Analiza tržišta rada u BiH, za 2013. godinu, koju je proveo portal Posao.ba pokazala je da se, pri odabiru fakulteta veoma malo pažnje posvećuje tome čega fali na tržištu, nakon kojeg fakulteta se može lako naći posao i dobro živjeti. Većina, čini se, upisuje ono što voli, ne razmišljajući šta nakon fakulteta, ili ono što je najlakše završiti.
Tako su, prema rezultatima koje su predstavili, najtraženija zanimanja u oblasti tehnologije, zdravstva, umjetnosti, dizajna, građevinarstva i drugih, dok su kategorije poslova u kojima je ponuda poslova bila manja u odnosu na potražnju: policija – zaštitarske usluge, turizam, proizvodnja, arhitektonske usluge, poljoprivreda – ribarstvo – šumarstvo, piše “Oslobođenje”.
Željama vođeni
Pitali smo bivše i sadašnje studente čime su se vodili kada su upisivali fakultet, da li su u obzir uzimali koji kadar je najtraženiji, poslije kojeg fakulteta će najlakše naći posao ili su išli gdje ih je srce vodilo.
– Vodila sam se svojim željama i snovima, ali iskreno, mislim da to nije ispravno. Bar ne u državi u kojoj živimo. Završila sam kriminalistiku, ali se ne bavim time, nažalost. Iako je to ono što volim, mislim da se nikad neću baviti time i sigurna sam da bih mnogo bolje prošla da sam upisala neki drugi fakultet, naprimjer mašinski, elektrotehnički ili saobraćajni. Mislim da je najmanje inženjera na birou za zapošljavanje, kazala je Mirela E. te poručila budućim studentima da se dobro raspitaju prije upisa na fakultet, šta je to što našem tržištu rada treba.
Edina Ramović, koja je završila Bosanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, također se vodila svojim snovima, a to su da jednoga dana bude nastavnica bosanskog jezika. Iako je svjesna da je mnogo nezaposlenih nastavnika u BiH, Edina se i dalje nada da će naći svoje mjesto u nekoj školi.
– Tokom studija, posrtanja i svega što ide uz studiranje, pokajala sam se mnogo puta, misleći zašto nisam završila frizersku školu i uživala u životu nakon završene tri godine. Pored svega toga, svakodnevno sam sretala bivše kolegice, koje ne mogu da nađu posao u struci. Ali onda sam, na drugoj godini fakulteta, imala čas na kojem sam ja predavala u jednoj osnovnoj školi i u meni se ponovo javila želja i nada da ću to raditi čitav život, ispričala nam je Edina.
Asad K, student pete godine Građevinskog fakulteta u Sarajevu, primjer je kako se ljubav prema nekom poslu i potražnja na tržištu mogu poklopiti.
– Iskreno, nisam se raspitivao da li ću lako naći posao poslije fakulteta. Znao sam da hoću, jer nije teško naći posao sa ovom školom. Činjenica je da se malo mladih odlučuje da upiše ovaj fakultet, vjerovatno zato što ga je teško završiti. Ja ovo volim i to je jedino u čemu sebe vidim u budućnosti, kazao je Asad.
Emina S. vodila se, također, svojim snovima iz djetinjstva i završila žurnalistiku, ali ističe kako se pokajala jer, kako kaže, nema ništa od tog fakulteta.
– Vodila sam se onim što volim, s tim da sam birala lakšu opciju. Nisam razmišljala o tržištu i potrebama tržišta, jer toga uopće nisam bila svjesna sa 18,19 godina. A nije me niko ni posavjetovao. Smatram da mi ni druge opcije ne bi ponudile ili pružile nešto puno više od ovog što sam završila, poručila je Emina.
Bez razmišljanja
E. K. je 2006. upisao Filozofski fakultet u Sarajevu, bez razmišljanja da li je ovaj fakultet profitabilan ili ne, dok bi, kazao je, danas dobro razmislio. Društvene nauke, smatra on, nisu mnogo tražene na tržištu rada zbog, najvjerovatnije, prevelikog broja studenata koji završe te fakultete. Međutim, E. K. se nije pokajao, jer je završio ono što voli.
– Mislim da malo mladih prilikom upisa na fakultet razmišlja o poslu. Nekako se to do sada podrazumijevalo da posjedovanjem diplome ima i neko ko će to cijeniti i pružiti nam priliku za rad. Bar je tako bilo kad sam ja upisivala davne 2007. Nakon završetka fakulteta tražila sam posao nekoliko mjeseci, nakon čega sam odustala i otvorila vlastitu firmu za računovodstvo, kazala je N. K. G, diplomirani ekonomista.
Činjenica je da većina mladih ne shvata ozbiljnost donošenja odluke o tome koju školu i fakultet upisati i vode se time da upišu ono što vole, ili nešto što je lako završiti. Mnogo je nas koji ni ne pomislimo da li će nam biti teško naći posao u struci nakon tri, četiri ili pet godina fakulteta. Većina ne nađe, a veliki broj onih koji nađe ubrzo shvate da to nije ono što njima odgovara, onako kako su mislili da jeste ili da nije posao od kojeg se može pristojno živjeti. Stoga, kako se broj nezaposlenih, sa fakultetskim obrazovanjem, na birou za zapošljavanje ne bi mnogo povećavao, preporučujemo mladima da razmotre dobro sve opcije, saznaju šta se traži i nađu sebe u onome od čega će sutra moći živjeti. Jer od ljubavi se ne živi…
Možda bi bilo dobro spomenuti podatak da je na biroima za zapošljavanje u BiH na kraju jula ove godine zabilježeno 548.612 nezaposlenih osoba, od toga je 48.921 osoba sa višom i visokom stručnom spremom.