U indeksu sve same desetke: Upoznajte Dragana, studenta generacije na medicini

Sada mu predstoji stažiranje, polaganje državnog ispita i specijalizacija, ali i dilema da li kao najbolji da ostane ovdje ili da potraži posao negdje u inostranstvu.


dragan
Foto: UNA World

Decenijama u Srbiji nedostaju anesteziolozi, pogotovo dječiji. A upravo time želi da se bavi Dragan Turanjanin, student generacije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.

Završio je studije sa prosječnom ocjenom 10. Za takav uspjeh nedavno mu je i uručena nagrada na svečanosti u zgradi Rektorata novosadskog univerziteta. Želja za bijelim mantilom rodila se još u ranom djetinjstvu.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

 – Meni je majka ljekar, ona se bavi dječijom anestezijom i kada je dolazila sa posla, pričala je kako bilo na poslu. Meni to uvijek bilo jako fascinantno, počinje svoju priču za UNU Dragan.

Objašnjava da nije nimalo naivno uspavati i probuditi dijete iz anestezije. Biti zadužen za nečiji život. Uprkos izuzetnoj odgovornosti koje nosi to zanimanje, dodaje, da mu veoma prija rad sa mališanima, baš kao i njegovoj majci.

 – Savjetovala me je da ‘treba učiti’, to je ključno što sam završio fakultet. Ali kada god dođe na red specijalizacija još puno učenja sleduje. Fakultet je, po meni, jedan važan korak, ali svakako ne posljednji, barem ne u ovom pozivu, kaže on.

Kako se dolazi do zvanja studenta genracije?

 – Dolazi se znanjem, u svakom slučaju, ali i po mom mišljenju – sa jako puno sreće. Od upisivanja fakluteta svakako nisam imao predumišljaj da se završi ni na koji sličan način ovome. Namjeste se neke stvari i Bog te pogleda, što bi neki rekli u pojedinim momentima. Prva je prošla dobro u startu, a onda sam odlučio da bi bilo ‘cool’, jednostavno rečeno, kada bi se to moglo održati do samog kraja.

Puno odricanja, ali i dana kada se učilo i do 12 sati dnevno.

 – Kad je tu društvo, pa tu bude jedna pauzica, druga pauzica, pa se malo zezamo uz nevezane priče tako da je ovo sve za ove godine jako lijepo teklo. Leti smo učili kod mene pošto imam dvorište. Živim u kući i stalno smo bili u hladovini. Čovjek bude u šorcu, majici, onako lagano. Uzme se neko piće i ide, kaže Dragan.

Dobro je poznata priča da svugdje nedostaje anesteziologa, pa je vječita dilema svršenih studenata je tražiti posao negdje u inostranstvu ili ovdej. Najbolji student medicine je riješen u svojoj odluci.

 – Volio bih da ostanem u Srbiji, jer je ovo ipak moja domovina i ja bih svoju budućnost najviše volio da provedem ovdje, da je vidim i da je doživim. Volio bih da se bavim anestezijom, da ovdje imam porodicu i prijatelje. Nadam se da će se to i u nekoj skorijoj budućnosti i ostvariti, zaključuje student generacije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu.

Predstoji mu stažiranje, polaganje državnog ispita i specijalizacija, dok nama kao društvu predstoji da se probudimo iz anestezije i da počnemo da cijenimo najbolje, ukoliko mislimo da ih zadržimo ovdje.