Studentica Ajla želi pokazati da su mladi itekako sposobni mijenjati svijet

U savremenom dobu prisutne su predrasude o mladima. Najčešće se priča o tome da njih zanimaju telefoni, društvene mreže, popularnost… Međutim, neki od njih pronalaze svoja interesovanja u stvaralaštvu.

Jedna od njih je i Ajla Čaušević, studentica mastera Komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je svoje misli i ideje pretočila u knjige, napisavši tri djela – Misli, svijet i 21 vijek, Tihi vrisak i Vrijeme haosa.

Za nju je, kako kaže, pisanje uvijek bilo način izražavanja i kanal kroz koji može istraživati svijet i sebe. Tako je osjetila potrebu da podijeli svoje misli, dileme i uvide s drugima, da postavi pitanja koja, prema njenim riječima, možda svi osjećaju, ali ne izgovaraju, piše Aljazeera.

– Knjige su moj način da doprinesem promjeni, da inspirišem i da ostavim trag u vremenu, ističe Čaušević. Dodaje da se za inspiraciju za svoje prve tri knjige oslanjala na kombinaciju ličnih doživljaja i posmatranja svijeta oko sebe.

– Zaronila sam u najmračnije kutke ličnih iskustava i izvukla priče koje se većina ne bi ni usudila priznati ni samima sebi. Pisala sam o empatiji, ravnopravnosti, politici… Svaka knjiga je mješavina sirove stvarnosti i moje mašte, stvorena da prodrma čitatelje iz njihove zone komfora. Prva knjiga je više introspektivna, inspirisana emocionalnim iskustvima. Druga knjiga se reflektira na društvene promjene koje sam promatrala i na razgovore s različitim ljudima. Treća knjiga je sinteza oba pristupa, povezujući osobne refleksije s širim društvenim temama.

Opsesija nebitnim stvarima u modernom dobu

Iako je filozofski pristup duboko privlači i prožima način na koji razmišlja i stvara, dodaje da njene prve dvije knjige pripadaju različitim književnim formama – poeziji i prozi. Njene knjige se također bave temama koje, dodaje, održavaju trenutne globalne nesigurnosti i to kako one utiču na mlade ljude danas.

– Poezija mi je omogućila da kroz sažetost i simboliku izrazim suštinske misli i osjećaje, dok je proza otvorila vrata razrađenijem pripovijedanju i kreiranju svjetova u kojima se čitatelji mogu izgubiti.

– Moja treća knjiga predstavlja novo poglavlje u mom stvaralaštvu – zbirku savremenih priča, pažljivo tematski podijeljenih. Ovaj format pružio mi je mogućnost da istražim raznolike aspekte ljudskog iskustva i svakodnevnog života, nudeći čitateljima fragmentirane, ali duboko povezane priče koje zajedno čine širi narativ. Svaka priča nosi svoju poruku, ali je istovremeno dio veće cjeline, koja poziva na razmišljanje o društvenim, moralnim ili egzistencijalnim pitanjima.

Čaušević ističe da je ova knjiga poziv na buđenje, jer smatra da opsesija nebitnim stvarima u modernom dobu vodi u „emocionalnu pustoš“.

– Samo pogledajte kako anksioznost i depresija bujaju dok ljudi jure za sljedećom must-have tehnologijom umjesto prave ljudske povezanosti. Trebamo resetovati naše prioritete prije nego što naša mentalna zdravlja postanu trajno oštećena. U svojoj knjizi nisam birala lagane teme koje će ljudima podizati ego. Izabrala sam one koje su bolne, koje razotkrivaju i prozivaju.

Fotografija – priča bez riječi

U svom stvaralaštvu Čaušević se susrela sa određenim preprekama, ali ipak ističe da je to učinilo upornijom u ostvarivanju ciljeva te da nikako nije uticalo na njen entuzijazam.

– Svaka prepreka koju susretnem na svom putu čini me snažnijom, jer ne dopuštam da me ometa, ona me samo tjera da budem bolja, da stvaram s još većim žarom i vjerom u ono što radim. U tome leži moja snaga – u sposobnosti da se usmjerim prema onome što volim i želim ostvariti, bez obzira na vanjske okolnosti.

Iako je u pisanju knjiga poprilično uspješna, to nije jedino čime se bavi. Njeno interesovanje je i fotografija koja je za nju „još jedan oblik pričanja priča, samo bez riječi“.

– Fascinira me kako jedna fotografija može prenijeti emociju, atmosferu ili ideju. To je način da uhvatim trenutak, da se povežem sa svijetom oko sebe i da prikažem ljepotu u svakodnevnim stvarima.

Autentičnost, strpljenje i upornost

S obzirom da je svjesna da ima još mladih ljudi koje interesuju kreativni procesi i koji bi se možda ugledali na nju, ističe na šta treba obratiti pažnju:

– Prvo, na autentičnost. Važno je biti iskren prema sebi i stvarati ono što zaista osjećaš. Drugo, na strpljenje i upornost – nijedan uspjeh ne dolazi preko noći. Također, rad na sebi je ključan: čitaj što više, istražuj nove perspektive i stalno unapređuj svoj rad.

Bez obzira što je jedna od mladih ljudi koji se ozbiljno bave društvenim temama, smatra da postoje predrasude o njenoj generaciji u modernom dobu.

– Često se stvara stereotip da su mladi površni ili nezainteresirani, ali stvarnost je drugačija. Mladi imaju duboke ideje i strasti, samo im treba dati prostor i priliku da ih izraze. Smatram da se predrasude razbijaju primjerima, a upravo svojim radom želim pokazati da su mladi itekako sposobni mijenjati svijet.