Šta kažu mladi: “Nije sve u novcu, evo glavni razlog zašto smo vani i ne vraćamo se”

Istraživanje pokazalo da više od 80 posto mladih želi ostati u Njemačkoj. Nedostaje poštenja i radne etike, nije sve u novcu.


Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Novo istraživanje dokazalo kako mladima nije stalo do nacionalnog identiteta, jezika, a ni povratka. Mladi ljudi ne odlaze samo zbog novca, a evo još nekih pokazatelja života današnjih gastarbajtera

U proteklih osam godina samo u Njemačku se odselilo 310 hiljada ljudi, po 20 hiljada otišlo je Austriju, Irsku i druge zemlje.

U istraživanju je potvrđeno da čak 79 posto Hrvata koji su se u Njemačku odselili od 2013., kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju, do danas zadovoljno je svojim novim životom u toj zemlji, a samo je tri posto nezadovoljnih. Brojke potvrđuje i kontrolno pitanje, prema kojemu 65,2 posto iseljenika nije požalilo što se odselilo u Njemačku, a 80 posto tvrdi da su im se ispunila očekivanja u vezi s realizacijom u Njemačkoj, piše Mojfaks.

Samo 15 posto ih razmišlja o povratku u Hrvatsku u nekom kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju, 45 posto bi se eventualno vratilo samo kada budu u mirovini, dok 40 posto ispitanika tvrdi da povratak ne dolazi ni u kojem slučaju u obzir, piše jutarnji.hr. Među ostalim, kroz ovo se istraživanje može vidjeti i profil mladih koji odlaze.

“Percepcija iseljenika o Hrvatskoj” istraživanje je koje je doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta proveo u Njemačkoj na uzorku od 1200 ispitanika 2018. godine i 534 ispitanika ove godine.

Kako navode, od 2013. do danas iselilo se oko 310 hiljada hrvatskih državljana, što je 85 posto ukupnog broja iseljenih u tom razdoblju. Jurić je napomenuto i da je oko 20 hiljada odselilo u Irsku, isto toliko u Austriju te još oko 20 hiljada u sve ostale zemlje.

Nostalgija im nije baš glavna emocija

 – Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj osjeća generalno bolje nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi, te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu nego što gubi u domovini. Međutim, istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život u Njemačkoj i da će se vratiti. Naime, svatko tko se iseljava vodi se željom za boljim životom. Međutim, jedno su želje, a drugo stvarnost. Za manji dio iseljenika migracija se pokazala razočaranjem i velikom životnom traumom, govori Jurić za jutarnji.hr.

Kako dalje napominje, bitno je uzeti u obzir i činjenicu da su iseljenici, u pravilu, prvih tri do pet godina zadovoljniji svojom odlukom o iseljenju nego poslije. Naime, nakon prvobitne patnje, u pravilu, nastupa duži period zadovoljstva odlukom o iseljenju jer iseljenik ima osjećaj da napreduje te da mu raste životna snaga.

 – Međutim, kada dosegnu određenu razinu i sve ponovno postane rutina, kod mnogih se pojavljuje sumnja u ispravnost odluke i preispitivanje koje može potrajati godinama, zaključuje Jurić.

Naši se drže zajedno

Jurić je također komentirao i socijalni aspekt života u Njemačkoj. Prema njemu, hrvatski iseljenici u Njemačkoj dominantno se druže i provode slobodno vrijeme sa svojim sunarodnjacima ili pak iseljenicima iz Bosne i Hercegovine i Srbije, dok s Nijemcima kontakt većinom imaju samo na poslu.

  – Ovo je istraživanje nastavak moga istraživanja o motivima iseljavanja, a pokazalo je da iseljenici smatraju da domovinska i iseljena Hrvatska nisu učinkovito i uspješno povezane, kao i to da Hrvati u domovini imaju negativan stav prema hrvatskom iseljeništvu i njeguju brojne predrasude te da Hrvatska ne čini dovoljno da pomogne iseljenicima, zaključuje Jurić, čije će istraživanje uskoro biti objavljeno u knjizi “Gastarbeiter Millennials.

Odljev mozgova i hroničan manjak studenata

 – Danas su visokoobrazovani, zaposleni i osobe u braku znatno skloniji migriranju, što u prijašnjim migracijama nije bio slučaj. Dominantno obilježje ovoga iseljeničkoga vala je iseljavanje kompletnih porodica, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku također bilo rijetko, smatra Jukić te dodaje kako najveću sklonost migriranju iskazuju ljudi u dobi između 20 i 35 godina, koji predstavljaju najproduktivniji dio društva.

Broj visokoobrazovanih je visokih 37, 8 posto, stoga je Jurić siguran da se radi o velikom odljevu mozgova, što će se kasnije odraziti na socijalni kapital Hrvatske. Uz to, navodi kako je još jedan od ozbiljnih problema i taj da je u Hrvatskoj u posljednjih osam godina čak 10 posto studenata manje.

