Upoznajte studenticu Saru Humić: Fakultet nije samo učenje, nego i druženje i povezivanje sa ljudima

Rubrika “Moja kriiila” donosi pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine. Širimo pozitivnu energiju i predstavljamo uspješne mlade ljude koji kroz svoje priče govore o tome šta njima tokom studiranja i karijere “daje kriiila” i pomaže im u njihovom “pilotiranju” kroz životne avanture.

Sara Humić je devetnaestogodišnja studentica Internacionalnog univerziteta u Sarajevu na odsjeku za psihologiju. Dolazi iz Gračanice, gdje je završila svoje osnovno i osnovno muzičko obrazovanje, te se kasnije seli u Sarajevo gdje pohađa srednju školu – Gimnaziju SSST (Sarajevo School of Science and Technology).

Sara je za STUDOMAT otkrila neke tajne svog uspjeha, kako se tako mlada odlučila na ogromne životne poduhvate i gdje pronalazi motivaciju za nastavak.

Studentica si prve godine na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu. Kako si odlučila da je ovaj fakultet pravi izbor za tebe?

Moj izbor za nastavak obrazovanja poslije srednje škole je bio Internacionalni univerzitet u Sarajevu, i mogu sigurno da kažem da sam odlično odabrala. IUS mi se prvenstveno dopao zbog svog prijateljskog pristupa prema studentima, gdje se zaista svaki student i studentica podjednako poštuju, cijene i imaju priliku da pokažu svoje afinitete i talente. Također, obrazovanje na engleskom jeziku je nešto što sam iskusila u srednjoj školi i željela sam da nastavim tim putem. Kada aktivno koristite strani jezik i on postane dio vaše svakodnevnice, neminovno je da ćete ga usavršiti i na nivou svakodnevnog govora, ali i na akademskom i profesionalnom nivou. Iskreno, nisam sigurna da li bih se znala vratiti na učenje na bosanskom jeziku, jer osnovno znanje iz predmeta poput historije, psihologije i ekonomije sam stekla upravo na engleskom jeziku, i sada na fakultetu ga samo nadograđujem i usavršavam se kroz te iste predmete.

Što se tiče smjera koji sam odabrala, psihologija je zaista nešto što me istinski zanima, o čemu uživam da učim i čemu prirodno težim. Volim da analiziram ljude, ponašanja, povezujem različite pojave i tražim njihov uzrok. Također, moji interesi za marketing i društvene mreže kao najutjecajnije sredstvo – oružje – koje se aktivno koristi za promociju i širenje različitog sadržaja, su isto tako samo neki od razloga zašto želim da proučim ljudski mozak i um.

Iako si tek na prvoj godini, ali si prilično zadovoljna svojim izborom, da li imaš neki savjet za buduće studente?

Prvi savjet je definitivno da se odluče šta žele studirati, pa tek onda da biraju gdje će steći to znanje. Mislim da je važno da se opredijelimo za ono što volimo, što nam prirodno ide, baš kako bi nam studentski dani prošli što lakše i bezbolnije. Tek onda dolazimo do tačke gdje biramo fakultet koji se podudara sa našim željama i ciljevima.

IUS definitivno nudi širok spektar opredjeljenja, od prirodnih i tehničkih nauka, pa do samih umjetnosti. Sastoji se od 5 fakulteta, a svaki fakultet ima nekoliko usmjerenja. Naprimjer, ja sam na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka (FASS), ali mnogo predmeta pohađam sa kolegama i kolegicama koji studiraju jezike ili prirodne nauke. To bih svakako navela kao jednu od mnogih čari strukture našeg Univerziteta. Prilikom registracije predmeta na početku svakog semestra, imamo priliku da biramo u kojem ćemo terminu imati predavanje, ko je predavač/ica i da doslovno sami sebi sastavimo raspored koji nama najviše odgovara. Tako se pruža prostor da se posvetimo drugim stvarima u kojima se želimo usavršiti, a da nisu nužno dio fakultetskih obaveza. Na ovaj način, svaki predmet ima drugačiju grupu ljudi, i stvaraju se prijateljstva na nivou cijelog univerziteta, a ne samo smjera koji pohađamo.

