Na UNSA organiziran naučni panel povodom Dana nezavisnosti BiH


skrijelj unsa
Foto: UNSA.ba

Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, Univerzitet u Sarajevu, Institut za historiju i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, organizirali su naučni panel “Domaće i međunarodne reakcije na nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine” koji je održan danas u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu, piše unsa.ba.

Ovaj svečani i naučni skup je pozdravnim obraćanjem otvorio rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Rifat Škrijelj naglasivši da je Bosna i Hercegovina stabilna, nezavisna i slobodna država, te da je 1. mart 1992. godine dan ponosa i odlučnosti, dan kada su se Bosanci i Hercegovci svih nacionalnosti na referendumu odlučili za suverenu, nezavisnu, samostalnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda i građana.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

  – Danas, 30 godina poslije, pokazalo se da je put u nezavisnost bilo jedino ispravno rješenje u momentima disolucije Jugoslavije. Pored brutalne agresije i nametnutog rata mi smo uspjeli da sačuvamo multietnički kod ove zemlje. Zato budimo ponosni na tekovine naše nam Bosne i Hercegovine čija je unutarnja snaga u njenoj  hiljadugodišnjoj tradiciji uvijek uspijevala nadjačati sve nedaće. Smatram da je jako važno da s naučnog aspekta stalno iznova sagledavamo ovaj važni događaj koji će ostati upamćen u historiji kao dan kad je Bosna i Hercegovina obnovila svoj suverenitet i postala samostalna država, istakao je rektor Škrijelj.

Pozdravnim obraćanjem skupu se obratio direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA prof. dr. Rasim Muratović naglasivši da su 25. novembar, Dan državnosti BiH i 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, dva najznačajnija datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine.

 – Prvom martu 1992. godine prethodila su turbulentna vremena raspada Jugoslavije. Bosna i Hercegovina, odnosno njeno državno i političko rukovodstvo u razgovorima koji su vođeni 1990. i 1991. godine, predlagala je demokratizaciju Jugoslavije, predlagala je savez nezavisnih država. Međutim, sve se to odvijalo u velikosrpskim i velikohrvatskim projektima tako da i BiH nije preostalo ništa drugo nego da krene putem svoje nezavisnosti”, podsjetio je direktor Muratović. Referendum je organizovan 29. februara i 1. marta 1992. godine. “Zanimljivo je reći da je prva država koja je priznala Bosnu i Hercegovinu bila Bugarska. Ona je to učinila čak i prije održavanja referenduma, 30. januara 1992. godine. Također, prije održanog referenduma, Bosnu i Hercegovinu priznale su Turska i Slovačka. Nakon referenduma i objavljivanja rezultata, prva država koja je priznala Bosnu i Hercegovinu bila je Španija, zatim Libija i Iran. Sve zemlje EU, uključujući i Veliku Britaniju i SAD, u toku 6., 7. i 8. aprila priznale su Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i nezavisnu državu, istakao je direktor Muratović. Kako je kazao, danas, od 192 članice Ujedinjenih nacija, Bosnu i Hercegovinu priznaju 182 države.

Direktor Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu dr Sedad Bešlija rekao je da je cilj ovog događaja, kao i svake godine, da se podsjetimo na jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji, datum u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.

 – I da još jednom naučnu, stručnu i opću javnost podsjetimo na vrijednost nezavisnosti države i vrijednosti postojanja bh. institucija. Da još jednom podsjetimo javnost da se vrijednosti poput nezavisnosti i slobode jedne zajednice ne dobivaju na poklon, nego je potrebno da svi zajedno, kao društvo, svakodnevno radimo na tome da jačamo državne institucije, pojasnio je dr Bešlija.

Kako je naveo, 30 godina nakon referenduma, iako je napravila određene pomake, Bosna i Hercegovina se ipak i dalje suočava sa temeljnim pitanjima poput suštinskog priznavanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, lojalnosti svih njenih građana prema bh. državnim institucijama.

 – Bosna i Hercegovine će i dalje, u narednim godinama, imati tu vrstu problema. Dakle, temeljnog problema na koji način će dalje biti organizovana i unutar sebe ali i u međunarodnom pravu, dodao je dr. Bešlija.

U povodu obilježavanja 30. godišnjice od sticanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, izlagači su predstavili svoje rezultate istraživanja stavljajući poseban naglasak na političke prilike u svijetu i Bosni i Hercegovini koje su dovele do proglašenja nezavisnosti.

Kakav je bio stav zvanične politike SAD, da li su članice EU imale jedinstven stav po pitanju raspada Jugoslavije te na koji su način domaći politički faktori pristupali pitanju nezavisnosti, bile su teme današnjeg panela. Bila je ovo prilika da se na temelju naučno relevantnih podataka razgovara o historijskom kontekstu jednog od najznačajnijih događaja u ukupnoj prošlosti Bosne i Hercegovine.

Kroz pet referata fokus je stavljen na domaće i međunarodne reakcije na nezavisnost Bosne i Hercegovine:

  1. Dr. Jasmin Medić (Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu) – „Odnos članova Evropske zajednice prema pitanju nezavisnosti Bosne i Hercegovine“;
  2. Prof. dr. Hamza Karčić (Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu) – „Američke reakcije na nezavisnost Bosne i Hercegovine“;
  3. Dr. Zilha Mastalić-Košuta (Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu) – „Uloga hrvatskog političkog tijela u referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine“;
  4. Dr. Muamer Džananović (Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu) – „Aktivnosti Srpske demokratske stranke (SDS) na najavljenu nezavisnost Bosne i Hercegovine“;
  5. Dr. Hikmet Karčić (Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka) – „Barikade: nasilna reakcija Srpske demokratske stranke (SDS) na proglas nezavisnosti Bosne i Hercegovine“.

Naučni panel je zaključen sljedećom porukom:

 – Bez obzira na različito postupanje predstavnika građana i naroda tokom disolucije SFRJ i procesa sticanja nezavisnosti BiH, bez obzira na sve dugotrajne i još uvijek aktuelne razlike i odnos prema državi Bosni i Hercegovini, jako je važno da svi građani Bosne i Hercegovine danas imaju bosanski pasoš, da ih se izvan Bosne i Hercegovine doživljava Bosancima, da imaju nezavisan i samostalan dom – a do svakog pojedinca je kako će i da li će svoju kuću graditi ili razgrađivati.

U izuzetno turbulentnim vremenima u kojima se upravo nalazimo, kada se vjerovatno oblikuje i novi svjetski poredak, kada mnogi drugi narodi, zajednice, pojedinci lutaju svijetom bez osnovnih identifikacionih dokumenata i bez zaštite vlastite države jer mnogi od njih države i nemaju, narodi u Bosni i Hercegovini, građani Bosne i Hercegovine, nacija bosanska, ima privilegiju da ima svoju nezavisnu državu.

Zato je važno i dalje razvijati i obogaćivati sadržaj stečene državne nezavisnosti i suverenosti – u političkom, diplomatskom, privrednom, obrazovnom, kulturnom i svakom drugom segmentu, za dobrobit svih stanovnika Bosne i Hercegovine i generacija koje dolaze.