Broj doktora nauka u SAD-u koji zbog niskih primanja dobivaju socijalnu pomoć poput markica za hranu i drugih oblika pomoći siromašnima, porastao je u tri godine za više od 23 hiljade.
Kod ljudi s diplomom mastera, taj broj se od 2007. do 2010. udvostručio, sa 101.682 na 293.029, prenosi SEEbiz.eu.
‘Meni je zastrašujuće da neko ko stoji pred učenicima i poučava ih živi na socijalnoj pomoći’, izjavila je za Chronicle 43-godišnja samohrana majka Melissa Bruninga-Matteau, doktorica historije i predavačica na Yavapai Collegeu u Arizoni.
Mjesečna plata joj je 900 dolara, od čega joj 750 otpada na najam stana. Dodatnih 40 dolara ode joj na plin za auto, jer živi 50-ak kilometara od kampusa, u zoni jeftinijih stanova. Za svoje stanje ne krivi poslodavca, nego ‘sistematično definansiranje visokog obrazovanja’.
Država Arizona je koledžu Yavapai srezala dotacije sa 4,3 miliona na 0,9 miliona dolara. Koledž si je za iduću godinu iskalkulirao 18 hiljada radnih sati manje.
‘Mediji stvaraju sliku da su ljudi koji žive od javne pomoći otpadnici, neodgovorni ljudi na drogama i alkoholu’, upozorava gospođa Brununga-Matteau.
U cijelom SAD-u (populacija od 314 miliona ljudi), broj korisnika bonova za hranu u 21. vijeku povećao se sa 17 miliona na 44 miliona. Lani je takvu pomoć primao svaki šesti Amerikanac.
Podgrupa visokoobrazovanih ovisnika o državnoj pomoći udvostručila se s krahom Wall Streeta i nastupanjem recesije.
Humanitarne agencije upozoravaju da je stvaran broj profesora, magistara i doktora koji žive ispod granice siromaštva još i veći, jer spomenute statistike računaju samo one koji su prijavili da žive od socijalne pomoći.
(SEEbiz.eu)