Kakvi su tvoji planovi nakon završetka studija i da li planiraš ostati u Bosni i Hercegovini ili ipak pokušati nešto novo?

Shvatila sam da nema svrhe puno planirati unaprijed, jer nas život uvijek iznenadi nekim svojim prečicama, zaobilaznicama ili potpuno drugom cestom. Cilj mi je da se uporedo sa fakultetom i psihologijom usavršavam i na drugim poljima, posvetim projektima na kojima trenutno radim ili ću uskoro početi, i da se generalno zabavim u ovim mladalačkim danima. Bez obzira na sve, važno je napraviti taj balans i dozvoliti da nam donose sreću i druge stvari, a ne samo akademski i profesionalni uspjeh. A ako baš moram biti konkretna, onda ću reći da planiram nastaviti rad u neformalnom obrazovanju, dizati svijest o raznim problemima našeg društva i kroz lični rad, ali i rad svoje platforme, redovno stvarati nove prilike za mlade koje će im sigurno pozitivno utjecati na život. Kada je riječ o psihologiji, primarni cilj mi je da podignem svijest o važnosti mentalnog zdravlja i pomognem ljudima svojim znanjem i radom.

Mislim da je nezaobilazno pitanje za svaku mladu osobu upravo ostanak u državi, ali svakako s razlogom. Moram priznati da nisam sigurna kojim putem ću ići po završetku fakulteta, jer ne volim da razmišljam previše unaprijed. Smatram da, kako mi koračamo, tako se kockice slažu, i nema potrebe da se zamaramo time šta će biti za tri, pet ili deset godina. Iz ove perspektive mogu samo da kažem da se jedino u BiH osjećam kao kod kuće, i to će tako uvijek biti. Nije isključena opcija da se preselim u drugu državu u svrhu obrazovanja ili profesionalnog usavršavanja, jer sam osoba koja voli da hoda i obilazi, ali da se i brzo vrati kući. Iako mnogi ne smatraju tako, mislim da balkanske države jedne od najljepših za život, naročito kada su u pitanju odnosi među ljudima, toplina koju mi svi imamo i kojom zračimo, i taj naš jedinstveni humor i način druženja koji mislim da nigdje drugo nije shvaćen. To sam shvatila kroz upoznavanje ljudi sa raznih krajeva svijeta, gdje sam provela dosta vremena sa njima i spoznala te neke ključne razlike koje naš narod čine zaista posebnim.

Šta ti u toku studija daje motivaciju i da li imaš neku motivacionu poruku koju želiš podijeliti sa ostalim studentima?

Generalno rečeno, krila mi daje činjenica da ću jednog dana biti osoba koja pomaže ljudima i uči ih kako da sami sebi pomognu.

Kada su u pitanju svakodnevne obaveze, mislim da nije toliko ni do motivacije, koliko je do discipline i zdravog odnosa sa obavezama. Nismo uvijek inspirisani niti puni energije da učimo – to je prirodno – ali je na nama da postavimo prioritete i budemo svjesni da što se prije uhvatimo nekog zadatka ili obaveze, prije ćemo je i završiti. To bih rekla da je nešto čime se vodim, jer nisam ni ja svaki dan najraspoloženija, ali sve što ne uradim sada, kada nije hitno, će me sigurno sustići kada bude pet do dvanaest – i tad onda nastaje haos.

Motivaciona poruka za studente jeste: i ovo će proći. Može se primijeniti i u ispitnim rokovima, ali i kada sagledamo širu sliku i shvatimo da je ovo zapravo najljepše doba i da fakultet nije samo učenje, nego i druženje i povezivanje sa ljudima, što čini studentsko iskustvo još ljepšim. Ipak, svima, bili student ili ne, bih rekla da se apsolutno svaki trud i zalaganje isplati. Možda to ne vidimo odmah i na način na koji smo mi očekivali, ali se definitivno sve pokaže sa vremenom.

