Uspješna studentica medicine u Rimu istrčala svoj prvi maraton

Trčanje je ovoj studentici način relaksacije od učenja.


lea saric

Lea Šarić iz Vratišinca, studentica pete godine medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, sredinom marta istrčala je svoj prvi maraton, i to u Rimu. Ona je inače bivša učenica Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec, a trenutno boravi na studiju u Rijeci.

Zašto studij medicine?

 – Studij medicine mnogi smatraju jednim od najtežih studija. Ja ga ne bih nazvala teškim; kada radiš i učiš ono što voliš, unutarnja motivacija uvelike olakšava. Ipak, rekla bih da je studij medicine naporan – iziskuje konstantno učenje i ulaganje koje ne prestaje kroz čitav radni vijek. Ljubav prema medicinskoj znanosti i želja za pomaganjem drugome kao krajniji cilj u konačnici djeluju i kao motivacija te olakšavaju dugogodišnji studij, rekla je.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Usmjerena je i prema znanstvenom području ove grane…

– Jedan sam od rijetkih studenata koji je umjesto prema kliničkom, usmjeren prema znanstvenom području medicine. Želja mi je u životu otkriti neku novu spoznaju koja će promijeniti zdravstveni aspekt šire populacije, pomoći u dijagnostici ili liječenju. Zbog toga sam članica Studentske sekcije Medicine fluminensis koja se bavi popularizacijom znanosti te član Organizacijskog odbora Medri2023, prve internacionalne konferencije o medicinskoj edukaciji u sklopu koje se održao i studentski simpozij Future doctors educating the world u Rijeci i Lovranu.

Sa trčanjem je počela intenzivnije da se bavi kada je upisala fakultet, a navodi da joj je to bio način relaksacije.

– Intenzivnije treninge trčanja sam započela odlaskom na fakultet. Bio je to moj ispušni ventil i način relaksacije od učenja. Čitava obitelj oduvijek je povezana sa sportom – moj djed Antun Bukovec bio je rukometni trener, tata Mario Šarić rukometni i nogometni golman, a bratić Matija Kraljić je aktualni rukometni trener. Logično je tim slijedom da sam i sama povezana s treniranjem i fizičkom aktivnosti, ali mislim da je odabir pao na trčanje zbog mog dečka Denisa s kojim sam prohodala u vrijeme odlaska na fakultet, a koji se od prije bavio trčanjem. Trčanje je još uvijek jedna od naših najdražih zajedničkih aktivnosti, govori Lea.

Odlučila se i na vegetarijanski način prehrane.

 – Vegetarijanka sam već desetak godina, od odlaska u srednju školu. To zapravo nije bila odluka, već spontano prepoznavanje potreba vlastitog tijela. Vegetarijanska prehrana pružila mi je osjećaj olakšanja i osobnog zadovoljstva, a s vremenom je postala navika. Nisam osoba koja će svoj način života nametati drugima jer mislim da svatko sam najbolje zna prepoznati što mu osobno odgovara, rekla je studentica Lea za Emedjimurje.net.

Iza nje je i prvi maraton.

Koliko su trajale pripreme?

– Ideja se javila nakon Ljubljanskog polumaratona u 10. mjesecu kada sam utrčala u cilj s mislima: “Ja bih mogla još”. Od tada sam konstantno u treningu, ali rekreativno koliko meni i mom tijelu odgovara. Nisam se konkretno pripremala za maraton nego trčala iz gušta. Tri tjedna prije utrke odlučila sam probati otrčati malo veću dužinu od 30km, a kada sam uspjela rekla sam si – zadnjih 12 kilometara ako i neću moći otrčati, neće me biti sram prošetati do kraja. Samo da ja ostvarim svoj cilj i postanem maratonka. Između ostalog, bila je to prilika da Denis i ja organiziramo još jedan od naših vikend izleta koji smo spojili s ostvarenjem moga sna,rekla je.