Sarajevski profesor geografije Vedran Zubić u svojoj objavi na društvenim mrežama bez uvijanja iznosi tešku sliku obrazovnog sistema u BiH sa predikcijom onoga što nas očekuje ukoliko se stvari hitno ne promjene.
Povod je katastrofalno nizak broj upisanih studenata na nastavničke fakultete – konkretno, na nastavnički smjer biologije ove godine nije upisan niti jedan student.
– Baš čudno što niko ne želi da troši pet-šest godina života, novca i energije da bi završio fakultet, pa zatim proveo deset godina na birou, radio u tri škole da skupi normu, slušao naređenja i trpio pritiske iz svih mogućih pravaca – i sve to za 600 eura mjesečno, navodi Zubić, ironično naglašavajući koliko je obrazovni sistem postao neprivlača i zapušten.
U svojoj objavi na društvenim mrećama profesor Zubić navodi deset ključnih razloga zbog kojih se mladi ljudi više ne odlučuju na poziv nastavnika:
- Djeca prosvjetara više ne žele biti prosvjetari – čak ni unutar tradicionalno “nastavničkih porodica”, interes za ovo zanimanje je nestao.
- Nestanak nastavnika iz dječjih snova – današnja djeca maštaju o tome da postanu influenseri, ne učitelji.
- Niko iz obrazovanja nije zadovoljan svojim statusom – osjećaj degradacije i zanemarenosti vlada u prosvjetarskim redovima.
- Najbolji učenici biraju tehniku, medicinu, IT – nastavnički smjerovi postaju posljednja opcija.
- Inženjeri i eksperti bježe od škola – niko ne želi raditi za mizerne plate.
- Tržište je prezasićeno kadrom koji nema gdje raditi – posljedice loših obrazovnih politika došle su na naplatu.
- Nastavnici stare, a mladi ne dolaze – prosječna starost nastavnika raste, a podmlađivanje sistema izostaje.
- Ljudi vjeruju da je YouTube dovoljan za učenje – znanje se trivijalizira, a nastavnici se obesmišljavaju.
- Jednosmjerna karta iz prosvjete – rijetki se vraćaju u nastavu nakon što je napuste.
- Potpuni nedostatak društvene svijesti i poštovanja prema obrazovanju – obrazovanje je postalo „neisplativo“.
– Već sada nemamo nastavnike za brojne predmete. U škole se sve više zapošljavaju ‘čuvari i kontrolori’, a ne edukatori”, ističe Zubić strahujući da će bez promjena obrazovni sistem doživjeti potpuni kolaps. Za nekoliko godina, maksimalno 20, više neće biti ljudi koji će učiti djecu. Tada će samo oni s novcem moći plaćati obrazovanje, a ostali… nek glasaju, zaključuje Zubić.
Riječi profesora Zubića uvijek izazovu veliku pažnju ovaj put djeluju kao vapaj prosvjetnog radnika koji ne kritikuje iz zlobe, već iz ljubavi prema pozivu i brige za budućnost djece, piše Tuzlanski.ba.
