“U 22 dana sam posjetila 17 gradova i sedam zemalja Europe!”

Razgovarala: Karla Gardavski, STUDOMAT.ba

21-godišnja Mostarka Anita Krtalić studentica je završne godine preddiplomskog studija informacijskih znanosti u Mostaru. Kreativna, smotana, pomalo hiperaktivna ali uvijek pozitivna – riječi su kojima se voli opisati ova simpatična djevojka. Slobodno vrijeme ispunjava sudjelujući u različitim projektima, a veliku ljubav gaji prema fotografiji.

Na društvenim sam mrežama u posljednje vrijeme primijetila fotografije mladih ljudi koji su svakodnevno objavljivali fotografije iz različitih europskih gradova. Anita, među njima si i ti. Možeš li čitateljima portala STUDOMAT.ba reći o čemu se radi?

Riječ je o stipendiji za studente, koja podrazumijeva InterRail kartu koja vrijedi 22 dana i kojom možemo vlakovima putovati u 30 zemalja Europe u svrhu promocije mobilnosti mladih u Europi, s obzirom na to da zapravo mladi s Balkana nemaju mogućnost tako često putovati. Standardno bodovanje je bilo prema našim aplikacijama, izvannastavnim aktivnostima, ocjenama ali i o intervjuu i videu koji smo morali spremiti u okviru toga. I tako sam ja ispunila te zahtjeve i evo u 22 dana proputovala 17 gradova i 7 zemalja Europe.

Koliko dugo si se pripremala za ovu avanturu?

Iskreno, s obzirom na to da sam znala za ovaj projekt od prve godine studija, no tada nisam bila u mogućnosti, ove godine, kada sam saznala za natječaj, naravno da sam se odmah prijavila. A po svojoj prirodi obožavam putovati i uvijek volim nove avanture i izazove, nekako i nije mi trebalo puno vremena, po pitanju spremanja stvari,koje često stvaraju probleme. Naravno trebalo je isplanirati neku okvirnu rutu ili bar top listu mjesta koje želiš posjetiti. Ali vjeruj mi, na kraju to nije tako jednostavno. 22 dana se čini puno, ali zapravo je jako malo da uspijemo zbiti sve naše želje. I to je bio zapravo najzahtjevniji dio.

Kako do InterRail karte?

Ne morate biti samo stipendista ovog projekt da bi mogli putovati InterRailom, ali zasigurno ću apsolutno svakoj osobi, bilo kojih dobnih granica nakon ovog iskustva toplo preporučiti ovaj tip karte. Možete je dobiti na njihovoj web stranici www.InterRail.eu i mislim da je čak možete dobiti na našim željeznički stanicama. Odlična stvar ove karte jeste što ne morate biti ograničeni samo na 22 dana neograničenog putovanja. Imate različite opcije. 30 dana putovanja, s 15 voznih dana, pa naprimjer 6 voznih dana unutar 15 dana ili pak samo vozne karte za neku određenu zemlju. Bitno je samo malo istražiti i zasigurno ćete naći nešto po svojim željama.

Zahtjeva li ovako putovanje previše odricanja u financijskom smislu?

Putovanja zahtijevaju tri osnovna troška. Put, smještaj i hranu. Pa ako sami plaćamo InterRail kartu, za naše standarde možda čak malo i zahtjeva odricanja, ali opet za iskustvo i mogućnosti koje dobijemo, za one koje vole putovati, mislim da to nije puno. Srećom, danas postoji mnogo drugih opcija da smanjimo ostatke troškova u putovanjima. Od CouchSurfinga i hostelworlda sa super jeftinim hostelima, i od onoga da ne moramo svaki dan jesti u restoranima, mislim da nam ne treba puno novca. Srećom, mi smo u okviru projekta mogli tražiti neka sponzorstva,jer promoviramo mobilnost mladih zapravo. Ipak rijetko tko ovako iznenada dobije priliku za ovakvim vidom putovanja, pa se ja moram zahvaliti fenomenalnim tvrtkama iz Mostara, a to su Messer Mostar plin, Optima IT i Vijeće mladih grada Mostara, koji su me odlučili podržati u ovoj avanturi.

Stekla si ogromno iskustvo, na koji te način ono promijenilo kao osobu? Razmišljaš li o studiju u inozemstvu?

Iskreno, reći ću ti da sam ispočetka bila u nekom samopouzdanom razmišljanju i kao znam ja sve o sebi kada putujem i znam kako funkcioniram. Ali zapravo, kada si 22 dana u komadu na putu, svaki dan u drugom gradu, upoznaješ toliko mnogo različitih ljudi i nađeš se u toliko različitih situacija koje nikada do sada nisi proživio niti bih ih proživio u svom gradu, uspijemo saznati svašta o sebi. Po pitanju studija, naravno da da. I prije sam razmišljala o tome. Iako sada, s obzirom na to da sam razgovarala s mnogo mladi iz različitih dijelova Europe, ta želja polako postaje veća, jer oni imaju malo više mogućnosti i fleksibilnosti od nas, po pitanju studija i onog što ih zanima.

Koji te se grad najviše dojmio?

Nije grad, nego selo u Italiji, imenom Riogiomare. To je jedno u nizu sela nacionalnog parka Cinque Terre i u to mjesto možeš doći samo vlakom. Bila nam je zadnje večer. U trenutku kada smo kročili u selo, i osjetili nevjerojatnu energiju kojom zrači, s malim šarenim nabijenim kućicama i genijalnim vinom i sladolednom znali smo da moramo tu prenoćiti. I jesmo. Na klupi. Jer ništa nismo drugo isplanirali. Ali nam je bilo nevjerojatno i definitivno mjesto u koje se moram vratiti još jednom. Bar da obiđem ostala četiri sela.

Upoznala si mnoštvo mladih ljudi s različitim životnim pričama. Po čemu se oni razlikuju od mladih iz naše države?

Moram priznati da su oni malo više otvoreniji i imaju malo manje straha. Barem prema putovanjima. Upoznala sam nekolicinu njih koji putuju po 2-3 godine u komadu, štopaju po čitavoj Europi pa čak i Aziji, čak neki s budžetom od samo 7 eura na dan. I onda vidiš, da je sve moguće i da je mnogo stvari samo u našoj glavi. Iako moram priznati, neki su emocionalno hladniji nego mi, pa je to uvijek lijepo znati.

Hvala ti draga Anita na ovom razgovoru. Uvjerena sam da si svojim iskustvom sada potaknula i druge da se odvaže na ovakvo putovanje.

Iskreno se nadam da jesam. Hvala i tebi na pozivu.

(Karla Gardavski / STUDOMAT.ba)