Studirati vani, ili provesti nekoliko semestara na nekom inostranom univerzitetu, bez sumnje je želja svakog studenta. Ipak, rijetki se ohrabre na ovaj korak. Neinformisanost i bauk od beskonačne papirologije često su prve prepreke studentima, pa ne uviđaju pogodnosti koje im nudi usavršavanje u inostranstvu. Istina je, zapravo, mnogo drugačija. Danas je lako doći do stipendije, samo je potrebna volja.


Studirati vani, ili provesti nekoliko semestara na nekom inostranom univerzitetu, bez sumnje je želja svakog studenta. Ipak, rijetki se ohrabre na ovaj korak. Neinformisanost i bauk od beskonačne papirologije često su prve prepreke studentima, pa ne uviđaju pogodnosti koje im nudi usavršavanje u inostranstvu. Istina je, zapravo, mnogo drugačija. Danas je lako doći do stipendije, samo je potrebna volja.

O izazovima na ovom polju u intervjuu za Radio Slobodna Evropa govorio stručni saradnik za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu Adnan Rahimić.
Intervju prenosimo u cjelosti i bez intervencije.

[divider]

RSE: Šta je zadatak Vašeg sektora pri Univerzitetu?

Rahimić: Kada je u pitanju rad službe za međunarodnu saradnju, prije svega cilj je internacionalizacija Univerziteta u Sarajevu, odnosno učešće u svim dostupnim međunarodnim programima razmjene i projektima izgradnje infrastrukture i obuke akademskog osoblja. Mi pratimo sve mogućnosti koje se nude kako bismo se prijavili i bili u toj grupi kada se određuje ko će gdje da učestvuje.

Program koji direktno koordinira međunarodnu saradnju je Erasmus Mundus, program koji je zamišljen za zemlje koje nisu članice Evropske unije, u ovom slučaju za zemlje Zapadnog Balkana, gdje smo uspješno ostvarili učešće u svakom od potprojekata tog programa. Od 2008. godine pa do prije nekoliko dana, kada smo saznali rezultate novog konkursa Erasmus Mundusa, Univerzitet u Sarajevu učestvovao je u svih 19 projekata, što se smatra jako dobrim uspjehom. Neki univerziteti iz regiona nisu uspjeli da učestvuju u tolikom broju.

RSE: Tokom juna predstavljali ste studente koji su dobili stipendiju Erasmus Mundusa. Inače, kakva je procedura za prijavljivanje za ovaj program Evropske unije?

Rahimić: Okvirna procedura za Erasmus Mundus je da se od novembra do februara naredne godine raspiše konkurs. U tom periodu studenti, nastavnici i saradnici mogu se prijaviti. Tada organiziramo niz Info dana, sajmova stipendija, raznih sesija, promocija putem medija, dakle, događaje putem kojih svi zainteresirani mogu dobiti informaciju više o stipendijama i samom procesu apliciranja. Od februara do maja je period bodovanja aplikacija a ocjenjivanje vrše evropski univerziteti, kao i ocjenjivanje s naše strane onih koji bi trebali doći k nama.

Krajem maja objavljuju se rezultati ko je sve dobio stipendiju. Služba za međunarodnu saradnju našeg Univerziteta organizuje Info dan za sve stipendiste Erasmus Mundusa. Ove godine bilo je 45 stipendista – studenata, nastavnika i saradnika Univerziteta u Sarajevu, s tim da smo pozvali i one koji nisu studenti Univerziteta u Sarajevu, ali su htjeli da dobiju određene informacije – jer mi nikog ne isključujemo kada je to u pitanju – pa smo dali sve akademske i administrativne informacije o korištenju te stipendije, od odlaska u septembru, do pravila ponašanja na univerzitetu, šta se od njih očekuje dok su tamo i nakon njihovog povratka. Iz godine u godinu interes je sve veći jer se sve više priča o ovim projektima.

