Upoznajmo Lamiju Vrnjak, dobitnicu Srebrene značke UNSA

Do jučer studentica, a​ danas bachelor inžinjer elektrotehnike sa visokim prosjekom ocjena – 9,16.

 Upoznajmo Lamiju Vrnjak, dobitnicu Srebrene značke UNSA

“Priznanje Srebrena značka dodjeljuje se za postignuti uspjeh u studiju studentima fakulteta i akademija Univerziteta u Sarajevu koji su u redovnom roku završili prvi ciklus studija do 30. 09. kalendarske godine u kojoj su redovno ovjerili posljednji semestar, s tim da im srednja/prosječna ocjena iz svih položenih ispita, uključujući i ocjenu završnog rada, nije manja od 9 (devet) ili drugi ciklus studija do 30. 09. kalendarske godine u kojoj su redovno ovjerili posljednji semestar, s tim da im srednja/prosječna ocjena iz svih položenih ispita u toku I i II ciklusa studija, uključujući i ocjenu završnog rada, nije manja od 9,00 (devet).”

Gornji tekst je samo izvod iz pravilnika o priznanjima i nagradama UNSA i baš svi znamo da je do ovako visokih ocjena put veoma težak, trnovit i pun odricanja. A sva ta odricanja i sav trud su tradicionalno puno veći, ako ste student Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Ipak studenti njime uspješno koračaju.

Ne samo da završavaju fakultete, nego ih završavaju sa izuzetno visokim prosjekom. Nema ih mnogo i predstavlja nam veliko zadovoljstvo predstaviti dvadesetdvogodišnju ​Lamiju Vrnjak. Do jučer studentica, a​ danas bachelor inžinjer elektrotehnike, odsjek računarstvo i informatika, sa visokim prosjekom ocjena 9,16.

Sutra već očekujemo da ćemo o Lamiji pisati kao o uspješnoj ženi u svijetu nauke i biznisa, a ona tim putem već korača.

 – Iza mog uspjeha, kako ste i sami rekli, stoji veliki trud. Ipak tokom studiranja vodila me volja i ljubav prema pozivu koji sam odabrala. Velika motivacija mi je bila želja da naučim više i usavršim svoje vještine kako bih postala stručnija i uspješnija u onome čime se bavim, rekla je Lamija za portal poduzetnice.ba.

 – Uvijek su mi govorili da posjedujem vještine prenošenja znanja i rado sam pomagala svojim prijateljima, ali i davala instrukcije iz raznih predmeta. Kada se pružila prilika da na fakultetu postanem demonstrator, rado sam se odlučila na taj korak i drago mi je što jesam. Volim da budem uključena u nastavni proces i da pomažem studentima, dijelim savjete iz vlastitog iskustva i posmatram njihov napredak. Pored toga, držanje vježbi na fakultetu me je ohrabrilo kad je u pitanju javni nastup, kazala je Lamija.

Studenti sa ovakvim prosjekom uvijek idu dalje i daju značajan doprinos akademskoj zajednici. Lamija je govorila o tome gdje vidi sebe u narednom periodu:

 – Trenutno sam na putu sticanja diplome o završenom drugom ciklusu studija, te sam i dalje angažovana kao demonstrator na svom fakultetu. Ne možemo znati šta nas čeka u budućnosti, ali ipak trebamo dati sve od sebe. Želja mi je da kao akademski građanin doprinesem razvoju svoje domovine. S obzirom na dešavanja zadnjih godina i odlazak mladih iz BiH, želja mi je da ih svojim radom potaknem na ostajanje, razvijanje i realizaciju ideja u svojoj domovini jer ćemo jedino tako Bosnu i Hercegovinu učiniti boljim mjestom za život svih nas.

Lamija je pričala i o tome ko joj je bio podrška u toku studija, te čiji je bila stipendista.

 – Osim moje porodice koji su uvijek bili moja podrška i moj oslonac, veliki prijatelj na putu ka uspjehu mi je bila i Fondacija Hastor čiji sam stipendista od 2017. godine. Fondacija Hastor je porodica za sebe. To su ljudi na koje se uvijek mogu osloniti, koji me podržavaju i raduju se mom uspjehu. Čast mi je što sam njihov stipendista i što su oni prepoznali moj uspjeh. Pored toga, ostvarila sam i jako lijepa prijateljstva.

Pored visokog prosjeka na ovom fakultetu, Lamija je i aktivni volonter.

 – Moj volonterski angažman je također vezan uz Fondaciju Hastor. Prve dvije godine bila sam mentor grupi od oko 8 srednjoškolaca, a naši volonterski sastanci su obrađivali razne edukativne i zabavne teme. Mentori su podrška i uzor mlađim učenicima i tu su da im pomognu, da ih nauče novim stvarima i vještinama i da zajedno provodimo vrijeme na kvalitetan način. U posljednjih godinu dana, moj volonterski angažman u Fondaciji je administrativne prirode. Volonterski rad je lijek za dušu, način da se prizemljimo i učinimo nešto dobro za našu zajednicu, rekla je Lamija.

Planovi, ciljevi, očekivanja

 – Moj trenutni kratkoročni cilj jeste da jednako uspješno završim drugi ciklus studija i usput dodatno unaprijedim svoje vještine. Želim da radim na sebi, da se ostvarim u potpunosti na akademskom planu i započnem svoju karijeru. Industrija u koju sada ulazim i sam moj poziv su dosta nepredvidivi, a mogućnosti su bezbrojne. Naredne dvije godine želim da iskoristim da pronađem svoj put u poslovnom svijetu, kazala je Lamija.

Na pitanje: Vidiš li sebe u budućnosti Bosne i Hercegovine, odnosno vidiš li Bosnu i Hercegovinu u svojoj budućnosti?, Lamija je odgovorila sljedeće:

 – Rekla bih da imam sreću što sam dijelom sektora koji se svakim danom sve više razvija. Prilika za unapređenje i ostvarivanje u mom zanimanju ima širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Trenutno se vidim ovdje i želim da pronađem svoj put upravo u svojoj domovini.

Da li postoje granice u rastu i napredovanju?

 – Ne postoje granice, postoje samo barijere koje postavljamo sami sebi, nekad čak i nesvjesno, misleći da smo postigli svoj limit. Danas nam je sve na dohvat ruke pa tako i prilike za dodatno usavršavanje, rad na sebi, učenje novih stvari i sl. Do nas je da iskoristimo te prilike i pomjerimo sopstvene granice.

U svemu ovome najveća zahvala ide mojoj mami koja je moja najveća podrška u svakoj sferi života, dodala je Lamija na kraju ponosno i sa osmijehom.