Prioritet je institucionalna i finansijska autonomija univerziteta

Visoko obrazovanje je jedna od rijetkih društvenih djelatnosti koja jeste u reformi, a nije dobila finansijsku injekciju, za razliku od pravosuđa ili zdravstva.

Rektorska konferencija BiH

U intervjuu za “Oslobođenje“, Sabahudin Ekinović, rektor Univerziteta u Zenici i predsjednik Rektorske konferencije BiH, govori o usklađivanju entitetskih i kantonalnih zakona sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH i njegovoj implementaciji u praksi. Intervju prenosimo u cjelosti.

Nakon sastanka članova Rektorske konferencije BiH s ministrom civilnih poslova, koji su sljedeći koraci po pitanju usklađivanja kantonalnih zakona sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH?

– Na sastanku Rektorske konferencije Bosne i Hercegovine, održanom u Zenici 21. januara, zaključeno je da postoje dijametralno različita rješenja po vrlo važnim stvarima koja su eksplicite definisana u Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju. Svi rektori javnih univerziteta su se usaglasili sa tim. Parlamentarna skupština BiH je donijela Okvirni zakon o visokom obrazovanju i u članovima tog akta je zadužena svaka niža obrazovna vlast da napravi svoje zakone i da ti zakoni trebaju biti usaglašeni sa Okvirnim. Većina tih zakona na kantonalnom nivou je mijenjana, i to, što je vrlo interesantno, uvijek u stvarima koje se tiču autonomije univerziteta. Na sastanku Rektorske konferencije je zaključeno da ja, kao predsjednik, zakažem sastanak sa ministrom civilnih poslova BiH, na kojem bi svi rektori javnih univerziteta prezentirali iskustva u provođenju i rješenjima u zakonima nižeg nivoa. U tom smislu smo naišli na podršku ministra Sredoja Novića, koji je svesrdno prihvatio ovu inicijativu u smislu svoje obaveze provođenja i tumačenja Okvirnog zakona o visokom obrazovanju.

Koje su to stvari koje će univerziteti potcrtati kao važne prema MCP-u?

– To su institucionalna autonomija koja uključuje akademsku i organizacionu, te finansijska autonomija. Može se zaključiti da se radi o tome koliko univerziteta – toliko i država. Što se tiče finansijskog aranžmana prema osnivaču, to su tako dijametralno suprotna rješenja od pravnog subjektiviteta, kao što je u Univerzitet u Sarajevu, koji imaju komercijalne račune, preko trezorskog rješenja koje obuhvata dva djela prihoda – budžetska sredstva i vlastita sredstva, kao što je u Republici Srpskoj, pa najvišeg rješenja u Federaciji – Zenica, Bihać i Tuzla, gdje je budžet formiran na osnovu budžetskih sredstava, donacija i vlastitog prihoda (i vlastiti prihod je javni prihod, dok donacije nisu), do rješenja granta kao što je u Mostaru, gdje za dva univerziteta “Džemal Bijedić” i Sveučilište – osnivač daje grant. Kod Univerziteta u Sarajevu budžetska sredstva se transferiraju prema fakultetima i oni ostvaruju još vlastiti prihod i tako funkcionišu. Dakle, netrezorski. Na univerzitetima u RS-u je vlastiti prihod stavljen u jedan podračun, koji se ne ubraja eksplicite u budžet. Nemoguće ga je precizno planirati, ali služi isključivo za razvoj univerziteta i za funkcionisanje nenastavnih djelovanja univerziteta. Taj dio vlastitog prihoda nije javni prihod. U Mostaru je pak slučaj da će biti granta ako ostane para. Univerziteti imaju komercijalne račune. Ovo pokazuje da se radi o potpuno različitim sistemima. Ako smo insistirali da svi budu u trezorskom načinu poslovanja ili da svi ne budu, iako sam prije govorio da je potrebno da se to napravi i bude jedinstveno na nivou države, da svi budu u trezoru, sada ću kazati da više nisam za to. Ono što je dogovoreno na tom zadnjem sastanku je da se pripremi uporedna analiza članova koji se odnose na ove dvije – institucionalnu i finansijsku autonomiju i da se sa jednim zaključnim materijalom upozna Ministarstvo civilnih poslova koje će, prema riječima ministra Novića, biti proslijeđeno na Vijeće ministara i na Parlamentarnu skupštinu u smislu identificiranja zakonskih rješenja na nižim nivoima vlasti koja su suprotna rješenjima u Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju.