Kada je ovo počelo, 2008. godine, bio je samo jedan projekat, manji broj stipendija se nudio i manji broj studenata se prijavljivao. Danas, nakon ovih 19 projekata, imamo preko 230 studenata, nastavnika i saradnika koji su koristili ove stipendije, znači, imamo 230 ambasadora Erasmus Mundusa koji svjedoče o uspješnoj implementaciji tog projekta, a tako isto i oko 150-160 studenata, nastavnika i saradnika iz Evropske unije koji su bili u Sarajevu i koji nas promovišu u Evropskoj uniji.

RSE: O kakvim programima je konkretno riječ?

Rahimić: U početku su u Erasmus Mundusu više bile zastupljene društvene nauke, jer je puno lakše naći programe na engleskom jeziku iz ekonomije, političkih nauka, filozofije, međutim, Evropska komisija je odlučila da uključi i ostale nauke, te su formirani posebni projekti za medicinske i tehničke nauke. Danas, nakon pet godina, možemo reći da su iz svih mogućih nauka studenti – barem po jedan – otišli na tu razmjenu, a isto tako i došli kod nas u Sarajevo.

RSE: Da li inostrani univerziteti više potražuju studente društvenih smjerova ili one sa umjetničkih akademija?

Rahimić: U suštini nije u pitanju potraga za studentima, već koliko studenti uspiju da nađu šta ih zanima. Svi međunarodni univerziteti koji su naši partneri imaju svoje programe na engleskom jeziku i, prema njihovom planu i programu, puno je lakše otvoriti te nastavne programe na engleskom jeziku i to baš one koji su iz društvenih nauka. Ima programa iz medicinskih i tehničkih nauka na engleskom jeziku, ali postoje određeni kriteriji koje neki studenti moraju ispunjavati. Ono što bosanskohercegovačke studente obično koči jeste certifikat o poznavanju jezika. I ne samo to, već i njihovo mišljenje da im poznavanje jezika neće biti dovoljno dobro. Mi im govorimo da se ne obeshrabruju zbog toga.

U većini slučajeva, studenti koji su se plašili toga a opet su se prijavili i dobili stipendiju, kada su otišli tamo vidjeli su ne samo da znaju dobro engleski, već da taj jezik znaju i bolje od onih koji su došli iz Azije, Afrike, Južne Amerike, a da ne kažem nekih drugih evropskih zemalja. Međutim, sama prijava zahtijeva taj certifikat, no, taj će im certifikat svakako trebati i u životu, kad budu tražili posao.

RSE: Znači li to da se radi samo o programima koji nude studiranje na engleskom jeziku?

Rahimić: U suštini, službeni jezik Erasmus Mundusa je engleski i podrazumijeva se da evropski univerziteti imaju programe na engleskom jeziku. Naravno, ako student zna njemački ili francuski, imat će puno širi izbor, pogotovo ako ode na partnerski univerzitet recimo u Francuskoj, a zna francuski – njemu je otvorena sva nastava na francuskom jeziku. Kada su u pitanju Slovenija i Hrvatska, u Hrvatskoj nema nikakvih problema, pogotovo oko izdavanja certifikata. Za Sloveniju su studenti do sada mogli polagati sve ispite na našem jeziku, ili – ukoliko se dogovore – na engleskom. Do sada nije bilo problema. Više problema nastaje prilikom prijavljivanja i tog nekog straha, nego kada se dobije stipendija.

RSE: Mogu li studenti produžiti školovanje na univerzitetima za koje su dobili stipendije?

Rahimić: Imamo nekoliko takvih slučajeva. Interesantno je da je jedan student medicine dobio mogućnost da, nakon odslušanog studija u njemačkom Heidelbergu, tamo nastavi studije. Naravno, nudila mu se mogućnost da se prijavi putem programa Erasmus Mundusa, ali mislim da se nije prijavio jer je dobio ponudu da nastavi o njihovom trošku. Erasmus Mundus nudi mogućnost da se studenti mogu ponovo prijaviti, s tim da to ne bude u istoj kategoriji. Međutim, ako oni ostvare baš dobre rezultate, a prijavili su se za jedan semestar, često im se ponudi da produže studiranje na cijelu akademsku godinu. Dakle, uvijek postoji taj prostor manevrisanja kada je u pitanju dužina trajanja, ali sve to zavisi, naravno, od studentovih zasluga i kakve je rezultate tamo pokazao.

