Vanja i Miloš diplomirali sa prosjekom 10, a želja im je da ostanu u svojoj domovini

Upoznali su se baš onako “štreberski”, u čitaonici, učeći anatomiju.


studenti 1
Foto: Drinamedia

Vanja Drljević (24) iz Zvornika i Miloš Vuković (25) iz Novog Sada drugari su od početka studija medicine, zajedno su prošli kroz skoro sve nagrade i stipendije tokom akademskih godina, a na kraju su diplomirali na isti dan, u roku, i to oboje sa prosjekom 10,0.

Za razliku od velikog broja svojih kolega koji posle studija medicine posao traže u inostranstvu, Vanja i Miloš ne žele iz Srbije, iako su među najperspektivnijim mladim ljekarima. S obzirom na njihove uspjehe, brojne nagrade koje su osvojili i znanje koje su pokazali na studijama, ukoliko im se ne ostvari želja da se profesionalno ostvare u Srbiji, bila bi velika sramota.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Vanja i Miloš su studenti kakvi se pojavljuju jednom u nekoliko generacija. Iako se prosjek 10,0 na bilo kom fakultetu, a pogotovo na medicini, koja važi za jedan od težih, obično vezuje za nekog ko je štreber, u razgovoru sa Vanjom i Milošem nikome ne bi palo na pamet da ih tako nazove. U šali kažu da su se ipak upoznali baš onako “štreberski”, u čitaonici, učeći anatomiju.

– Miloš je momak moje najbolje drugarice koja će mi biti kuma, tako da uskoro postajemo i kumovi. Studiranje je bilo teško, barem smo mi tako tada mislili, bukvalno svaki minut je bio isplaniran, ali sada kada smo stigli u ove prave životne borbe, borbe oko egzistencije i traženja posla, studiranje djeluje mnogo lakše. Bili smo jedno drugom više psihička podrška nego što smo se međusobno pomagali u učenju, ali zbog dobrog planiranja bilo je vremena za sve, i za druženja i putovanja, kaže Vanja. Ona dodaje da su im se putevi malo razdvojili poslije diplomiranja prošle godine.

– Volontiram od avgusta na Institutu za kardiovaskularne bolesti Klinike za kardiologiju u Sremskoj Kamenici. Voljela bih tamo da se zaposlim i nastavim usavršavanje jer volim da liječim i pomažem ljude. Želja mi je, kao i Milošu, da predajem i na fakultetu, jer smo se mnogo bavili naučnoistraživačkim radom, kaže ona.

Miloš uskoro počinje da volontira u Centru za imidžing dijagnostiku Instituta za onkologiju.

– Zajedno smo upisali i doktorske studije, smjer klinička istraživanja. Dobili smo stipendiju uz 18 najboljih studenata medicine u Srbiji. Na testu retencije znanja koji obuhvata čitavo do sada naučeno gradivo, Vanja je bila prva, a ja drugi. Želja mi je da nastavim život u Srbiji, rekao je Miloš, koji i na doktorskim studijama drži prosjek 10.

S obzirom na to da dobar dio njihovih vršnjaka već tokom studija uči njemački i planira da ode iz zemlje, postalo je već neobično da dvoje mladih doktora, pogotovo sa ovakvim vještinama, ne žele tim putem.

– Ne pada mi na pamet da odem, kao ni Vanji. To bismo shvatili kao poraz. Nadam se da ćemo imati priliku da nastavimo dalje usavršavanje u Srbiji i da ću u svojoj zemlji uspjeti da dostignem svoj maksimum, zaključio je Miloš.

Iako su životno opredijeljeni za medicinu, liječenje i spašavanje života, i Vanja i Miloš imaju brojna druga interesovanja. Vanja posebno izdvaja to što voli da svira gitaru, a Miloš da igra basket.

Nagrade bez broja

Nagrade i priznanja ovo dvoje mladih ljudi gotovo je nemoguće pobrojati. Između ostalog, dobitnici su nagrade Fonda “Slađanja Đorđević” za najbolje studente medicine, nagrade Novosadskog univerziteta, Društva ljekara Vojvodine i Srpskog ljekarskog društva. Vanja je prije fakulteta osvojila prvo mjesto na Olimpijadi nauke u Sankt Petersburgu. Zajedno su na trećoj godini bili na praksi na Moskovskom univerzitetu “Lomonosov”, a Vanja je četvrtu godinu provela u Njemačkoj na prestižnom Univerzitetu u Grajfsvaldu, odakle se vratila sa pohvalom mentora za najbolje urađen rad koji je do tada pročitao, piše Drinamedia.net.