Sara Humić, Foto: Privatni album

Jedan si od osnivača platforme za neformalno obrazovanje. Odakle ideja i da li uspješno balansiraš studentski i poslovni život?

ZUJALICA je nastala potpuno slučajno, moram priznati. Moj dugogodišnji prijatelj i kolega Kenan Junuzović i ja smo otišli na večeru, kako bismo proslavili našu uspješno održanu prvu radionicu. Tokom našeg sastanka, dobili smo mail od jedne mlade djevojke koja je učestvovala na toj radionici, gdje je ona iskazala svoju zahvalnost i oduševljenje, te kako joj je ovaj događaj pomogao da izađe iz zone komfora i prebrodi svoju anksioznost. Ta poruka je za nas bila momenat čistog ponosa i osjećaj postignuća, jer smo jednoj osobi bili podrška, a da to nismo ni znali. Tu smo pokrenuli razgovor o važnosti neformalnog obrazovanja, benefitima, našem iskustvu, i tako dalje, gdje smo došli do zaključka da zapravo mnogo mladih ljudi ni ne zna koje sve mogućnosti imaju, te kako bi bilo idealno da sve te prilike budu smještene na jednom mjestu i da mladi budu u toku onoga što je u ponudi. Tako se rodila ideja za koncept ZUJALICE. Kasnije smo smislili ime, vizuale i sve ostale popratne karakteristike.

Glavna misija ZUJALICE jeste da bude pouzdano mjesto za informisanje o mogućnostima za mlade, konkretno u neformalnom obrazovanju. Članovi ZUJALICA zajednice na Viberu, odnosno pratitelji na Instagramu, su redovno i na vrijeme obavješteni o svakoj prilici koja postoji i odnosi se na njih.

Važno je napomenuti da smo prilikom kreiranja ZUJALICE imali na umu da mnogi portali i sajtovi na kojima se mogu pronaći međunarodne prilike ne nude uvijek otvoreno mjesto za bh. državljane i državljanke, te se mora obratiti posebna pažnja na to. Dakle, olakšavajuća okolnost naše platforme jeste što su prilike namijenjene mladim ljudima iz naše države, te onima koji ovdje žive (međunarodni studenti, volonteri, itd.).

Dodatno bih napomenula da mi svaku priliku istražimo, provjerimo kredibilnost organizacije ili institucije koja to organizuje i obradimo u kratkom, čitljivom formatu – navodeći samo najvažnije podatke, gdje članovi i članice mogu vidjeti termin održavanja, lokaciju i temu, na osnovu čega dalje odlučuju da li su zainteresovani ili ne.

Ono što nas je najviše natjeralo da proširimo vijesti o neformalnom obrazovanju jeste činjenica da je većina prilika potpuno plaćena – možete proputovati svijetom, bez da potrošite ijednu marku na prijevoz, smještaj i hranu. Vaše je samo da ponesete džeparac i steknete nezaboravno iskustvo.

Uz ovu platformu i ti saznaješ za nove i planirane projekte. Možeš li podijeliti sa nama neko zanimljivo iskustvo sa nekog putovanja ili projekta?

