Ključ problema i prauzrok velikog broja visokoobrazovanih osoba koje napuštaju Bosnu i Hercegovinu jeste nedostatak perspektive. Pripadnost bilo kojoj organizaciji, kompaniji i zemlji zahtijeva da se stručnjacima ponudi neka vizija u kojoj se oni mogu projicirati i vidjeti dugoročno, te da oni na taj način budu motivirani, sretni i vrijedni. To ih onda podstiče da u određenoj sredini ulažu napore i da ostvare određeni cilj.
Činjenica da je Bosna i Hercegovina država puna paradoksa više i nije vijest, kao što vjerovatno više nije vijest ni to da većina njenih paradoksa predstavlja alarm za uzbunu. S obzirom na podatak da Bosna i Hercegovina prednjači u regiji po prisustvu naučnika, istraživača i inžinjera, odnosno kadra koji igra presudnu ulogu u razvoju i modernizaciji svake države, a da je istovremeno peta najgora zemlja u svijetu po “odlivu mozgova”, proizlazi zaključak da većina njih nastoji ostvariti što kvalitetniju životnu perspektivu tamo gdje je to moguće, pišu sedmične novine “Novo vrijeme“.
Rode se, školuju i potom odlaze
Bolje uvjete i šanse za profesionalno usavršavanje u Berlinu pronašao je i dvadesetčetverogodišnji Semir Klokić iz Prnjavora. Prije mjesec dobio je posao u Njemačkoj nakon što je u rekordnom roku završio Medicinski fakultet u Tuzli. Kako sam kaže, u Berlin ga je odveo manjak perspektive u Bosni i Hercegovini.
– Nikad nisam rekao da se neću vratiti u domovinu. Trenutno imam druge planove usmjerene na specijalizaciju. O povratku u BiH razmišljat ću onog trenutka kad budem u mogućnosti da tamo otvorim privatnu ordinaciju, kaže ovaj mladi doktor.
Ekonomski analitičar Erol Mujanović smatra da je “odliv mozgova” vrlo kompleksan problem na našim prostorima, počevši od pojedinca pa nadalje.
– Koliko mogu da primijetim, razgovarajući s mnogo fokus-grupa i s mladima privatno, nedostatak perspektive je ključ problema. Pripadnost bilo kojoj organizaciji, kompaniji i zemlji zahtijeva da se stručnjacima ponudi neka vizija u kojoj se oni mogu projicirati i vidjeti dugoročno, te da tako budu motivirani, sretni i vrijedni. To ih onda podstiče da ulažu napore u određenoj sredini i da ostvare određeni cilj. Kod nas je to sve kompleksno. Ta perspektiva koju neko može vidjeti ili koju neko može ponuditi neizvjesna je. Zbog toga veći broj mladih ljudi i dalje odlazi. U posljednja tri mjeseca primijetio sam da mnogi odlaze u Njemačku, ali i u druge zemlje, ističe Mujanović.
Po njemu, jedna strana ove problemske jednačine svakako je naš obrazovni sistem koji umnogome ne osposobljava mlade ljude srazmjerno uvjetima tržišta rada. Druga strana je loša ekonomija koja ne otvara dovoljan broj radnih mjesta.
Nedostatak perspektive
– Kad naši ljudi izađu iz obrazovnog sistema i vide koliko su daleko, odnosno kad vide da su njihova znanja i vještine daleko od onoga što poslodavci uistinu žele, te kad uoče da će im trebati još prakse i prekvalifikacija, onda shvate da su u problemu. Zbog toga nemamo kadar koji se može odmah zaposliti u neku kompaniju i početi raditi. Da oni od tih znanja mogu ostvariti neku dinamiku, pa ako su došli na posao, da se nečemu nadaju kao i njihove kolege, bilo bi dobro. Međutim, ni to se ne dešava. Nezaobilazno je spomenuti i političku nestabilnost te nedostatak političke volje da se loša situacija poboljša. Neki problemi i pitanja zahtijevali bi radikalnije rezove i odluke, ali ima mnogo toga što se može na prost način poboljšati i modernizirati. Za to je potrebno samo mnogo dobre volje. Te reforme niti su mnogo skupe niti nemoguće, stava je Mujanović.
Precizne podatke o tome koliko je visokoobrazovanih kadrova i stručnjaka napustilo BiH, trenutno nemamo. Ali se zna da ako se dosadašnji trend gubitka najdragocjenije populacije nastavi, BiH prijete katastrofalne posljedice. U prvom redu to je gubitak konkurentnosti radne snage.