U Hrvatskoj

 – U analizi životnih vrijednosti vidjeli smo da mladi ne odlaze radi novca, odnosno da bi se brzo obogatili ili što brže došli do što veće plaće, što je glavna teza hrvatskih političkih elita. Da glavni motivi iseljavanja nisu isključivo ekonomski, vidimo i iz činjenice da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja, objašnjava Jukić svoje rezultate.

Kako dalje napominje, hrvatske su vlade glavne odgovorne za iseljavanje građana te da mogu učiniti puno toga kako bi se iste te migracije smanjile.

 – Ako mlade nije iz Hrvatske otjerala ekonomija, onda ih ni oporavak ekonomije neće vratiti. Bitno je naglasiti da su visokoobrazovani iseljenici više motivirani poboljšanjem uvjeta rada, dok su oni sa srednjoškolskim kvalifikacijama više motivirani plaćom. U Njemačkoj su generalno spremni na puno više odricanja, trpljenja i patnje nego u domovini zato što vjeruju da će im se taj trud isplatiti, objašnjava Tado Jurić i dodaje kako su ljudi izgubili vjeru u domovinu i politiku, ali danas, za razliku od prijašnjih vremena, imaju alternativu pa se stoga iseljavaju vjerujući da će njima i njihovoj djeci bolje biti van države.

Ljudima se ne daju ganjati veze za svaki problem.

 – Istraživanje pokazuje da traže uređen sustav. Ljudima je naprosto dosta jurnjave za vezom i poznanstvima oko svakog životnog problema. Dosta im je neizvjesnosti i straha od budućnosti, ali i potplaćenosti i poniženja. Korupcija je učinila više štete hrvatskom nacionalnom identitetu nego što je oštetila gospodarstvo. Posljedica korupcije i nepotizma je nestajanje osjećaja zajedništva i solidarnosti, a koji bi trebao biti temelj društva. Dio iseljenih Hrvata, pogotovo mlađe generacije, počinje doživljavati hrvatski nacionalni identitet kao prijevaru kojom politička kasta manipulira kako bi se bogatila i zadržavala sebe na položaju. Korupcija uvijek poručuje da se bogati bogate, a da siromašni postaju još siromašniji. U zdravom društvu varalice se moraju kazniti, a trud se mora nagraditi. Ako vam netko ne uvažava i ne nagrađuje trud, ne preostaje vam drugo nego otići tamo gdje se nadate da će se to dogoditi, zaključuje Jurić.

Više od pola iseljenih su liberali, na glasanje ne izlazi ni 1 posto

Jurića naročito iznenađuje činjenica da 56,8 posto novih iseljenika izjavljuje da su liberalnog svjetonazora.

 – Nezadovoljstvo iseljenika prema Hrvatskoj prvenstveno proizlazi iz osjećaja da su iz domovine otjerani neuvažavanjem, korupcijom i nepravdom. Više od polovine izjavljuje kako ima potpuno ili donekle negativnu sliku o Hrvatskoj, četvrtina je indiferentna, a četvrtina ima pozitivnu sliku. Nezadovoljni su i političkom participacijom iseljeništva koje je potpuno politički marginalizirano, tvrdi Jurić koji također spominje još jedan veliki problem – glasača u dijaspori je sve manje.

 – Kao primjer, navodi se statistika da je u Njemačkoj na hrvatskim parlamentarnim izborima 2020. glasala samo 2103 birača, što s obzirom na najmanje 300 hiljada osoba s pravom glasa predstavlja izlaznost od 0,7 posto. Ova činjenica predstavlja ozbiljnu indiciju o nepovjerenju iseljenika u hrvatski politički sustav, zaključuje Jurić.

Starim gastarbajterima je bilo stalo, mladima baš i ne

Tado Jurić u svom istraživanju analizira sličnosti i razlike u načinu života i razmišljanja između Hrvata koji su u Njemačku otišli u velikom iseljeničkom valu 60-ih prošloga stoljeća i ovih koji su se iselili u 21. stoljeću.

Mnogi stariji hrvatski gastarbajteri, ističe on, cijeloga su života živjeli za Hrvatsku i ulagali u nju sav svoj kapital, znanja i emocije, a kod recentnog iseljeništva prevladava vrlo negativna slika o Hrvatskoj.

 – Prije su iseljeni Hrvati koristili svaku priliku da posjete domovinu. Danas mnoge, nažalost, više ne zanima vlastiti zavičaj. Prije je samo tri posto njih govorilo da će ostati zauvijek u Njemačkoj, a sada ih je 45 posto. Nekad se htjelo vratiti 80 posto, sada 15 posto Hrvata koji žive u Njemačkoj. Prijašnji iseljenici nisu imali vlastitu nekretninu, sadašnji u pravilu imaju. Današnji iseljenici ostavljaju svoja polja i imanja i često žive u njemačkim sobicama, tvrdi Jurić.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!