Psihološki ili etički
„Šta bi ti uradio?“ je psihološko pitanje. Psihologija objašnjava zašto radimo to što radimo. Drugo pitanje „Šta bi trebalo da uradiš?“ je etičko pitanje. Etika nam pomaže da razumijemo da li smo donijeli pravu odluku.
Ovo ćemo najbolje razumjeti ako predstavimo preko primjera. Pitajte svog prijatelja šta bi on uradio kada bi vidio ako neko vara za vrijeme pismenog dijela ispita. Ako je vaš prijatelj kao većina studenata, reći će „zadržao bih to za sebe, nije moja stvar.“
Sa druge strane, ako svog prijatelja pitaš: „Šta bi trebalo da uradiš?“, vjerovatno ćete dobiti potpuno drugačiji odgovor od svog prijatelja, kao što je: „Trebao bih objasniti kolegi da to nije pošteno i obavjestiti profesora o tom.“ Primjećujemo potpuno drugačiji odgovor upotrebom ovih jednostavnih riječi (bi to trebalo).
Ovaj primjer je samo jedan od mnogih koji objašnjavaju razliku između toga kako se „zapravo“ ponašamo i kako se treba „ponašati“.
Jedna jednostavna riječ sve mijenja!
Kada naredni put pitaš prijatelja za pomoć u vezi s problemom, trebaš obratiti pažnju na govor i način na koji tvoj prijatelj odgovara. Na primjer, on će najvjerovatnije odgovoriti: „Ono što bih ja učinio je ovo…“, ali ono što ti stvarno tražiš je nešto što je u skladu s „Šta je ispravno uraditi?“
Ako preokreneš svoje pitanje i pitaš konkretno: „Šta bi trebalo da uradiš?“ ili „Šta je ispravno učiniti?“ vidjećeš da postoji želja da se kaže istina. U tom slučaju, tvoj prijatelj će morati da se pozove na etičke principe u opravdavanju svog odgovora. Dakle, obavezno obrati pažnju na to kako formiraš svoje pitanje, od kojih riječi i kako neko odgovara na to pitanje. Jednostavna promjena jedne riječi diktira tip pitanja koje je postavljeno i vrstu primljenog odgovora.
U suštini pitanje: „Šta bi uradio ti uradio?“ je apel za psihologiju, dok je „Šta bi trebalo da uradiš?“ apel za etiku. Jednostavna pitanja, ali oba imaju jak uticaj. Zar ne?
(Sandra Janković / STUDOMAT.ba)