– Odlazak najboljih inžinjera različitih struka, doktora i drugih izuzetno osposobljenih i obrazovanih osoba, nešto je što trajno hendikepira naše društvo. Te osobe odlaze da proizvode vrijednost u drugim državama i njihovim kompanijama. Nama onda ostaje lošiji kadar. Naše kompanije tako bivaju manje konkurentne, ostvaruju manje profita, manje se novca sliva u državnu kasu i time, po meni, jednostavno opada kvalitet ljudskog potencijala.
To će najskuplje koštati naše društvo. Posljedično tome, opada kvalitet života, privrede, ekonomije, zdravstvene zaštite i svega drugog. Ako imate kadar koji je željan i voljan investirati, pa čak i u javni sektor, mnogo se toga može poboljšati. Akumuliramo li samo podobne koji se ne trude i nemaju kapacitet, onda se nastavlja s krivim izborom. U tom kontekstu vlasti su se opredijelile na sistem ovakav kakav jeste. Iako se ti trendovi ne mogu promijeniti brzo, tome treba težiti. Mi glede toga i dalje spadamo u vrh zemalja kao najlošiji evropski i svjetski primjer. Odlazak kadra u inozemstvo može biti i koristan, ali ako ode sav kadar koji na međunarodnom nivou nešto vrijedi, to je onda ogroman problem. S tim se susreću i druge evropske države koje imaju malo lošiju ekonomiju, ali je taj problem kod nas zabrinjavajući, zaključuje Mujanović.
Osim visokoobrazovanih osoba, “trbuhom za kruhom” bježe i oni sa srednjim nivoom obrazovanja. I oni su skeptični spram ovdašnje perspektive. Adnan Delić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH, kaže da osobe srednjeg obrazovnog profila posredstvom njihove agencije odlaze na rad u inozemstvo samo u države s kojima BiH ima potpisan sporazum o zapošljavanju. Prvenstveno su to Slovenija, koja je tradicionalno vezana za tržište rada BiH, te Njemačka. Posebno naglašava da Agencija posreduje u privremenim odlascima jer nikako ne žele da budu dio priče koja se tiče “odliva mozgova.”
Slovenija, Austrija, Njemačka i dalje na sjever
– Od početka marta, kad je na snagu stupio sporazum o zapošljavanju između Slovenije i Bosne i Hercegovine, tamo je do sada otišlo oko 2.000 ljudi. Prema sporazumu o zapošljavanju srednjeg medicinskog osoblja u Njemačkoj, Bosnu i Hercegovinu će napustiti oko 300 osoba. Svi oni su otišli, ili će otići, privremeno. Agencija za rad i zapošljavanje BiH insistira da to budu povremeni poslovi. Da se ljudima omogući početak rada u nekoj drugoj državi, ali i da se vrate u BiH. Ponavljam, mi definitivno ne želimo da budemo dio priče koja se zove “odliv mozgova” iz BiH. Svi oni koji su tako otišli vratit će se po završetku poslova. Ono što Slovencima trenutno najviše treba jesu građevinski radnici, vozači u međunarodnom transportu, konobari i radnici koji se bave ugostiteljskim uslugama, ističe Delić.
Na adresu Agencije svakodnevno prispijevaju stotine e-mailova, stotine poziva ali i osoba koje su zainteresirane za rad izvan BiH. I Delić uzrok problema vidi u nepostojanju dovoljno radnih mjesta koja bi mogla apsorbirati svu raspoloživu radnu snagu, kako kvalificiranu tako i nekvalificiranu.
– Traženje posla vani je sasvim normalan proces u ovako teškoj socijalnoj situaciji i nerazvijenoj ekonomiji. Potrudit ćemo se da građanima BiH na legalan i zakonit način, putem državnih institucija, osiguramo odlazak na povremeni rad u inozemstvo, odakle će se oni vratiti s dodatnim znanjem i vještinama, naglašava Delić.
Loši smo, ali ima i gorih
Prema prošlogodišnjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), i prema analizi “odliva mozgova”, BiH je smještena na 140. mjesto od 144 rangirane zemlje svijeta, a iza nje se nalaze samo Srbija, Burundi, Haiti i Alžir.
Iako ne postoje podaci o broju studenata i visokoobrazovanih građana koji su napustili BiH, na osnovu ukupne migracije i odricanja bh. državljanstva, može se zaključiti da se “odliv mozgova” u poslijeratnom periodu mjeri desecima hiljada.
