Istraživači su proveli malu studiju o efektu učenja kako napisati abecedu ručno i otkrili da bi to moglo imati koristi u drugim područjima pismenosti. Činilo se da su oni koji pišu ručno brže naučili čitati, kao i da su sposobniji pisati nove riječi.
Studija objavljena u Psychological Science ispitivala je 42 osobe koje su učile arapsku abecedu. Podijeljeni su u tri grupe: oni koji pišu, oni koji tipkaju i oni koji gledaju videa. Svaka je grupa morala naučiti slova drugačije, ali su svi imali sliku znaka plus zvuk i naziv. Video-grupa naučila je slovo, a zatim su se odmah preispitivali je li to slovo na ekranu upravo ono što su naučili. Daktilografi su morali pronaći slovo na tastaturi, a pisci su ga morali kopirati olovkom i papirom.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Grupe su učenje morale obaviti u čak šest časova. U tom momentu, svi u grupi su mogli prepoznati abecedu te su imal malo grešaka prilikom testiranja. Ali, pisci su najbrže naučili abecedu. Neki od njih su abecedu naučili u samo dva časa.
Ali, istraživači su testirali važnije markere pismenosti za koje ispitanici nisu bili obučeni. Htjeli su znati mogu li pisati s njima, upotrebljavati ih za pisanje novih riječi i čitanje nepoznatih riječi. Skupina književnika bila je daleko najbolja u svim tim zadacima.
– Glavna pouka je da su, iako su svi bili dobri u prepoznavanju slova, oni koji su pisali svoja nova saznanja bili su najbolji u svakom drugom aspektu. I trebalo im je manje vremena da dođu do cilja, rekao je glavni autor, profesor Robert Wiley sa Univerziteta Sjeverne Karoline.
– Pišući dobijate snažniju predstavu u svom umu koja vam omogućava da se usmjerite prema drugim vrstama zadataka koji ni na koji način ne uključuju rukopis.