Predsjednik Udruženja „Rusag“ Mladen Ćikić prije četiri godine došao je na ideju da sa nekoliko svojih drugova okupi ekipu pod prvobitnim nazivom „Kozarački vitezovi“. Postojali su kao neafirmisana grupa u Prijedoru sve dok cijela priča nije kulminirala. Tada su osmislili novo ime „Rusag“ i započeli pisanje svoje priče o rekonstrukciji srednjovjekovnog života, piše eTrafika.
– Bavimo se onime što smo se dogovorili od samog početka, a to je rekonstrukcija srednjovjekovnog života Bosne, odnosno Kraljevine Bosne pod vlašću Tvrtka i njegovih potomaka. Sam naziv Rusag se vezuje za taj period zato što se sva vlastela koja je vladala na našim prostorima zvala rusaška gospoda. Identifikujemo se sa onim što je bilo ovdje na našem podneblju. Jednostavno želimo da ljudima prenesemo zajedničku historiju, da smo od nečeg zajedničkog krenuli, a ne od onog što je bilo kasnije, objašnjava Mladen.
Mladen je od malih nogu uživao prije svega u historijskim filmovima koji su predstavljali upravo taj period, a kako je vrijeme odmicalo to ga je sve više zanimalo. Nakon nekoliko realiziranih projekata za društvenu zajednicu odlučio je da uradi nešto što zadovoljava njega pa je tako započela cijela priča.
– Kada sam malo dublje zašao u to onda sam shvatio da to nije ništa novo, s tim da ima ljudi koji se ovime bave već 30 do 40 godina. U regionu postoje udruženja koja postoje 10 do 15 godina, samo kod nas nije bilo nijedno, osim momaka iz Stoca koji imaju svoje udruženje i svoj festival ‘Stolačka tarča’. Na prostorima BiH to je jako rijetko pa je postojala i ta neka želja da napravimo nešto novo, da dokažemo da to možemo, priča Ćikić.ž
Ono što smatraju svojom prednošću svakako je kvalitetno i zdravo utrošeno vrijeme kroz druženje bez savremene tehnologije. Upoznaju nove ljude, stiču nova saznanja, a usput sve ono što je bilo nekada čuvaju od zaborava.
– Danas svi ljudi nekako bježe, nemaju vremena jedni za druge. Telefon nam je postao sastavni dio života, zaboravljamo da smo mi ljudi i da živimo. Što s druge strane i razumijem jer takvo je vrijeme jednostavno se moramo prilagoditi, kaže Mladen za eTrafiku.
U udruženje su dobrodošli svi uzrasti, ali prednost imaju punoljetna lica zbog učestvovanja na festivalima. Ovo je mjesto gdje ljude razlikuju samo po tome da li jeste ili niste čovjek. Za diskriminaciju na bilo kojem osnovu u ovoj družini nema prostora.
Članova za sada na popisu ima 40 i bave se raznim aktivnostima. Napredovanjem se pojavila potreba da spektar zanimanja prošire i da se podijele u grupe jer svako nema ista interesiranja.
– Imamo ljude koji se bave isključivo rekonstrukcijom srednjovjekovnog života, to su naši profesori i studenti sa studija historije u Banjaluci, zatim imamo ljude koji se bave zanatima. Imamo dva momka u Novom Gradu koji se bave kovanjem. Nemanja Mijić se za sada bavi izradom noževa a Dejan Lukić je kovao mačeve. Imamo ljude koji se bave streličarstvom i gađanjem 3D meta srednjovjekovnim lukovima. Također, tu je i ekipa koja se bavi rekonstrukcijom nema borbi koje predstavljaju lakši oblik bohurt borbe. Bohurt je već pro fight gdje je sve dozvoljeno dok ne oboriš protivnika, ponosno priča Mladen.
Prvi festival na kojem su se pojavili bio je festival „Manasija“ u Despotovcu u Srbiji. Kako im je to bio prvi kojem su pristupili, bio im je popriličan zalogaj ali nisu posustali.
Za sada najveću prepreku u radu predstavljaju financijska sredstva. Oprema koja je tehnički ispravna i historijski tačna za takmičenja na kojima žele da učestvuju, veoma je skupa. Kako Mladen kaže teško je naći sponzora koji će ih podržati, mnogima se priča čini nestvarna, a neki to smatraju samo igrom.
– Opremu koju sada imamo, imamo zahvaljujući Fondaciji Mozaik i Omladinskoj banci. Kada smo ponovo konkurirali za Mozaikov projekat odlučili smo da riješimo civilni dio, da nabavimo odjeću iz srednjeg vijeka koja je potrebna za boravak na festivalima, dodaje Mladen.
Oprema teška 25kg i više, temperatura unutar oklopa koja dostiže čak 80 stepeni i te kako dokazuje da ovo sve nije samo igra. Rusag vitezovi sve to podnose bez muke. Njihov glavni cilj je da se za dvije godine pojave na Svjetskom prvenstvu kao ekipa i da predstavljaju svoju zemlju.
– Cilj za budućnost je da dođemo do tog segmenta da možemo sa zadovoljstvom da se predstavljamo i izlažemo svoj rad i da ni u jednom momentu ne zaostajemo za ostalima, odlučno kaže Ćikić.