Do posla u inozemstvu najlakše dolaze inžinjeri informatike, doktori medicine i medicinski radnici. Primjera radi, jedna od država koja predstavlja pravi raj za informatičare iz BiH upravo je Njemačka, s obzirom na to da njena privreda, koja je najveća u Evropi, samo u toj oblasti strancima nudi više od 100.000 radnih mjesta. Tamo posao može pronaći svako ko poznaje jezik, ko posjeduje univerzitetsku diplomu i zna programirati. Za visokoobrazovane informatičare dovoljno je da imaju inžinjerski pristup i da žele učiti i već za tri mjeseca postaju produktivni, potvrdili su ranije iz Asocijacije za informacione tehnologije u BiH ističući da su kadrovi sličnih profila ali u dosta manjem obimu traženi i u Austriji, Danskoj, Švedskoj i Sjedinjenim Državama.
U Internacionalnoj organizaciji za migracije (IOM) ranije su ukazali na to da bh. građani najčešće emigriraju zbog posla i studiranja, a da su najčešće destinacije u potrazi za boljom plaćom Njemačka i Italija, te Slovenija. Izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazao je da svoje visokoobrazovane kadrove najviše cijene Švicarska, Singapur, Katar, Velika Britanija i SAD. Od zemalja regije najmanji “odliv mozgova” bilježi Crna Gora, koja je zauzela 60. mjesto na globalnoj ljestvici, ispred Slovenije na 83, Albanije na 96, Hrvatske 126, Bugarske 128, Makedonije 135, Rumunije 136, Moldavije 137. i spomenute Srbije koja zauzima 141. mjesto od ukupno 144 rangirane zemlje svijeta.
Odliv stalan, broj naučnika i dalje respektabilan
Iako je odliv velik, Bosna i Hercegovina, po izvještajima WEF-a, opet stoji među prvim po broju naučnika u regiji i nalazi se na 48. mjestu. Visoka pozicija BiH postaje još zanimljivija ukoliko se usporedi s ranije objavljenim podacima Svjetske banke, prema kojima BiH najmanje ulaže u nauku i razvoj. Što se tiče zemalja u okruženju, iza BiH je Crna Gora koja se nalazi na 76. mjestu, a potom Srbija na 78, Slovenija na 84, Hrvatska na 86, Makedonija na 106. i Albanija koja se nalazi na 123. mjestu.
Od ostalih zemalja šire regije, najviše naučnika i inžinjera u odnosu na ukupnu populaciju ima Turska koja se nalazi na 41. mjestu, a slijede Mađarska na 50, Slovačka na 79, Rumunija na 82. i Bugarska na 98. mjestu WEF-ove rang-liste.
Najbolje plasirana država u svijetu prema zastupljenosti naučnika i inžinjera u zemlji je Finska, a poslije nje dolaze Japan, Portoriko, Švedska, SAD, Kanada, Tajvan, Katar, Izrael i Grčka, dok su, prema istom istraživanju, najlošije plasirane države Svaziland, Timor, Lesoto, Sierra Leone i Jemen. Gledano po regijama i kontinentima, među prvih deset najbolje plasiranih zemalja četiri su azijske, dok je među prvih 20 njih devet također iz Azije. To ovu regiju čini područjem s najvećim prisustvom naučnika i inžinjera u svijetu.
Skandinavske zemlje najviše ulažu u nauku
Zanimljivo je da u posljednjih nekoliko decenija značajan broj naučnika, inžinjera i profesora iz azijskih zemalja, a posebno Indije, Kine i Pakistana, odlazi u zapadne zemlje gdje nastavljaju svoju akademsku i naučnu karijeru. Ako se ovaj trend zadrži, onda bi Evropa mogla postati regija s najvećom zastupljenošću naučnika i inžinjera, jer, prema postojećim podacima, od 20 najbolje pozicioniranih država u svijetu njih osam su evropske, dok su od 20 najslabije rangiranih zemlja deset afričke, što ovaj kontinent čini mjestom na kojem se nalazi najmanji broj naučnika i inžinjera u svijetu.
Na nivou Evrope, najbolje pozicionirane države su Finska i Švedska, dok su najlošije pozicionirane Moldavija, Gruzija i Albanija. Ovaj podatak pokazuje da su po ulaganju u nauku i po educiranju novih generacija naučnika i istraživača zemlje Skandinavije među prvim u Evropi.