RSE: Postoje li slučajevi da ste pomogli studentu da dobije stipendiju na univerzitetu koji nije na listi partnerskih sa Univerzitetom u Sarajevu?

Rahimić: Kada je u pitanju Univerzitet u Sarajevu, svi fakulteti i akademije su na raspolaganju za razmjenu. Prilikom objavljivanja konkursa mi dostavljamo sve studijske programe koji su dostupni, ukoliko nije rečeno da se radi, naprimjer, samo o tehničkim naukama, pa tada dostavljamo fakultete koji su iz te tehničke grupacije. Što se tiče ponude studentskog programa, obično se gleda s kojeg univerziteta ko dolazi.

Postoje tri ciljne grupe za prijavljivanje za stipendiju. Prva grupa su partnerski univerziteti, i svi studenti, nastavnici i saradnici Univerziteta u Sarajevu mogu se prijaviti na partnerske univerzitete u Evropskoj uniji. Druga grupa su nepartnerski univerziteti, i oni koji su završili, u ovom slučaju Univerzitet u Sarajevu, dakle, nisu trenutno angažovani na Univerzitetu, mogu se tu prijaviti. I treća ciljna grupa su kandidati u nekom posebnom statusu, kao što su izbjeglice, azilanti, pripadnici nacionalnih manjina. Namjera je da se i ovim ljudima omogući studijska razmjena, jer je želja Evropske unije da svi imaju jednako pravo na obrazovanje. Dakle, svi studentski programi Univerziteta u Sarajevu su otvoreni za sve ljude, a zna se šta koji univerzitet nudi, odnosno jasno je naznačeno šta je otvoreno, a šta nije.

RSE: Kakva je saradnja među univerzitetima u Bosni i Hercegovini? Može li neki student sa drugog bh. univerziteta aplicirati putem Univerziteta u Sarajevu ili mora isključivo preko svog matičnog?

Rahimić: Kada je u pitanju Erasmus Mundus, svi studenti bilo kojeg državnog ili privatnog univerziteta sa područja Zapadnog Balkana, dakle i Bosne i Hercegovine, imaju pravo da se prijave. U tom slučaju mi sa Univerziteta u Sarajevu nismo posrednici, iako smo mi uvijek otvoreni za svakog ko nam se obrati. Rado ćemo dati svaku informaciju. Imamo svoju web stranicu koju redovno ažuriramo, tako da su sve informacije dostupne i bez kontaktiranja nas. Ako je Univerzitet u Sarajevu samo partner, svi ostali univerziteti, bilo da su državni ili privatni, mogu se prijaviti, s tim da nemaju posrednika, nego moraju samostalno ići – sa internet stranice skinuti potrebne dokumente za aplikaciju. Nas mogu kontaktirati, doći na sajam informacija i naše info-sesije. Naša kancelarija je otvorena za svakoga.

RSE: Kako se priznaju ocjene koje student dobije za ispite položene u toku ove razmjene?

Rahimić: U 90 posto slučajeva to prođe bez ikakvih problema. Onih deset posto problema obično bude zbog toga što neki predmeti, koji u BiH i Univerzitetu u Sarajevu nose pet ECTS bodova (European Credit Transfer System), u inostranstvu nose tri, pa treba naći načina kako da se ta dva boda nadoknade, da li nekim dodatnim seminarskim radom ili ispitom. Drugi slučaj jeste kada je naziv predmeta isti, a nastavni plan i program se ne poklapaju nikako. Takvi ispiti se ne mogu priznati. Treći slučaj su profesori koji su tradicionalni i malo ‘tvrdi’ po pitanju priznavanja ispita, pa smatraju, u nekim slučajevima i opravdano, da je njihov način predavanja i ispitivanja bolji nego u Evropskoj uniji, pa onda traže da se ponovo polaže ispit, ali to su stvarno slučajevi koji se rijetko javljaju, pogotovo u posljednje vrijeme.

