Široka lepeza bh. korupcije

Tekst je nastao u okviru projekta Jačanje omladinskog aktivizma u borbi protiv korupcije: Znanje In, korupcija Out koji zajednički provode Medijske inicijative i Centar za razvoj omladinskog aktivizma uz podršku Fonda za demokratiju Ujedinjenih nacija (UNDEF).

08.10.2018.

Piše: Lejla Elezović

Uprkos postojanju normativnog i institucionalnog okvira za suzbijanje korupcije, istraživanja su pokazala da u posljednjih dvadeset godina ona ostaje sveprisutna pojava u bosanskohercegovačkom društvu. Rezultati Indeksa percepcije korupcije (CPI) Transparency Internationala, koji mjeri percipirani nivo korupcije u javnom sektoru u zemljama širom svijeta, u kontekstu Bosne i Hercegovine (BiH) kontinuirano su nezadovoljavajući.

Prema podacima za 2016. godinu, BiH se, od ukupno 176 država obuhvaćenih istraživanjem, nalazi na 83. mjestu. Prostor za optimizam ne nude ni nalazi Globalnog barometra korupcije Transparency Internationala za 2016. godinu, prema kojem 82% građana BiH rad vlasti u borbi protiv korupcije ocjenjuje negativno, svrstavajući zemlju među četiri najgore ocijenjene države u ovoj kategoriji, zajedno sa Ukrajinom, Moldavijom i Španijom.

Slični su podaci i iz najnovijeg Indeksa percepcije korupcije (CPI) za 2017. godinu, kojim svake godine Transparency International rangira zemlje širom svijeta u odnosu na percipirani nivo korupcije u javnom sektoru. Bosna i Hercegovina je dobila ocjenu 38, na skali od 0 do 100, gdje 0 predstavlja najviši nivo percipirane korupcije, dok 100 predstavlja najniži nivo korupcije. Ovogodišnji CPI pokazuje zabrinjavajuću činjenicu da uprkos sve većem fokusu koji se u svijetu stavlja na borbu protiv korupcije, veliki broj zemalja, uključujući i BiH, je prespor u svojim naporima, a u posljednjih 6 godina nije se napravio nikakav napredak.

Korupcija – razbijač društva

Problem je i definiranje korupcije. Svaki građanin, svaki politički sistem i svaka politička nomenklatura u nekome istorijskom razdoblju definiraju korupciju na svoj način. Međutim, zadnjih 20tak godina ona je od strane zemalja razvijenog zapada, koje su se uspješno izborile sa ovom pošasti, označena kao najveći problem tranzicijskih zemalja koje nastoje ući u EU. Ulažu se veliku donatorski novci za borbu protiv ove pojave, ali rat sa korupcijom u našem društvu je tek počeo.

Naziv ove pojave potiče od latinske riječi corrumpare (slomiti- razbiti) i ukazuje na razbijanje određene cjeline ili nekog reda te se u tom smislu odnosi na narušavanje odnosa između samih građana. Po definiciji korupcija je odnos koji se zasniva zloupotrebom ovlasti u javnom ili privatnom sektoru u cilju sticanja osobne koristi ili koristi za nekoga svog.

U ljeto 1999. godine Chris Hedges u New York Timesu objavio je članak u kojem je iznio tvrdnje da su bosanskohercegovački lideri pronevjerili astronomski iznos od milijardu dolara. Bosna i Hercegovina je primila najveći iznos donatorske pomoći u periodu postkonfliktne rekonstrukcije, veći čak i od onog Njemačke nakon Drugog svjetskog rata u okviru Maršalovog plana. Tačan iznos i način utroška nikada nisu utvrđeni, iako su tri parlamentarne komisije pokušale da obave taj posao. Proces privatizacije, koji se odvijao prema 13 različitih zakonskih modela i koji je provodilo 13 različitih institucija (na nivou entiteta i kantona), doveo je do zastrašujućeg otuđivanja državne imovine i njenog transfera na uski krug tajkuna bliskih političkoj eliti, piše Hedges. To je bilo prije skoro 20 godina. Preglomazno je i zamisliti koliki su do sada novca otuđeni i pronevjereni.

Prisutna u svim segmentima

Efikasnost i kvalitet rada pravosuđa u postupanju povodom korumptivnih krivičnih predmeta u BiH je teško ocijenjivati, kada se uzme u obzir nedostatak pouzdanih, sveobuhvatnih i dostupnih podataka, te sistematične procjene kvalitativnog aspekta odgovora pravosuđa na korupciju. Godišnji izvještaji o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), koji su dostupni javnosti, nude uvid u broj podignutih optužnica u predmetima korupcije, dok drugi bitni podaci, kao što su npr. broj pokrenutih istraga, potvrđenih optužnica ili pravosnažnih presuda u predmetima korupcije izostaju.

