Dvoje studenata iz Katara izradilo je 3D printer koji može masovno printati povrće, nešto za šta se nadaju da će biti rješenje za rastuću nesigurnost sa hranom širom svijeta.
Mohammad Annan, kojem je 20, i Lujain Al Mansoori, kojoj je 21 godina, koriste umjetno uzgojene stanice povrća i UV svjetlo kako bi isprintali prototip jestive mrkve – nešto što još nije učinjeno s povrćem.
Studenti informacionih sistema na Univerzitetu Carnegie Mellon u Dohi osvojili su glavnu nagradu u kategoriji FoodTech na takmičenju koje je nedavno organizovala Katarska razvojna banka.
Povrće uzgojeno u laboratoriji
Annan i Al Mansoori napravili su vlastiti 3D printer od samog početka, tražeći po svijetu dijelove koji su im bili potrebni za izradu sprave koja bi mogla printati mrkvu na revolucionaran način.
Do sada, jestiva jela iz 3D printera izrađivala su se od pirea od povrća ili voća – konvencionalno uzgojenog – za printanje hrane za osobe s poteškoćama u prehrani, naprimjer. Ali te metode ne mogu podržati masovnu proizvodnju.
Annan i Al Mansoori izradili su tehnologiju maskirane stereolitografije, koja koristi ultraljubičasto svjetlo za “tintu”, za 3D printer, koji omogućuje brzo masovno printanje u poređenju sa već postojećim metodama 3D ispisa.
– Naša tehnologija podržava masovnu proizvodnju jer koristi ultraljubičasto svjetlo, rekao je Annan.
Tandem naučnika pokušava jednostavno i jasno objasniti svoj projekt, ali priznaje da je jedan od najvećih izazova bio učiniti tehnologiju dostupnom laicima.
– Postoji krivulja učenja kako bi se to moglo jasno prenijeti tako da ne bude previše strano, rekao je Annan.
– Kako to reći, a da ne izgledamo kao da smo ludi?
Jednako hranjiva kao i obična mrkva
Samo 2,5 posto površine Katara je obradivo, a to je problem s kojim se suočavaju i mnoge druge zemlje.
– Katar se uveliko oslanja na uvoz, kaže Annan za Al Jazeeru, dodajući da je ta zemlja nedavno radila na smanjenju ove ovisnosti i uzgoju vlastite hrane, što je imalo svoje izazove.
– Pretvoriti zemlju, koja nije ni bila namijenjena za poljoprivredu, u obradivu zemlju očigledno je jako skup postupak pa smo željeli ponuditi rješenje […] i otkrili smo da 3D printanje i laboratorijski uzgojeno povrće ili voće mogu pružiti alternativu.
Stanice iz povrća se skupljaju i umnožavaju u sterilnim laboratorijskim uslovima. Zatim se koriste za stvaranje tinte za printer, osjetljive na UV svjetlo, koja se koristi u spravi. Stanice se zatim mogu oblikovati i ispisati u obliku mrkve ili bilo kojem željenom obliku pomoću 3D printera.
– Fokusirali smo se na mrkvu kao dokazu koncepta, jer je ona najistraženija vrsta povrća, posebno u smislu matičnih stanica. Ali u budućnosti se nadamo da ćemo tražiti voće i povrće, koje je rijetko i vrlo specifično u klimatskom smislu, kako bismo ga printali, kaže Al Mansoori.
Dodala je da njihova isprintana mrkva ima istu nutritivnu vrijednost kao konvencionalno uzgojena mrkva, jer se osobina tla oponaša u laboratoriju.
Prema posljednjem izvještaju Ujedinjenih naroda, objavljenom u julu, 735 miliona ljudi trenutno se suočava sa glađu, a još 122 miliona ljudi gladuje od 2019, kao rezultat pandemije COVID-a 19, klimatskih promjena i sukoba, uključujući rat u Ukrajini.
‘Tri kilograma 3D mrkve 4,12 dolara’
– Glavni pokretači nesigurnosti hrane i pothranjenosti naše je ‘novo normalno’, stoji u izvještaju.
Al Mansoori tvrdi da trošak hrane iz 3D printera može biti problem, ali budući da se proizvodnja ne oslanja na velike površine zemlje ili troškove održavanja, 3D mrkve mogu biti jeftinije.
– Trenutno tri kilograma mrkve koštaju 15 rijala (4,12 dolara). Možemo prodati tri kilograma isprintane mrkve za 10 rijala (2,75 dolara), ali radi se samo o mrkvi. Kad budemo ciljali na voće i povrće specifično za klimu, cijena će biti još niža, rekla je.
Dodaje da se nadaju da će se 3D printeri hrane s vremenom početi koristiti svuda, uključujući restorane, supermarkete i bolnice, “čineći hranu dostupnom ljudima širom svijeta”.