Studentske finansije: “Trebao mi je novac za stanarinu i skripte, a onda sam napravila plan i počela masno zarađivati”

Zarađenim novcem plaćala je studentsku sobu, skripte i izlaske te tako i smanjivala troškove roditeljima.


teenage girl headphones counts dollar bills pocket money
Foto: Freepik / STUDOMAT

Kad bi zidovi mogli pričati, sigurno bi otkrili tajnu jedne ladice studentskog doma koju su studentice gledale s divljenjem. Zlatna ladica, po kojoj je istovremeno znalo kopati i po 20 mušterija, svojoj vlasnici dvije je godine donosila zaradu. Poduzetna studentica ladicu je napunila kozmetikom koju je kupovala u velikim količinama i prodavala po cijenama povoljnijim od onih u trgovinama.

Da bismo zaštitili njezin identitet, nazvat ćemo je Maja i smjestiti u Studentski dom Varaždin. Mjesečno je znala zaraditi dvije do tri hiljade kuna na prodanoj kozmetici koju bi kupovala po povoljnijim cijenama i u velikim količinama s beauty outleta. Zarađenim novcem plaćala je studentsku sobu, skripte i izlaske te tako i smanjivala troškove roditeljima.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

– Outlet s kojeg sam naručivala dio kozmetike nakon potrošenih 200 kuna imao je besplatnu dostavu, a nakon 500 kuna dobivali su se pokloni. Naručila bih proizvode u vrijednosti od nekoliko hiljada kuna za koje bi dobila hrpu besplatnih proizvoda. Studentice su kupljeno plaćale 40 do 50 posto povoljnije nego u drogerijama, a ja bih i dalje zarađivala, rekla je Maja.

Na primjer, pedeset olovki za usne brenda Max Factor kupila bi po cijeni od 1250 kuna, odnosno 25 kuna po olovci. Prodavala bih ih studenticama za 33 kune, a ta ista olovka u drogeriji je koštala 60 kuna. Dakle, zarada na pedeset prodanih olovki iznosila je 400 kuna, a studentice bi kupnjom kod nje uštedjele 45 posto.

Proizvodi koje je prodavala mogli su se naći po cijenama od 10 do 60 kuna, a razlika između nabavne i prodajne cijene nije mogla biti prevelika jer je morala ostati prihvatljiva za studente. Neki su proizvodi bili povoljniji zbog oštećenih ambalaža, drugi zbog toga što su tvrtke mijenjale ambalaže ili zato što se radilo o proizvodima koji se nisu prodavali ni nakon akcije, prenosi Jutarnji.

– U sobi je znalo biti dvadeset cura u istom trenutku, brojiš i ne vjeruješ da ih toliko stane u tu malu sobu. Onda kreću rasprave i komentiranje: “Koristi li ko ovu maskaru? Je li netko isprobao ovaj puder?” pokazala bih im što imam i udijelila koji savjet, rekla je Maja.

Prodajom kozmetike nije se bavila svaki dan, već je radila koliko su joj dozvoljavale studentske obaveze. Pun inboks poruka ipak je bio nešto s čim se susretala na dnevnoj bazi i zbog čega je morala pomno organizirati primopredaje u svoje slobodno vrijeme. Maja se uglavnom oglašavala u studentskim grupama, iako je većina klijentica do nje dolazila usmenom predajom.

U trenucima kad bi se prodaja smanjila, fotografirala bi proizvode i aktivno ih promovirala, a u vrijeme ispita gotovo potpuno bi se povukla i posvetila učenju. Novim klijenticama rekla bi da je preporuče cimericama, prijateljicama i da naprave zajedničku narudžbu uz koju će im dati poklone. Što bi više proizvoda kupile, to bi dobile bolje poklone uz kupnju. Bio je to poslovni plan koji je očito upalio.

– Na početku me bilo malo strah inspekcije, a kasnije sam razmišljala da me valjda neće kazniti za to što radim kad ljudi raznim kanalima svašta prodaju. Studentima najviše igra ulogu cijena, sve te cure kupovale su jeftinije nego u trgovinama. Poslovali smo na obostrano zadovoljstvo, rekla je.

Najpopularniji proizvod u arsenalu bile su Catrice maskare, a studentice su općenito kupovale jeftinije brendove. Naručivala je kreme, pudere, maskare, ruževe svih brendova, a s vremenom je otkrila što se najviše kupuje. Ljeti nije bilo studenata pa nije bilo ni prodaje, a slično je izgledao i januar. Kako se studiranje primicalo kraju, Maja se ‘umirovila‘ i posvetila nekim legalnijim poslovima, no ladica studentskog doma i ona zauvijek će imati posebnu vezu.