Volontiranje se u najširem smislu definiše kao neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblicima, od tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći do organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i do pokušaja pomoći u sprječavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanja siromaštva.
Volontiranje je dio historije gotovo svake civilizacije. A kako počiva na ideji da globalno ne završava nego tek počinje sa lokalnim – ono zavrjeđuje i posebnu pažnju društva. Pažnju koja pravilno usmjerena, može dovesti do širenja pozitivnih ideja i akcija sa lokalnog na historijski, da ne kažemo civilizacijski nivo.
Volonteri i volonterke danas igraju važnu ulogu u dobrobiti i napretku razvijenih zemalja, zemalja u razvoju i unutar nacionalnih ili drugih programa za humanitarnu pomoć, tehničku saradnju i promociju ljudskih prava, mira i demokratije.
Ponos i osnova mnogih nevladinih organizacija, profesionalnih udruženja itd., predstavljaju upravo ljudi koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju blagostanju zajednice i društva u kojem egzistiraju. Kako je volonterizam sve zastupljeniji u našem društvu, jedno od veoma bitnih pitanja je i njegovo zakonsko regulisanje.
Zakoni o volonterizmu ili dobrovoljnom radu predstavljaju prevenciju mogućeg izrabljivanja i zloupotrebe, ali i prepoznavanje uloge i značaja volonterizma u razvoju jednog građanskog društva od strane same države. Pored toga ovi Zakoni definišu i važne termine kao što su volonter, volonterski rad, korisnik volonterskih usluga, organizator volonterskih usluga, itd.
Zakon o volontiranju, 07.11.12. godine na prijedlog Komisije za pitanja mladih usvojen u Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, definisao je da se dugoročno volontiranje priznaje kao radno iskustvo.
Kako stoji u zakonu, volontiranje se zasniva na principima poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, na poštivanju ustavnog poretka, zakona i međunarodnog prava te izgradnji demokratskih
institucija zasnovanih na političkom pluralizmu i uspostavi vladavine prava, kao i
primjeni međunarodnopravnih standarda i najbolje međunarodne prakse u pogledu volontiranja.
Tu su neki bitni pojmovi koji su definisani zakonom, koje bi svaki volonter trebao znati.
- Volontiranje – dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade obavljaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH.
- Dugoročno volontiranje – obavljanje volontiranja dužeg od 240 sati u najmanje 3 mjeseca bez prekida, u skladu sa zakonom.
- Međunarodno volontiranje – volontiranje koje je sastavni dio programa međunarodne razvojne saradnje, a obavljaju ga volonteri koji svoje prebivalište imaju van Bosne i Hercegovine, kao i strani volonteri u Bosni i Hercegovini.
- Usluge i aktivnosti za opće dobro – socijalna briga, građanske aktivnosti, obrazovne, kulturne, naučne, sportske, zdravstvene aktivnosti, aktivnosti razvojne saradnje, zaštite okoliša, pomoć kod elementarnih nepogoda, istraživačke aktivnosti, aktivnosti za promociju volontiranja i druge slične aktivnosti.
- Nadležno ministarstvo – za provođenje zakona je nadležno Ministarstvo pravde Federacije BiH.
- Institucija za evidentiranje volontiranja – pravno lice ovlašteno od Ministarstva pravde da prikuplja i obrađuje podatke o volontiranju.
Radno iskustvo stečeno dugoročnim volontiranjem dokazuje se potvrdom o volontiranju koju izdaje Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja.
Jeste li vi spremni volontirati?
(STUDOMAT.ba)