Situacija u Bosni i Hercegovini iz dana u dan postaje napetija po pitanju svakog segmenta. Pitamo se šta će se sutra ponovo desiti, a da se nećemo iznenaditi. Da ćemo prešutjeti. Prihvatiti. Izdržati i ne reagovati. I tako vrteći se u začarani krug osmišljenih postupaka i unaprijed prihvaćenih posljedica. Nažalost, pojedinac ne može djelovati (primijeniti akciju/radnju), ali može stvoriti misao. Prenjeti je komunikacijom do drugih ljudi i tako pokušati utjecati na buduće promjene koje će imati pozitivan ishod.
Upoznati smo sa činjenicom da sve veći broj mladih, a obrazovanih ljudi prelazi granicu za boljim životom u obećanoj zemlji. Znamo i zašto je to tako. No ima li tome kraja? Naravno da nema, sve dok se ne poduzmu reforme koje će obuhvatiti cjelokupan politički sistem i društvo kao dio njegove izborne jedinice.
Nezadovoljstvo svakidašnjim načinom života, jednom rječju životarenje, nizak nivo smisla, neperspektivnost, neproduktivnost, neefikasnost su glavni razlozi za odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz naše zemlje. Žalosna činjenica je naglasak na “obrazovani ljudi”. Uzmemo li u obzir da su te osobe uložile svoje vrijeme, novac, određeni dio života pa čak i zdravlje za NIŠTA je poražavajuća činjenica trenutnog stanja u državi.
Pitamo li se koja je svrha studiranja u tom slučaju? Da li ova država želi da zadrži mlade i obrazovane ljude, da im osposobi radna mjesta? Da li želi da radi na poboljšanju i napredovanju društvene zajednice? Da li su fakulteti postali ustanove za “prikupljanje” para državnim činovnicima? Šta uraditi sa suficitarnim kadrom nakon sticanja diplome?
S obzirom da smo ekonomski nedovoljno razvijena zemlja, sa većim uvozom od izvoza, sa neravnomjernom podjelom dohotka problemi su evidentni, te se bez detaljne razrade situacije koja godinama stangira u mjestu, reforme zakona i njihove razrade kao i primjene kada stupe na snagu situacija ne može konkretno i adekvatno riješti.
Fatalan ishod za državu u najgorem slučaju jesu neadekvatno stečene diplome i okupacija radnih mjesta na državnom položaju. Zabilježen je svakodnevni porast korupcije (zloupotrebe položaja) na pojedinim visokoškolskim ustanovama, ali i privatnim sektorima, pored državnih. Lica koja nisu obrazovana za izvršavanje određenog posla rade na pozicijama na spomenuti način. Taj posao su stekle posredstvom treće osobe iako su neadekvatne za njegovo obavljanje.
Analizirajući ovakav način pristupanja zapošljavanja u našoj državi, pitamo se do koje granice ljudska psiha može ići?Podobnost koja vlada je više nego evidentan faktor za raspad društvenog sistema pa samim time i kompleksne cjeline (države).
Radi li savjest u situacijama analiziranja šta će se zaista desiti sutra sa državom, s obzirom da njome rukovode podobna i neprofesionalna lica. Korupcija je pustila korijenje u svakoj mogućoj sferi društvenog života. Da li državu mogu graditi neprofesionalna i korumpirana lica sa nedostatkom adekvatnog i potrebnog akademskog obrazovanja? Da li se razmišlja o budućnosti i mladima? Ako je kupovina diploma dostupna na svakom koraku, zašto visokoškolske ustanove obavljaju svoj posao i šta će se desiti sa diplomiranim studentima istih?
Zašto smo postali društvo koje ugrožava i isrpljuje svoje prirodne resurse i bogatstva? Protekom vremena ostajat ćemo bez pitke vode koja je već sada zagađena izvan granica dozvoljenih za prekoračenje.
Pitanja je beskonačno, a odgovora relativno malo. Nikada nije kasno za promjene, što je najbitnije. I najkasniji početak je početak koji treba prihvatitii krenuti dalje. Moguće je izgraditi zdravu i funkcionalnu državu uključujući vanjskotrgovinske odnose i suradnju sa ekonomski razvijenim zemljama.
(Asija Pašić/STUDOMAT.ba)