Mi savjetujemo da uvijek postoji komunikacija između naše kancelarije i prodekana za međunarodnu saradnju i nastavu, i samog studenta kada je u pitanju izbor tih predmeta. Smatramo da svakog profesora, kod kojeg bi eventualno polagali ispite u inostranstvu, studenti upoznaju sa nastavnim planom i programom predmeta koji bi slušali, da bi profesor znao da li će se moći priznati ispit položen u inostranstvu ili je potrebno da se još nešto uradi. Studentima koji se na taj način spreme, bez ikakvih problema se ispiti priznaju kad se vrate na matični univerzitet.

RSE: Nedavno je Univerzitet u Sarajevu obaviješten od partnerskih EU univerziteta da je ostvario pravo učešća u svim projektima odobrenim u posljednjem krugu Erasmus Mundus Action II programa. Šta to znači?

Rahimić: Ovo će biti zadnja godina objavljivanja konkursa za program Erasmus Mundus koji će uskoro postati Erasmus + (plus). Odabrana su četiri potprojekta, a dobra vijest je da je Univerzitet u Sarajevu ostvario učešće u sva četiri projekta. Krajem novembra bit će raspisan konkurs za ova četiri, i još dva projekta koja ponavljaju svoje konkurse. Dakle, za ukupno šest projekata će se studenti, saradnici i nastavnici univerziteta na području Bosne i Hercegovine moći prijaviti na ove stipendije za akademsku 2015/2016. godinu. Prvi korak će biti početkom akademske 2014/2015. godine.

Mi ćemo organizovati Sajam stipendija i to 16. oktobra ove godine na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, gdje ćemo pored Erasmus Mundusa predstaviti i ostale stipendije. O tim programima će pričati studenti koji su već koristili ove stipendije. Tu će se već znati koji su partnerski univerziteti na koje se mogu prijaviti. Nakon toga slijedi medijska promocija, info-sesije po studentskim asocijacijama i organizacijama, i po fakultetima i akademijama Univerziteta u Sarajevu. Praksa je bila da i evropski koordinatori naprave turneju po Zapadnom Balkanu, tako da vjerujemo da će biti i jedna ta evropska turneja po partnerskim univerzitetima iz Bosne i Hercegovine. To je obično Banjaluka, Tuzla, Sarajevo i Mostar.

Na sve načine mi ovo promoviramo – preko naših printanih dokumenata i naravno, preko web stranice, oficijelne web stranice Univerziteta u Sarajevu i naše stranice Erasmus Mundusa. Dakle, mislim da studenti samo trebaju da prate informacije i da dolaze na naše info-sesije o programu, o popunjavanju aplikacije, o pripremanju potrebnih dokumenata. Što više ima interesenata za ove naše stipendije, to je veća i kvota dostupna za Bosnu i Hercegovinu, a samim time i za Univerzitet u Sarajevu. Podsjećam, Erasmus Plus će tek krajem 2014. godine raspisati konkurs za određene projekte, 2015/2016. će biti implementacija.

RSE: Koje pogodnosti donosi Erasmus plus – novi program Evropske unije?

Rahimić: Erasmus plus je novi program za obrazovanje, usavršavanje i mlade koji će zamijeniti sedam postojećih programa (Program za cjeloživotno učenje [Erasmus, Leonardo da Vinci, Comenius i Grundtvig], Mladi na djelu, Erasmus Mundus, Tempus, Alfa, Edulink i Program saradnje sa industrijaliziranim zemljama). Predviđeno je da ovaj program traje sedam godina, od 2014. do 2020., a prijedlog budžeta je 19 milijardi eura. Iako Bosna i Hercegovina još nije članica Evropske unije, bh. univerzitete ovaj program neće zaobići, dakle, da imamo pravo da učestvujemo u tome. Naravno, biće nekih restrikcija, ali te su restrikcije i prije postojale, naprimjer, nismo mogli učestvovati u Erasmusu jer je to program za zemlje članice Evropske unije kao i zemlje kandidatkinje, ali smo mogli učestvovati u Erasmus Mundusu.

(slobodnaevropa.org)