Po informacijama stručnjaka koji se bave korupcijom u BiH, ona je posebno izražena u ekonomiji. Budući da je snažno povezana sa sivom ekonomijom, korupcijom se stvara prostor za izbjegavanje poreskih i obaveza u vidu doprinosa, čime se utječe na slabije proračunske prihode, ali i državne usluge koje su sa njima povezane. Korupcija je negativno povezana sa veličinom ekonomije, stopom stranih ulaganja, pravednom distribucijom resursa, kvalitetom okoliša, veličinom resursa koji se izdvajaju za obrazovni i zdravstveni sektor i mnogim drugim procesima. Budući da u biti korupcija podrazumijeva nejednakost, šire društvene posljedice korupcije su nepovjerenje prema drugima i gubitak društvene kohezije, što stvara ambijent u kojem se kršenje propisa smatra prihvatljivim, a legitimitet vlasti slabi i doprinosi političkoj nestabilnosti.

Korupcija u bosanskohercegovačkom zdravstvu nije nikakva tajna. Prisutna je u svim segmentima – zapošljavanju, javnim nabavkama, uzimanju novca od pacijenata, odlasku u invalidsku penziju… Riječ je o sistemskoj korupciji, koju nažalost svi tolerišu, pa je broj prijava, a posebno broj pravosnažno osuđenih za korupciju zanemarljiv. Tako su od 2012. godine samo tri sudska procesa koja su pokrenuta protiv medicinskih radnika dobila epilog. Da se rijetko prijavljuju koruptivne radnje možda najbolje ilustruje podatak da su od 2012. godine do danas samo tri doktora u našoj zemlji pravosnažno osuđena za korupciju.

Prema istraživanju Transparency International BiH, obrazovanje zauzima drugo mesto kada je u pitanju korupcija u BiH, a najčešći oblici su nepotizam, neregularna zapošljavanja, kupovina ispita i diploma, te razna uslovaljavanja studenata.

S obzirom na to da se BiH nalazi među zemljama koje imaju visoku stopu korupcije, ovaj problem duboko je zahvatio i oblast obrazovanja. U TI BiH naglašavaju da dodatne probleme pravi i politizovano upravljanje univerzitetima zbog čega kvalitet obrazovanja ide ka dole. Jedan od ključnih problema je politizovan izbor kadrova i rukovodstva fakulteta, gde se direktno postavljaju stranački podobni ljudi. Ista stvar je u srednjim i osnovnim školama gde se direktori takođe biraju po političkoj liniji, a konkursi za izbor nastavnika se masovno zloupotrebljavaju.

Iz TI BiH kažu da iznose novca koje korupcija u obrazovanju „proguta“ godišnje nemoguće ni proceniti, a „prljavi poslovi“ najviše dolaze do izražaja na fakultetima.

– Kupovina i prodaja ispita je njačešći oblik, koji se često ne dešava samo razmjenom novca, već kroz razne vrste poznanstva, pritisaka, političkih utisaka, ali i raznih uslovljavanja studenata, objašnjava menadžerica za komunikacije TI BiH, Ivana Korajlić.

U TI BiH naglašavaju da dodatne probleme pravi i politizovano upravljanje univerzitetima zbog čega kvalitet obrazovanja ide ka dole.

– Jedan od ključnih problema je politizovan izbor kadrova i rukovodstva fakulteta, gde se direktno postavljaju stranački podobni ljudi. Ista stvar je u srednjim i osnovnim školama gde se direktori takođe biraju po političkoj liniji, a konkursi za izbor nastavnika se masovno zloupotrebljavaju – dodaje Korajlić u izjavi za Blic.

Mladi navikli na korupciju

Autori TI istraživanja ovo objašnjavaju činjenicom da su mladi ljudi najviše pogođeni ekonomskom krizom, zbog koje izuzetno teško dolaze do posla, te da je za njih zaposlenje ipak apsolutni prioritet u odnosu na korupciju. Moglo bi se ponuditi i drugo, znatno problematičnije objašnjenje zbog čega mladi smatraju korupciju manjim zlom. Jednostavno, riječ je o generaciji koja je odrasla u poslijeratnom okruženju gdje je korupcija postala sastavni dio života, pa je sasvim moguće da je za mlade riječ o “prirodnoj pojavi”. Iako bi borba protiv korupcije trebala biti prioritet za sve nivoe vlasti, od opština, kantona, entiteta pa do države, većina građana BiH, njih 79,6% smatra da bi vodeću ulogu trebale imati državne institucije, i tu entitetske i etničke  podjele ne igraju bitnu ulogu, piše web magazin Žurnal.

