Komunikacija među ljudima je uvijek socijalna pojava. Jezik je osnovna tvorevina koja nas odvaja od životinja i preko komunikacije ljudi postaju socijalna bića. Za komunikaciju je potrebno najmanje dvoje. Da bi komunikacija bila dobra, potrebno je da učesnici komunikacije imaju određene kvalitete. Sažeto bismo rekli da je potrebna želja i sposobnost da idemo ka drugom.
Vještine komunikacije podrazumijevaju da:
- Slušamo da bismo adekvatno odgovorili
- Dajemo povratne informacije
- Uzimamo odnos u obzir i razumijevamo o čemu se u odnosu radi
- Prilagođavamo se
- Vodimo računa o kontekstu
- Imamo u vidu ono što je između rečenog i ono što treba razumjeti.
Nenasilna komunikacija
Nenasilna komunikacija podrazumijeva da ne ocjenjujemo postupke i iskaze drugih, već prije da se posvetimo onome što osjećamo i da izložimo naše želje ili potrebe. Nenasilna komunikacija podrazumijeva stav da smo i mi (kao i druga strana) odgovorni za svoje postupke. Iz tog razloga smatramo da je usmjerena ka razvoju.
Koje su prednosti nenasilnog pristupa u komunikaciji?
- Ukoliko se s nekim ili nečim ne slažemo, mi to mirno i jasno izložimo. Dakle, izbjegavamo svađe.
- Izbjegavamo i nesporazume i čuvamo i odnos s drugom osobom i naše (a često i tuđe) dostojanstvo.
Ovaj način komunikacije daje prednost slušanju i suosjećanju. Mi postajemo sposobni da oslušnemo druge i uvidimo i njihove stavove, želje i potrebe. Obraćanje pažnje na drugu stranu je potrebno za razrješenje nesporazuma. Upoznajemo i sebe i druge i lakše dolazimo do rješenja. Komunicirati nenasilno znači uvažavati sebe i druge i ne ispoljavati bijes.
Vještine komunikacije i nenasilna komunikacija
Marshall B. Rosenberg u svom djelu “Nenasilna komunikacija” daje upute o nenasilnoj komunikaciji kroz četiri etape:
1. Odredite problem – Šta se dešava, ko je šta rekao, na koji način, na kom mjestu, kako je to rekao i u kom trenutku? – Ne objašnjavajte, ne opravdavajte, ne sudite, ne kritikujte, ne branite se. U ovoj etapi se samo fokusirajte na situaciju i potrudite se da je opišete na najobjektivniji mogući način.
2. Imenujte svoje emocije – Prethodno opisana situacija je izazvala neko tumačenje, a to tumačenje direktno utjecalo na stvaranje neke emocije. Šta je to što osjećate? Brigu? Nezadovoljstvo? Anksioznost? Ljutnju? Tugu? Nađite emociju koja je vjerna doživljaju i u skladu s tumačenjem situacije koja se odigrala. Najbitnija stavka u ovom procesu je da zapamtite da drugi nije odgovoran, niti kriv za vašu emociju. Drugi ljudi i situacije ne izazivaju u nama emocije – već način na koji tumačimo to što drugi rade ili se oko nas dešava – direktno utiče na stvaranje naših osjećanja. Vaša osjećanja su vaša, nisu tuđa. Prihvatite ih. Vaša osjećanja su posljedica nekog vašeg ličnog nedostatka ili nezadovoljene potrebe. Sada je trenutak da ih izrazite. Ne optužujte i birajte riječi. Izbjegavajte negativne, upitno-odrične, šuplje i jalove fraze. Posebno izbjegavajte ironiju i uopštavanja. Zaboravite iskaze poput: nikad, uvijek, stalno. Koristite zamjenicu “Ja” da biste potvrdili da vaša osjećanja pripadaju vama (ja sam osjetio/la, ja sam doživio/la, ja sam imao/la utisak da…).
3. U trećoj etapi analizirajte svoje potrebe – obratite pažnju da ne idete zaobilaznim putem i da ne okrivljujete druge! Ako koristite zaobilazne fraze da biste umanjili vlastitu anksioznost, vrlo je moguće da vas drugi neće razumjeti. Ako ih, s druge strane, kritikujete, vrlo vjerovatno će se braniti. Do razumijevanja neće doći, a vaše potrebe će ostati neizrečene – ili bačene u vjetar! Korektno izražavanje želja ili potreba se završava upravo tamo gdje se završava vaša želja ili potreba. Na primjer: Želim da me slušaš pažljivije – je pravilan i korektan, nenasilan način izražavanja želje. S druge strane: Želim da me slušaš, što ti nikad ne radiš, i to me užasava – se ne odnosi na analizu vlastite želje – već prije na analizu vašeg doživljaja druge osobe. Ostanite s vašim željama ili potrebama. Ne idite dalje od toga.
4. Četvrti korak podrazumijeva asertivno traženje – do sada ste formulisali problem, pronašli emociju i analizirali želju. Sada je vrijeme da asertivno (odlučno i jasno) tražite to što želite. Ne zahtijevajte, ne pridikujte da ne biste uništili sve prethodne korake. Vi vladate vašim emocijama i sposobni ste da se jasno izražavate. Poenta i ključ nenasilne komunikacije su u preciznosti formulacije problema, emocija, želja i jasnog traženja onoga što želimo. Potrudite se da u vašim traženjima nema ničeg opšteg. Budite konkretni. Kao što u prodavnici tražite novine, na isti način možete tražiti sagovorniku da bolje sluša, ne kasni, javlja se na telefon, ne dolazi nepozvan i slično.
Ukratko, prema Rosenberg-u, opisani koraci se uvježbavaju u parovima. Mada, možete i sami probati da uvježbate ove jasne smjernice sljedeći put kada se nađete pred nekim nesporazumom.
Da biste adekvatno koristili vještine komunikacije i tehnike za nenasilnu komunikaciju, obratite pažnju na sljedeće smjernice:
- Koristite zamjenicu “Ja” (umjesto optuživanja ili uopštavanja)
- Predstavite sebe, problem, želje i rješenje – jasno i precizno
- Koristite pozitivne fraze “Ja želim” prije nego “Ja ne želim”
- Branite svoja prava, ali nikako ne ugrožavajte tuđa
- Budite svjesni svojih osjećanja, ali obraćajte pažnju i na tuđa – ne dozvolite da vas osjećanja preplave i ugroze odnos!
Nenasilna komunikacija je vještina komunikacije koja se može učiti. Uputstva za nenasilnu komunikaciju: odredite problem, imenujte svoje emocije, analizirajte svoje potrebe, asertivno tražite i ne zaboravljajte kontekst. Ako sve navedeno uzmete u obzir, usvojili ste vještine nenasilne komunikacije.