– U suštini, Tegla sreće je apsurdno jednostavna ideja. Na kraju svakog dana uzmem parče papira (ćoše telefonskog računa, ili dio starog popisa poslova) i napišem na njemu najsrećniji trenutak tog dana. I napišem datum. Zatim savijem papir i stavim ga u teglu. I to je čitava praksa, napisala je autorka bestselera “Jedi, moli, voli” Elizabet Gilbert na svom sajtu 21. avgusta 2013. godine, prenosi lovesensa.rs.
To traje otprilike 35 sekundi, ali ono što mi donosi je ogromno. Ne samo užitak pronalaženja dobrog trenutka u svakom danu (čak i loši dani imaju po neki ne tako loš momenat), već trajnu korist od bilježenja tog dobrog trenutka zauvijek.
GLEDAJ STUDOMAT.TV
TVoj vodič kroz studentski život!
Kako godine prolaze, kad god mi je teško izvadim iz tegle bilo koji papir sa užitkom kog on nosi. Užici, svi oni trenutni dragulji života koje bi odmah zaboravila da ih nisam zapisala, oni donose beskonačnu utjehu. Uvek se iznenadim time kako su krajnje jednostavni moji najsrećniji trenuci dana.
Sunce i nebo u tegli
To gotovo nikada nije trenutak eksplozivnog dostignuća ili slično. Za sve moje težnje i sve moje ambicije i sva moja traženja značajnih iskustava, važno je prepoznati da su moji najsrećniji trenuci uglavnom veoma uobičajeni, tihi i naizgled beznačajni. Moj najsrećniji trenutak dana je uglavnom samo pogled na nešto, neočekivana navala emocija, malo sunca na mom licu, prijatan susret, hladna čaša vode u pravom trenutku, zadovoljstvo kao kod mačaka nakon popodnevnog sna, letimičan pogled na priču krajičkom oka, priznanje neke sitne, lijepe stvari.
Na primjer, u danu kada sam prvi put gostovala u emisiji kod Opre Vinfri (što je očito bio vrhunac iskustava u mom životu), moj najsrećniji trenutak se odigrao tog jutra u hotelskoj sobi kada mi je majka pomagala da se spremim i peglala mi haljinu. Gledala sam je i osjećala se kao dijete uoči prvog dana u školi ili odlaska na prvi ples. Osjetila sam u tom trenutku koliko me voli i bilo je divno.
Koliko god da je ostatak dana bio dobar (a bio je nevejrovatan), ništa nije bilo bolje od tog malog, slatkog trenutka. Upoznala sam prijatelje sa Teglom sreće i ljudi su počeli da prave svoje tegle i da mi šalju fotografije koje ja onda dijelim. Bilo je tako neobično vidjeti kako se ovakva praks širi! Ljudi prave svoje tegle od svega, od tegle od kiselih krastavaca preko prelijepih ručno pravljenih keramičkih, zdjele postavljene na sredini stola, rijetkih antikviteta, pa do dječijih rukotvorina.
Slasni zalogaji u tegli
Imali smo Tegle sreće iz Severne Amerike, ali i iz Egipta, Filipina, Poljske, Irana, Turske, Rusije, Brazila, Kolumbije, Indonezije… Imali smo porodične Tegle sreće, majka-ćerka Tegle sreće, “poslije razvoda” Tegle sreće, pomoć tokom raka Tegle sreće, Nova godina Tegle sreće (za čitanje za vrijeme idućeg dočeka, u ime najsrećnijih trenutaka protekle godine), sve moguće verzije. Volim svaku do njih i volim sve vas.
Takođe moram da dodam kako mi se srce slama od sreće na najslađi način kada čujem neka od pitanja koje ljudi postavljaju u vezi “pravila” Tegle sreće. Kao da ljudi ne žele da upadnu u kakvu nevolju praveći svoju teglu na pogrešan način! Pitali su me:
- Da li smijem ikada ponovo da pročitam svoje poruke?
- Smijm li ponekad da napišem molitvu umjesto srećnog trenutka?
- Da li je u redu da dozvolim nekom drugom da stavi srećan trenutak u moju teglu?
- Mora li da piše ‘Tegla sreće’ na mojoj Tegli sreće?
- Da li je u redu ako je moja Tegla sreće zapravo posuda?
- Da li smiju da se postavljaju kamenčići za sreću u Teglu?
Ovo se uglavnom pita s osjećajem panike:
- Šta onda kada moja Tegla sreće postane puna?
- Gdje mogu da kupim Teglu sreće?! Svuda sam ih tražila na internetu i nigde ih ne mogu pronaći! (ovo pitanje mi najviše slama srce)
Vidite kako su dirljiva ova pitanja i koliko toga otkrivaju? Vidite li koliko ova zabrinuta pitanja govore o tome kako smo nesigurni u vezi sopstvene sreće… ? Koliko očajnički želimo da znamo pravila? Kako nas naš strah od upadanja u nevolju blokira od naše sreće? Da ne spominjem ideju da je naša sreća, naravno, nešto što se mora kupiti od pravog komercijalnog izvora! (Vjerujte mi, saosjećam sa ovim pitanjima, jer to su pitanja na koja i sama tražim odgovor onda kada komplikujem zapravo vrlo jednostavnu interakciju.)
Koja su pravila, pitate? Ne postoje nikakva pravila! Pojma nemam! Izmislila sam ovu stvar jer meni odgovara! Sreća je vaša, možete raditi apsolutno bilo šta što vam se sviđa s njom, dragi prijatelji! Stavite šta god želite unutra, šta god vam donosi mir i radost. Kada vam se tegla napuni (a duboko se nadam da hoće), jednostavno napravite novu.
Pročitajte papiriće ako hoćete, ili ostavite ih tiho sklopljene – ako tako hoćete. I možete je napraviti od stare kutije za maramice i krpe ako želite! Posuda nije čarobni dio, posuda je samo posuda. Ono što je unutra je jednostavno, tako jednostavno, najbolji dio vašeg života na Zemlji. I to je projekt Tegle sreće, dragi prijatelji.
(STUDOMAT.ba)