„Pokušavamo da upozorimo i pošaljemo poruku koja bi alarmirala vlasti u Bosni i Hercegovini, civilno društvo i sve one koji mogu doprinijeti borbi protiv korupcije da je, ukoliko se ovakav trend nastavi, nemoguće u zemlji očekivati provođenje bilo kakvih reformi. Mislim da ne treba posebno naglašavati da ne možete provesti bilo koju reformu ukoliko ne napravite snažan iskorak na polju suzbijanja kroupcije, a to, nažalost, nije slučaj“, poručuje za Žurnal Srđan Blagovčanin, direktor Transparency International BiH.

Tenderi, lider korupcije

Sva domaća i strana istraživanja ukazuju da je korupcija najprisutnija tamo gdje ima najviše moći i novca, a to su, kako kaže Adis Arapović, nekadašnji aktivista Centra civilnih inicijativa, javne nabavke, koje u Bosni i Hercegovini godišnje iznose oko milijardu eura.

„Velika količina novca ‘curi’ tamo gdje ne treba i to kroz namještene tenderske postupke, kroz netransparentne postupke javnih nabavki i brojne afere koje su medijski i sudski dokumentovane, ali bez slavnog završetka. Poređenja radi, BiH godišnje povlači 300-400 miliona maraka od MMF-a koje bi se mogle uzimati iz javnih nabavki kada se ne bi izgubilo toliko novca kroz korupciju. Da ovdje ima volje i da se uspostavi vladavina zakona, da se manje krade ili da se ne krade nikako kroz javne nabavke, međunarodno kreditno zaduženje ne bi ni trebalo, ali tu je nonsens što politička elita kroz javne nabavke finansira prividni socijalni mir i ne želi da se obračuna sa korupcijom na visokom nivou“, kazao je Arapović za Radio Slobodna Evropa.

Ciklični krugovi neznanja, ili koristi

Korupcija je problem o kojem svi najradije šute. Ljudi se prave da ne postoji i da nikada nije ni postojala. Zašto se taj problem ignoriše? Zato što je cijelo društvo korumpirano i nerado to priznaje, a samo nekolicina organizacija i medija se bori da riješi problem korupcije.

Na žalost, oko nas je mnogo primjera korupcije, a zapravo većina nas nije ni svjesna koji su to sve činovi korupcije. Tužno je kada shvatite da su čak i učenici osnovnih kola učesnici u korupciji. Kako? Svaki poklon koji učenik kupi svojoj učiteljici ili nekom predmetnom nastavniku, jeste neki vid korupcije. Materijalna zahvalnost u sistemskom procesu je korupcija. Na ovaj način dijeca ulaze u svijet korupcije.

Korupcija u školstvu ne završava se samo u osnovnim školama, već s nastavlja kroz cijelo obrazovanje. Roditelji razmišljaju kome mogu platiti da upišu svoje dijete u željenu školu. Profesori na fakultetima daju uslov da studenti moraju kupiti njihovu knjigu kako bi izašli na ispit.

Veliki broj porodilja ne može otići na carski rez sve dok posebno ne plate doktoru. Mnogi pregledi se ne mogu obaviti dok se koverta ne preda. Babice očekuju da pri predavanju bebe majkama budu bogatije za neku papirnatu novčanicu.

Primjeri ubistva mladića Dragićevića i Memića su mogući primjer korupcije. Konstruišu se procesi i dokazi. Veće sile koje bi trebale da istjeraju pravdu na vidjelo zapravo su u sistemu korupcije, te su plaćeni da šute i da ne obavljaju svoj posao. Plaćeni su da sakriju zločin.

Još jedna činjenica jeste to da se o korupciji zaista malo zna. Nedostatak informacija u javnim medijima, pa i na na internetu, onemogućuje širenje znanja i informacija o korupciji. Tek par anonimnih foruma postoji koji se bave ovim problemom, i veoma mali broj ljudi koji ih podržava.

Nema potrebe da se bojimo, prijavimo korupciju i na taj način pomozimo da nam se društvo uredi i da nam država bude ljepše mjesto za boravak. Budimo složni i jači zajedno. Budimo sigurniji. Korupcija je kriminal. Zašto smo mi manji od njih? Zašto da korupcija bude jača od svih nas? Prijavom korupcije smo bliže boljoj budućnosti.

(STUDOMAT.ba)


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!

STUDOMAT
STUDOMAT je najveća internet zajednica studenata i mladih u regionu osnovana 2012. godine, namijenjena studentima i mladima u potrazi za informacijama o studiju i dodatnoj edukaciji, stipendijama, studentskim poslovima, smještaju i ostalim temama koje su interesantne studentima i mladima.