Edhem Eddie Čustović, univerzitetski profesor na La Trobe Univerzitetu u australskom Melbourneu i doktor elektrotehničkih nauka, prošao je izazovan životni put od izbjeglice u Švicarskoj do uspješnog mladog poduzetnika u Australiji.
Nedavno je postao dobitnik prestižne nagrade IEEE Theodore W. Hissey Outstanding Young Professional Award 2022a za „liderstvo u osnaživanju i razvoju tehnoloških profesionalaca na globalnom nivou“.
Radi se o jednoj od najprestižnijih nagrada u svijetu za mlade inžinjere.
Sa samo sedam godina bio je primoran napustiti rodnu Tuzlu uslijed agresije na našu domovinu. Za portal Hayat.ba prisjetio se tih teških dana kada je bio odvojen od porodice zbog potrebe završetka školovanja koje je ubrzo prekinuo vihor rata.
– Vrlo rado se sjećam tih trenutaka, iako su to zasigurno najtragičniji momenti moje porodice i mnogih ljudi širom BiH. Za neke je to bila tragedija, za druge prilika da se dokažu u drugim zemljama. Sa sedam godina sam saznao da otac mora napustiti BiH zbog učešća u pobuni na aerodromu Dubrava kod Tuzle, jer je učestvovao u sprečavanju slanja rezervista JNA u rat u Hrvatsku. On je bio veliki protivnik rata.
Zbog toga je moja porodica bila proganjana, pa je izbjegla u Švicarsku. Ja sam ostao u Tuzli kako bih završio prvi razred osnovne škole, ne sluteći da će moju domovinu uhvatiti plamen rata. U gepeku automobila izvučen sam iz BiH sa djedom. Za to smo morali platiti novac. Nakon toga, djed me ostavio na granici Švicarske i Italije, gdje me dočekao otac. Potom su uslijedile tri i po godine izbjeglištva u Švicarskoj, za nas godine tihe patnje.
Iako su roditelji kao medicinski radnici željeli vratiti se u BiH, to nažalost nije bilo moguće. 1994. godine aplicirali smo za državljanstvo Australije, koja nam je otvorila vrata uz jednostavnu proceduru prijema, prepričava Čustović.
Kao 7-godišnji dječak sa svojim mlađim bratom Rešadom u Švicarskoj je vrlo brzo pokazao poduzetničke sposobnosti zarađivanjem kroz recikliranje otpada.
– Dolazili smo iz jedne dobrostojeće prijeratne porodice. Dolaskom u Švicarsku izgubile su se sve te privilegije. Djeca u Švicarskoj imale su brendiranu odjeću i obuću, za razliku od nas koji smo nosily poderanu i polovnu odjeću. Tako smo ja i brat došli na ideju da iskoristimo recikliranje otpada koje se u Švicarskoj naplaćuje po boci. Onda smo drugu djecu u izbjeglištvu angažovali da sa nama recikliraju i imali su određene privilegije. Kada smo zaradili 100 švicarskih franaka zaradili smo šamar od oca, jer je mislio da smo nešto ukrali. Onda smo mu pojasnili i shvatio je naš talenat. Kasnije smo to radili sa polovnim knjigama. Naučili smo da se čovjek mora boriti, bili su to naši prvi poduzetnički koraci, kaže nam Čustović.
Dodaje da dolazak na drugi kontinent zasigurno nije bio jednostavan, ponajviše zbog promjene jezika i kulture, ali se onda ukazala prilika koju prosto nije mogao propustiti. U Australiji je najprije stekao titulu inžinjera elektrotehnike, a potom i magistra iz oblasti ekonomije. Već na 3. godini studija prepoznat je kao nadaren i najbolji student generacije, pa mu je povjeren posao asistenta za vrijeme kojeg je mijenjao predmetnog profesora.
Za Australiju kaže da je zemlja prilika i da su on i njegov brat brzo shvatili kakva im se šansa pružila.
– Roditelji su nam omogućili da budemo u društvu koje nam pruža priliku da budemo najbolja verzija sebe. Žrtvovali su svoje poslove da bismo ja i mlađi brat Rešad bili prepoznati. Bilo je dosta kulturoloških razlika između Evrope i Australije, prešli smo sa njemačkog na engleski jezik. Kao mladi brzo smo naučili novi jezik i shvatili da moramo iskoristiti priliku koja se rijetko pruža. Na kraju se naša bosanskohercegovačka borbenost isplatila, ističe Čustović.
Kao osnivač i predsjednik nevladine organizacije BH Futures Fondacije namijenjene studentima prirodnih i tehničkih nauka sa bh. univerziteta, uvidio je potencijal raspostranjen kroz populaciju mladih u BiH. Sa ove tačke gledišta kaže da je primarni cilj Fondacije izjednačavanje prilika za razvoj između domaćih i inostranih studenata.
– Ogroman je potencijal ovdje, ali se mora raditi na mentalnom pristupu određenim temama. Volonterizam je jedna od njih. On je meni i bratu pokazao da nije uvijek važno sticati samo za sebe, već je bitno ulagati i u druge ljude. Želimo da prilike i resurse koje postoje na Zapadu učinimo pristupačnim mladim ljudima u BiH. Dakle, cilj je uspostava ravnoteže za rad i praksu između mladih ljudi iz BiH i njihovih vršanjaka iz zemalja Evrope i svijeta, zaključio je Čustović.