Studentski život u Sarajevu: Preskupi stanovi, novca jedva da ostane za hranu

Studentica Hena navodi kako se redovni studenti ne mogu zaposliti, pa su prinuđeni da ih roditelji finasiraju.


studenti

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine cijene u august ove godine za hranu, najam stanova i režije više su za oko 8 % u odnosu na isti mjesec prošle godine. Rekreativni sadržaji i kultura, koji sve više postaju luksuz za studente i studentice u BiH, skuplji su za 7 %.

Poskupljenja koja su prethodnu godinu zahvatila Bosnu i Hercegovinu značajno pogađaju studente, kao jednu od najosjetljivijih kategorija u društvu. Niske stipendije, visoke cijene najma stanova, preskupa hrana i niska zarada kroz studetske servise, samo su neki od problema s kojima se studenti i studentice u BIH sve više suočavaju, piše Inforadar.

Hana Kolasević je iz Travnika, završila je Ekonomski fakultet u Tuzli, a studij nastavila u Sarajevu. Kaže da se kroz studij svakodnevno susreće sa finansijskim izazovima za koje smatra da ih ima većina studenata i studentica u Bosni i Hercegovini.

 – Život u BiH je sve skuplji! Ja sam u Tuzli živjela u studentskom hotelu koji je izvršio korekcije cijena zbog poskupljenja hrane, jer vidim da su neki prehrambeni proizvodi jako poskupjeli. Kada razgovaram sa kolegama i kolegicama o tome na šta najviše troše novac, to je definitivno hrana, zbog čega nismo u mogućnosti da ispunimo neke druge želje. Mi moramo u budžet računati i studentsku kartu koja je cjenovno izazovna, svjesna sam poskupljenja goriva, ali toliki nameti ne moraju baš pogađati nas studente, započinje priču Hana.

S obzirom na to da je studij nastavila u Sarajevu, Hana skoro svakodnevno putuje od kuće do fakulteta.

 – Nisam odustala od iznajmljivanja stana u Sarajevu, ali kada sam uvidjela kako su visoke cijene najma stanova i depoziti koje stanodavci traže, privremeno sam odustala, jer mislim da takve cijene nisu nikako opravdane, pogotovo za nas studente. Opcija mi nije da vozarim cijeli studij, ali dok ne nađem stan, putovat ću na relaciji između Travnika i Sarajeva, pojašnjava ona.

Hana smatra da je potpuno apsurdno imati iste poreze na hranu i osnovne higijenske proizvode, kao i na cigarete i alkohol.

 – Ne postoji namirnica koja je izuzetak, sve su skuplje, a ja sam primijetila, s obzirom da to najviše i kupujem, da je jako poskupjelo voće i mliječni proizvodi, dodaje studentica.

Kaže da u našoj državi imamo sve manje studenata, a kao razlog navodi katastrofalne uvjete studiranja. Ističe da bi vladajuće strukture trebale manje da pričaju, a više da se bave konkretnim problemima kako bi se poboljšao studentski život.

 – Jako je mali broj opština koje se mogu pohvaliti pozitivnim odnosom prema svojim studentima i potrebno je napraviti diferencijaciju na osnovu drugih kategorija u društvu, jer svi znamo koliko su studenti u neprilici u poređenju sa ostalima. Pojedine benefite kao studentica nisam mogla ostvariti jer sam iz drugog kantona. Ja naprimjer nisam imala pravo na zdravstveno osiguranje, već isključivo na besplatan liječnički pregled ili kada odem u opštinu da ovjerim dokumente, morala sam plaćati po stranici, jer dolazim iz drugog kantona. Zastario sistem, loš plan i program, nepoštovanje profesora, ali i studenata, samo su neki od razloga lošeg obrazovanja u BiH, zaključuje Hana.

Sve manje studenata u BiH

Prema podacima Agencije za statistiku BiH posljednju deceniju se skoro prepolovio broj studenata. Podaci govore da je u školskoj 2011/2012. godini bilo upisano čak 115.723 studenta, dok je za školsku 2021/2022. godinu upisano samo je 76.028 studenata, što je pad od 32 %.

Andrea Šurlan ove godine upisala je Medicinski fakultet u Bajnoj Luci. Studira u svom rodnom gradu, gdje i stanuje sa porodicom te zbog toga nema dodatnih troškova oko smještaja.

