mogao razumjeti. Gledajte profesora u oči. Ako je potrebno koristite i pokrete rukama kako biste dočarali ono o čemu govorite.
Ako imate osjećaj da profesor nije razumio vaše odgovore, pitajte ga što trebate učiniti kako bi se vaši odgovori poboljšali. Možda će vam dati neke dodatne upute ili pojašnjenja kako bi vam pomogao da bolje razumijete materijal.
Nastavite raditi i učiti kako biste se što bolje pripremili za ispit. Nemojte dopustiti da vas nesporazum sa profesorom obeshrabri. Ostanite motivirani i fokusirani na svoje ciljeve.
Na kraju, cilj je usvojiti gradivo i razviti svoje vještine, a ne samo dobiti visoku ocjenu na ispitu. Stoga, pokušajte se skoncentrisati na svoj napredak i lični razvoj, a ne samo na ocjene.