Bosna i Hercegovina je bogatija za još jednu zlatnu doktoricu, Anidu Šehić koja je svoje akademsko obrazovanje završila na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Anida je tokom studija ostvarila mnogobrojne uspjehe i nagrade, a najznačajnije su:
- Nagrada Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport za najbolji ostvareni prosjek u akademskoj 2018/19 godini,
- Nagrada Dekana za najbolji ostvareni uspjeh za akademsku 2019/20. godinu.
Anida je sa posljednim ispitom u maju ove godine, završila svoje obrazovanje i kao najbolja studentica u generaciji, sa najboljim prosjekom tokom svih šest godina studiranja.
Nakon što je dobila Dekanovu nagradu, ekipa sa portala Studomat.ba razgovarala je sa Anidom. Pogledajte šta nam je tada otkrila:
Upoznajte Anidu Šehić, dobitnicu Dekanove nagrade na Medicinskom fakultetu UNTZ
U razgovoru za Tuzlanski.ba, Anida je otkrila kakav je osjećaj završiti fakultet, a pri tome kao najbolja od najboljih.
– Emocije su izmiješane, zaista. Ali svakako da osjećaj sreće prednjači. Završila sam jednu etapu u svom životu, mogla bih kazati uspješno i onako kako sam i zamišljala. Tako da i osjećaj nekog ponosa na samu sebe se izdvaja u tom spektru emocija.
Za Anidu, medicina nije bila prvobitni izbor, kao mala maštala je o tome da postane astronaut, željela je istraživati svemir, ali vremenom je odlučila da ipak želi postati doktorica.
– Imala sam afinitet prema genetici i naukama kojima je predmet izučavanja nanosvijet. I još jedna domena koja u našim krajevima nije razvijena, a to je izučavanje svemira, kvantne fizike.nešto po modelu američke NASA-e ili švicarskog CERN-a. Mislim da nisam porgiješila, medicina i ja postale „najbolje prijateljice“.
Koliko se Anida zbližila sa medicinom govore njeni uspjesi i njeno zvanje doktorice. Medicina kao nauka ima širok spektar oblasti i specijalizacija, ali Anida još uvijek se dvoumi između dvije opcije:
– Medicina je polje neiscrpnih mogućnosti i prilika. Moja prva ljubav je bila i ostala neurohirugija. Grana puna izazova, jako zahtjevna ali i prelijepa. Godinama sam mislila da je to jedina oblast u medicini kojom bih se bavila, sve do pete godine studija kad sam kao predmet dobila ginekologiju i akušerstvo. Od tad se dvoumim između te dvije krajnosti. Da li će biti jedno ili drugo ili možda nešto treće, to ne znam. Šta god bude, biće najbolje za mene, u to sam sigurna, priča Anida.
Odakle inspiracija i motivacija?
– Često su mi postavljali ovo pitanje, i svaki put bih dodala nešto novo, jer sam i sama sebi otkrivala ko su mi bili izvori motivacije. To su svakako bili moji roditelji, prijatelji, kolege, sve one meni bliske osobe kao nepresušan izvor podrške. Ali to su bili i neki vlastiti ciljevi, najčešće predstavljeni u vidu putovanja, tako da mi je i to bila dodatna motivacija za rješavanje fakultetskih obaveza.
Motivacija nam nekad nije dovoljna za uspjeh, potrebno je dosta odricanja, čega se Anida morala odreći tokom studija?
– Svakako da jest, ali eto uspjela sam izbalansirati da ipak ne propustim sve prilike u ovim, kako ono kažu, najljepšim godinama života. Odricala sam se izlazaka s prijateljima, rođendanskih druženja, porodičnih događaja, putovanja. Međutim, kad se osvrnem s ove tačke gledišta, spram onog što sam postigla ipak cijena odricanja nije prevelika, objašnjava sad već doktorica Anida.