Teško je navesti jedno iskustvo, jer je svako priča za sebe. Prva razmjena u Turskoj je bila poprilično lagana, s obzirom da je doći do tamo jednostavno – jedan let i to je to. Međutim, već sljedeći Erasmus+ u Rumuniji, na kojem sam bila u augustu ove godine, je bio i više nego avantura. To je uključivalo spavanje na aerodromu, putovanje od 30h, korištenje svih prijevoznih sredstava da bi došli do odredišta gdje ćemo biti smješteni – opšti haos. Međutim, i tu mi je bilo stvarno prelijepo, jer smo bili smješteni u vikendici koja je okružena prirodom, šumom i domaćim životinjama. Za potrebe radionica nismo smjeli koristiti mobilne telefone, te smo iste odlagali odmah po ulasku u radne prostorije, tako da je to bio definitivno jedan novi pristup, gdje se isto tako izlazi iz komfor zone. Sa te razmjene nosim posebno iskustvo, a to je rad sa djecom i tinejdžerima iz lokalnih škola. Organizacija aktivnosti, druženje sa lokalcima i jedan cijeli dan proveden u zabavi i smijehu je nešto što je mene dodatno pokrenulo i uvjerilo da sam napravila pravu odluku kada je u pitanju izbor studija. Rad sa ljudima je nešto što mi godi i u čemu se pronalazim.

Osvrnula bih se i na svoje iskustvo na projektu u Švicarskoj, koje je uključivalo ukupno pet letova, od kojih smo na jedan zakasnili, prespavali u Njemačkoj i stigli u Bosnu dan kasnije od planiranog. Također, vožnja biciklom u deset navečer pored Ženevskog jezera i ples na plaži u dva ujutru, jutro pred odlazak, uz balkansku muziku i 40 balkanaca.

Sara Humić, Foto: Privatni album

Ovo ljeto si posjetila 12 država. Kojoj državi bi se rado vratila i zašto?

Kada bih morala da izdvojim države koje su mi se dopale, ne samo zbog emocija koje me vežu za njih, nego i svojim uređenjem i izgledom, to bi bile Grčka i Švicarska.

U Grčkoj me oduševio taj mediteranski stil života, njihova muzika, hrana, ma apsolutno sve. Posjetila sam ostrvo Kos, sa kojeg je potekla medicina kao nauka, i taj historijski aspekt me dodatno zaintrigirao. Dosta je ostalo neistraženog, tako da ću se tamo definitivno vratiti.

Kada je riječ o Švicarskoj, to je putovanje na koje sam saznala nekih dvadesetak dana pred sami polazak. Projekat se održao u Luzani, i bili smo smješteni na samoj obali Ženevskog jezera. Svaku noć smo provodili na plaži i gledali u Francusku, koja je odmah preko puta. Također, posljednji dan smo proveli u Ženevi, šetajući po kiši i istražujući grad potpuno spontano i bez ikakvog plana. Glavne karakteristike ovog putovanja je spontanost, avantura i kvalitetni ljudi. O uređenju same države ne moram ni da pričam, to se mora otići i vidjeti.

Sara Humić, Foto: Privatni album

Imaš li neku knjigu, film ili seriju koju rado preporučuješ?

Nisam ljubitelj filmova i ne gledam ih često, ali kao fan naučne fantastike bih preporučila sva tri filma iz serijala Back to the Future. Sviđa mi se kako je sci-fi, koji se inače prikazuje u futurističkom i robotskom svjetlu, ovdje nekako pripitomljen i adaptiran vremenu u kojem je film izašao.

Knjige koje inače čitam vjerovatno nisu zanimljive svima, jer su opet vezane za psihologiju – psihoanaliza, važnost dopamina, itd. Međutim, kada sam bila mlađa, pročitala sam skoro svaku knjigu Žil Vernea (Jules Verne), i vjerovatno svo avanturističko štivo koje sam mogla pronaći tada. Avanturizam me oduvijek intrigirao, možda čak i motivisao u neku ruku, tako da mi je Žil Vern bio go-to autor. U posebnom sjećanju mi je ostao njegov Put u središte Zemlje.

Kada su u pitanju serije, najčešće nisu vezane za nauku i psihologiju. Trudim se da mi ritual gledanja serije bude vrijeme za odmor i kad maksimalno ‘opustim mozak’, tako da tu padne nešto laganije, poput Bridgerton, The Queen's Gambit, ili ona kojoj se uvijek vraćam, a to je Friends. Iako jeste pomalo naučna, ne smijem zaboraviti ni the Big Bang Theory.