Njemačko tržište rada jače je nego ikad, tako barem tvrdi najnovija statistika. Upućeniji ipak izražavaju sumnju da će tako ostati i podsjećaju da su milioni mladih u Evropi trenutno bez posla.
Dobre vijesti iz Njemačke vjerovatno neće izazvati pretjerano oduševljenje u državama, koje već godinama potresa dužnička kriza. Pojedini njemački listovi danas skreću pažnju na ogromnu nezaposlenost u Grčkoj i drugim zemljama u eurozoni. S druge strane, mnogi Njemci se pitaju na šta su potrošene milijarde eura pomoći iz njihove državne kase.
“Reutlinger General-Anzeiger Online” tvrdi da je njemačka ekonomija i dalje pod uticajem krize, ali: “Ima mnogo naznaka da se trenutni slab period uskoro završava. Gledano na srednji rok, tržište rada će se dodatno poboljšati zbog demografskih promjena. U istom pravcu djeluje i sve rasprostranjenije obrazovanje, koje donosi više fakultetskih diploma. Ipak, i dalje smo dosta daleko od toga da svi rade. Kvalifikacije su najbolja garancija da nećete izgubiti posao, ili makar da nećete dugo biti nezaposleni.“
“Allgemeine Zeitung” piše da je kucnuo trenutak za hrabrost: “Mi Njemci političarima opraštamo skoro sve – osim visoke nezaposlenosti i inflacije. Dakle, ako političar ostavlja utisak da njegovi potezi drže te dvije stvari na niskom nivou, ne mora da se brine za svoju budućnost. U svjetlu upravo saopštenih brojki o nacionalnom tržištu rada, Angela Merkel može da se još više opusti, mada je opuštena i inače. Nikada u historiji ove republike nije bilo više ljudi koji sami zarađuju za komad hljeba – i to dugoročno. Uz to, od 41,5 miliona ljudi njih 37 miliona imaju i socijalno osiguranje. Novih 416.000 zaposlenih gotovo svi spadaju u tu grupu. Pored toga, u zemlji je još uvijek nepopunjeno gotovo 483.000 radnih mjesta. Baš nam dobro ide! Stvarno? Njemačka je dio ujedinjene Evrope i izvlači više profita od eura nego bilo koja druga država na ovom kontinentu. I zato ne bi trebalo da se dugo radujemo ovim bez sumnje sjajnim brojkama, već da se brzo okrenemo ka južnom i zapadnom dijelu Evrope. Zbog toga što tamo prijeti opasnost. Tamo gdje su – pored Kine, Rusije i Sjedinjenih Država – naša ključna tržišta. Ali naš posao ne bi trebalo da nam bude najveća briga, već društvena, a time i politička stabilnost u Španiji, Grčkoj, Italiji i Portugalu. Ako je tačno predviđanje stručnjaka da će do kraja godine na ovom kontinentu 20 miliona ljudi biti bez posla i bez nade, krajnje je vrijeme za mnogo novih hrabrih ideja – i to bez obzira što se u Njemačkoj krajem septembra održavaju izbori.”
I “Rheinpfalz” skreće pažnju na probleme u ostatku evropskog kontinenta: “I u ovoj godini biće najvjerovatnije neophodno da do ljudi dopre nadahnuta i uvjerljiva priča o projektu Evropa i projektu – euro. U slučaju da to ne uspije, omladina, prije svega sa juga kontinenta, može se okrenuti ekstremizmu i stvoriti sopstveno viđenje demokratije i Evrope.”
“Rad se ne isplati”
“Straubinger Tagblatt” piše da je “praktično gotovo” sa padom nezaposlenosti: “U ovoj godini ona će najvjerovatnije opet rasti, ali relativno malo. Ako se situacija ne pogorša, za to su zaslužne sljedeće dvije stvari: prvo, velika preduzeća su učinila radno vrijeme fleksibilinijim. A pored toga, tržište za obrazovanu radnu snagu stalno se smanjuje, pa će poslodavci učiniti sve da zadrže svoje zaposlene. I ako zaista dođe do najgoreg, Njemačka vlada već je dala signal da je spremna da nastavi da subvencioniše radnike koji rade skraćeno radno vrijeme, kao što je bio slučaj i tokom recesije – tako će se biti manje otpuštanja.”
“Rheinische Post” se ovih dana dotakao i problemima koje donosi stalno zaposlenje – kao što su preopterećenost i visoki porezi: “Mnoge žene, kada se nakon bavljenja djecom vrate na radno mjesto i prime prvu platu, imaju osjećaj da se posao ne isplati.”
Prema pisanju ovog lista, stres na radnom mjestu ne može se suzbiti odjednom: “Drastično se povećao broj ljudi koji su zbog stresa nesposobni za rad, i privremeno i trajno. To nikoga ne može da ostavi ravnodušnim. Poslodavci i državne institucije skupo plaćaju ovaj zlokobni trend, i zaposleni ne mogu da se raduju mogućem duševnom uništenju na radnom mjestu. Dakle, svi umješani imaju razlog da pronađu olakšanje za prekomjeran i štetan stres. To se može postići jedino pojedinačno, jer su uslovi posla i radni proces isuviše različiti”, navode oni.
(dw.de)