Studenti iz Zenice obilježili Dan bijelih traka i odali počast žrtvama Prijedora

Zenički su studenti ovim povodom svojim sugrađanima dijelili “bijele trake”.


dan bijelih traka
Foto: Federalna.ba

Studenti i profesori Pravnog fakulteta u Zenici, kojima se priključilo i nekoliko desetina građana tog grada, obilježili su tradicionalnim mimohodom gradskim ulicama te recitalom i polaganjem cvijeća na Spomen-obilježju “Kameni spavač” današnji Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 3.176 ubijenih i nestalih u proteklom ratu u Gradu Prijedoru, od kojih su 102 bili djeca.

Zenički su studenti tim povodom svojim sugrađanima dijelili i “bijele trake”, a koje su bile simbol dehumanizacije i poniženja građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti krajem maja 1992. godine.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Tih su dana, a po naredbi vlasti lokalnih Srba koja objavljena i posredstvom lokalnog Radio Prijedora, Bošnjaci i Hrvati na prozore svojih kuća morali kačiti bijele čaršafe, a prilikom izlaska iz kuća na ruku bijelu traku, sve kako bi se razlikovali od svojih sugrađana srpske nacionalnosti, piše Federalna.ba.

 – To je više od zločina. Ono što me, danas, posebno čudi je da hrvatske – političke i nepolitičke strukture, ovaj, 31. maj, gotovo ignorišu. Na Bošnjacima je, pretežno Bošnjacima, da se sjećaju onog što se desilo u Prijedoru, ali ne samo što se desilo Bošnjacima-muslimanima, nego i ono što se desilo bosanskim Hrvatima- katolicima Prijedora.

To je mjesto gdje je stradao najveći broj Hrvata u Bosni i Hercegovini- preko 300 Hrvata. Franjevac Matanović, zajedno sa svojim roditeljima, odveden je i zvjerski likvidiran. Možemo reći da je to, čak, imalo elemente genocida nad bosanskim Hrvatima u Prijedoru, istakao je profesor zeničkog Pravnog fakulteta i predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” u Zenici Ajdin Husejnspahić.

Podvukao je kako javnosti nedostaje osjećaja za obilježavanje ove manifestacije, jer su, uime Pravnog fakulteta UNZE-a, uputili poziv “cjelokupnoj zeničkoj javnosti” da se priključe mimohodu te “prevaziđu svoje interne, političke i stranačke nesuglasice”.

Današnja dešavanja u Prijedoru, odnosno policijska zabrana mimohoda ulicama tog grada, istakao je Husejnspahić, nikoga ne treba čuditi.

– Zato što je načelnik policije u Prijedoru, 1992/95. godine je, zapravo, bio neko ko je učestvovao u zvjerskim likvidiranjima, ubijanjima, u nepresuđenom genocidu u Prijedoru. Zašto nas ne treba čuditi?! Zato što, još uvijek, ta politička struktura nije doživjela katarzu; još uvijek istrajavaju na genocidu; još uvijek ne priznaju šta se desilo…

Čak obilježavaju Dane otpora Prijedora. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Ono što želim posebno podvući: Brine taj, jedan, profašistički duh mladih ljudi u Prijedoru. Meni je žao, ali, izgleda, oni koji su trebali nisu radili u školskom ni u drugim sistemima unutar Prijedora, ali i šire.

Da osvijeste tu omladinu, da im skrenu pažnju na to šta je neko počinio u njihovo ime- kako se to ne bi ponovilo. Sa ovakvom strukturom; ovakvim mladim ljudima, koji nam ovakve poruke upućuju iz Prijedora, ja sam itekako oprezan i ne mogu nikada “zaspati na oba oka”, kazao je Husejnspahić.

Pozvao je međunarodne faktore da “procesuira ovo što se desilo u Prijedoru”, jer se ne može šutiti na odluku da se zabrani šetnja porodica žrtava, a da se “njegovateljima fašizma omogući da se šetaju slobodno”.

Napomenuo je kako zbog “stava međunarodnih sudišta”, koji je vrlo obeshrabrujući, jer “kvantitativni element u Prijedoru nije zadovoljen”, mada su postojali “elementi, djela genocida i namjera da se počini genocid”.

Zato se mjesta stradanja i zajedničke grobnice stanovnika Prijedora- Tomašica, Kevljani, Omarska, Trnopolje i Keraterm, smatra Husejnspahić, moraju se naći i na “mapi za turistički obilazak Prijedora”.