  – Sve troškove koje imam, finansiraju moji roditelji, tako da mogu potpuno da se posvetim studiranju. Ipak, svjesna sam da nemaju svi takve uslove i slobodno mogu reći privilegiju. Studenti koji dolaze iz drugih mjesta, imaju daleko veće troškove, a inflacija u prethodnih par godina, znatno je pogoršala situaciju, pojašnjava studentica.

Andrea ističe kako u Banjoj Luci ne može svako da dobije sobu u studetskom domu, pa su studenti i studentice osuđeni da iznajmljuju preskupe stanove.

 – Takođe, hrana u pekarama ili prodavnicama je mnogo poskupila u odnosu na prethodne godine. Tu su još i dodatni troškovi oko fakulteta, prevoza i slično. Smatram da je studentski život jako skup i da, pored toga što imamo besplatno studiranje na našim fakultetima, troškovi svakako mogu da budu presudni za nečije obrazovanje, zaključuje Andrea.

Omogućiti zaposlenje redovnim studentima

Hena Fajić, apsolventica Pedagoškog fakulteta u Sarajevu, kaže kako su samo školarine ostale iste, a da je sve ostalo znatno skuplje u odnosu na prošlu godinu. Posebno ističe skuplje knjige i materijale potrebne za studij.

 – Kopije materijala koje smo plaćali oko 30 maraka, sada koštaju duplo više. U suštini najveći problem je što su primanja mala. Naše stipendije su ostale iste, ali i prije poskupljenja su bile premale, smatra ona.

Hena pojašnjava kako se redovni studenti ne mogu zaposliti, pa su prinuđeni da ih roditelji finasiraju. Smatra da je potrebno što prije promijeniti zakon kako bi se studenti mogli zaposliti i sami finasirati studije.

 – Ja sam redovna studentica i samim tim nemam mogućnost zasposlenja, jer bih izgubila status redovnog studenta. Veoma mali broj poslodavaca želi da zaposli studenate po ugovoru o djelu, a samim tim mali broj studenata ima mogućnost da nešto zaradi. I oni koji se ovako zaposle, to su poslovi promocije gdje je zarada izrazito mala. Mora naći način da se studentima omogući rad, jer moja ukupna godišnja stipendija je dovoljna samo za jedan mjesec života studenta u Sarajevu. Mora se naći način da se pomogne studentima, bilo bi dobro da se bar omogući studentima refundacija novca za knjige, zaključuje Hena.

‘Studentski servisi prisiljavaju mlade da rade za ispodprosječne plate’

Mateo Pejčinović iz Vijeća mladih Kantona Sarajevo ističe kako je skoro pa nemoguće zaposliti se uz redovan studij. Bespotrebna birokratija u vidu studentskih servisa, kako navodi Pječinović, prisiljava mlade da rade za ispodprosječne plate.

 – To dozvoljava poslodavcima da zapošljavaju jeftinu radnu snagu. Jeftinu u svakom smislu te riječi. Poslodavac za zaposlenje takvog radnika ima mnogo manje izdataka, te studenti rade za manje plate. Studentski servis bi trebali biti baza poslova za studente, netko ko će zastupati njihove interese, pronalaziti im zaposlenje. Nadati da će doći vremena u kojima studenti neće raditi za ispodprosječne plate. Za nadati se da će se stvoriti okruženje približno onom u Hrvatskoj, a da ne govorimo o drugim, naprednijim zemljama Europe. Okruženje u kojemu su studenti zaštićeni na radu, u kojemu se taj rad valorizira, te na kraju, okruženje koje dodatno podstiču poslodavci koji njeguje takve vrijednosti, pojašnjava Pejčinović.

Pejčinović kaže kako ipak nije sve ‘crno’, te kako je u Kantonu Sarajevo urađeno nekoliko progresivnih koraka koji bi osigurali mladima veće stipendije i pronalazak prvog zaposlenja.

 – Iz svoje pozicije mogu reći da je neophodno osloboditi nas iz okova zvanih ‘studentski servisi’, te na taj način osigurati mehanizam koji bi studentima uistinu dao priliku da imaju primanja koja prate novonastala poskupljenja, te u konačnici, osigurati veće subvencije za mlade koje žele kupiti svoju prvu nekretninu. Iako su nam svima puno usta toga kako imamo lošu demografsku sliku, smatram da ne postoje bolje pronatalitetne politike od onih koje svakoj mladoj osobi osiguravaju život dostojan čovjeku, zaključuje Pejčinović.