Rubrika Moja kriiila donosi pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine i regiona. Širimo pozitivnu energiju i predstavljamo uspješne mlade ljude koji kroz svoje priče govore o tome šta njima tokom studiranja i karijere “daje krila” i pomaže im u njihovom “pilotiranju” kroz životne avanture.
Džana je za STUDOMAT otkrila kako joj je stipendija Konrad Adenauer Fondacije pomogla za vrijeme i poslije studija, govorila je o planovima za budućnost, razlici između studentskog života i života nakon fakulteta, a uputila je i savjet mladima…
Džana Kapić Herenda dolazi iz Sarajeva i ima 28 godina, psihologinja je i gestalt psihoterapeutkinja pod supervizijom, a u julu je postala i doktorica medicine. Predsjednica je mladih Crvenog križa Federacije BiH, instruktor prve pomoći i spasilac pripravnik u Gorskoj službi spašavanja. U toku 2019. i 2020. godine je bila stipendistica KAS Fondacije.
Diplomirala si na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Kako si znala da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe?
– Od osnovne škole se takmičim u pružanju prve pomoći, tada se rodila empatija i ljubav prema pomaganju drugima, jednostavno volim biti od koristi. Medicina nije bila prvi izbor, ali je definitivno prva ljubav. Vještine koje sam stekla u Crvenom križu i tehnike pružanja prve pomoći sam oblikovala sa teorijom na Medicinskom fakultetu. Nisam znala da je pravi izbor sve do trenutka kada smo počeli obavljati kliničku praksu, ja sam boravila u bolnicama u Italiji, Španiji i Sloveniji tokom studija, kada sam spoznala osjećaj da ste nekome pomogli, spasili život ili olakšali isti, dobivam odgovor da je Medicina definitivno najbolji izbor.
Koji su tvoji savjeti za mlade koji žele upisati ovaj fakultet?
– Naoružajte se strpljenjem! Definitivno neće biti sve kako ste planirali, ali nije ni u životu. Organizujte svoje vrijeme tako da ne zapostavite društveni život i prilike da se unaprijedite kao osoba i kao budući ljekar. Jer medicina definitivno nije samo medicina već spoj svega što nas okružuje.
Šta ti je Konrad Adenauer Fondacija kao organizacija donijela novo u životu?
– Fondacija Konrad Adenauer mi je dala priliku da se razvijam pored fakulteta u oblastima koje sigurno jednom studentu Medicine ne bi bile privlačne na prvu, a tek poslije sam spoznala koliko smo svi mi povezani i šta sve zajedno možemo uraditi. Fondacija ima Alumni klub gdje sam imala priliku i imam još uvijek da upoznam stručnjake iz svih oblasti, definitivno najbolje od najboljih i dobijem priliku da iz druge perspektive gledam na razne probleme, ali i mogućnosti.
Također Fondacija cijeni društveni angažman pojedinca, što lično smatram neophodnim za razvoj jedne osobe. Kao aktivista Crvenog križa sada već dvocifren broj godina motivisalo me da još više da radim u zajednici.
Koji su planovi za budućnost?
– Ni ovo do sada nisam sve planirala pa se desilo, jednostavno prepustim se, ali pazim da prilike ne propuštam.
Planiraš li ostati u Bosni i Hercegovini?
– Naravno, mislim da je to država koja me školovala i izgradila, bilo bi sebično uzeti to sve i napustiti je. Sada je na nama da zajedno rješavamo probleme i gradimo bolju budućnost za sebe.
Razlika između studentskog života i života nakon fakulteta?
– Jedina razlika je što se sada bavim više oblastima koje me zanimaju. Cijeli studij sam radila i volontirala, tako da te obaveze su se i nastavile. Prednost je što nemam više ‘dosadnih’ spremanja ispita, ali se spremaju oni veći životni. Mišljenja sam da ne trebamo odlagati stvari da ih radimo poslije fakulteta, ja sam tokom studija položila za ronilačku zvijezdu, završila osnovni i napredni jedriličarski tečaj, osnovni i napredni kurs spašavanja sa brzih voda i mnoge druge. Gdje god nađete sreću i osjećate se ispunjenim, slijedite to i tokom studija i nakon. Jer samo jedan život imamo i moramo ga iskoristiti kvalitetno.
Šta je tebi tokom studija davalo “krila”? Tvoja motivaciona poruka za studente je…?
“I have a disease for which there is no cure, I think that would be inspiration enough! Listen to me. Anyone can fall in love and be blindly happy! But not everyone can pick up a scalpel and save a life. I raised you to be an extraordinary human being.”
Meni su uvijek bili motivacija ovaj citat i želja da budem izvanredna, jer prosječno je dosadno. Toliko je bolesti neistraženo, toliko je mogućnosti i prilika za istraživanje, a mi kažemo sebi da je neki ispit težak i da ga ne možemo položiti. Ne postoji ispit koji se ne može položiti i lekcije koje se ne mogu savladati.
Drugi citat je definitivno: “Knowing is better than wondering.”
Oba su naravno iz Greys anatomy, kao pravi student medicine sam crpila motivaciju iz poznate serije.
Knjiga, film i serija kao preporuka
– Knjiga “Emocionalna inteligencija od Danijela Golemana, a serija “Uvod u anatomiju”, za studente medicine naravno.