Koje su, po Vama, najznačajnije stavke Okvirnog zakona koje još nisu zaživjele u praksi?

– Imamo reformu visokog obrazovanja, jedan od važnih elemenata reforme je zakon. Reforma je, po definiciji, jedan dinamički proces koji traži odgovarajuće vrijeme i implementacija različitih odredbi koje se tiču Bolonje, različito su dostignuta iz razloga zakonskih rješenja, ali i institucije kako ona to provodi. S druge strane, zbog različitog finansiranja nema niti jedne reforme u bilo kojem segmentu koja neće imati i finansijsku potporu. Po mom mišljenju, reforma visokog obrazovanja u mnogim elementima kasni, ali jedan najbitniji element – finansiranje reformskih procesa je potpuno izostao. Visoko obrazovanje je jedna od rijetkih društvenih djelatnosti koja jeste u reformi, a nije dobila finansijski injekciju. Sjetimo se pravosuđa i zdravstva gdje su dobivena sredstva po različitim osnovama za provođenje tih reformi.

Kakva je situacija u UNZE po pitanju njegove integracije?

– Zakon o visokom obrazovanju u Zeničko-dobojskom kantonu doživio je dvije ili tri izmjene i dopune. Osim tog, imamo i Zakon o javnoj ustanovi Univerzitet u Zenici. Ima mnogo članova koji se tiču spomenute autonomije i jednom drugom segmentu, koji su različiti od rješenja koja su data u Okvirnom zakonu. Različita su rješenja na nivou BiH što se tiče sastava upravnog odbora kao jednog od elemenata ostvarivanja autonomije ili kontrole nad univerzitetom. Okvirni zakon kaže da treba biti od sedam do 11 članova, pri čemu najmanje jedna trećina mora biti od osnivača. Znači, da se univerzitet mora pobrinuti da mora biti najmanje trećina njegovog UO od osnivača. U ZDK-u su četiri od osnivača, a tri od UNZE. Predsjednik je iz reda onih koje je dao osnivač. U Zakonu RS-a stoji da treba biti devet članova od kojih je trećina, tačnije, troje od osnivača i šest sa univerziteta, a predsjednik UO obavezno mora biti sa univerziteta. To je dobro rješenje i saglasno je onom rješenju u Okvirnom zakonu. U Mostaru na Univerzitetu “Džemal Bijedić” i Sveučilištu ta će se stvar regulisati statutima kao malo specifično mjesto. Ta je stvar izmještena iz kantonalnog zakona, koji je donesen prije godinu. Do tada su radili po zakonu iz SRBiH. U statutu Univerziteta “Džemal Bijedić” je rješenje tri od osnivača i šest od samog Univerziteta, a na Sveučilištu pet od osnivača a četiri od Univerziteta, s tim da se među osnivačima smatraju kantoni sa hrvatskom većinom.

Univerzitet je u teškoj finansijskoj situaciji…

– Ovo je daleko najteža situacija od osnivanja Univerziteta u Zenici. Imali smo trendove rasta od 2005. do 2011. godine, sada oni idu prema dolje. Zbog zabrane sklapanja ugovora o djelu i autorskih ugovora sa stalno zaposlenim ljudima, koji realiziraju istraživačke i stručne projekte, UNZE u zadnjih nekoliko mjeseci nije naplatio 800.000 KM vlastitog prihoda. Ako smo planirali 3,6 miliona u 2013, teško je očekivati da bude i pola od toga. Naime, naplatićemo 300.000 od upisnina, Metalurški institut “Kemal Kapetanović” će naplatiti milion, sve ostalo je trebalo biti od projekata.

(Oslobodjenje.ba)