Profesor je pred studentima podigao novčanicu od 10 KM i postavio pitanje koje niko nije očekivao. Njegov jednostavan pokret ostavio je poruku koju bi svaki student trebao zapamtiti.

Na jednom predavanju profesor je podigao novčanicu od 10 KM i pitao studente:

“Ko želi ovu novčanicu?”

Gotovo sve ruke u amfiteatru su se podigle. Profesor se nasmije i zgužva novčanicu u ruci, pa upita ponovo:

“A sada, ko je i dalje želi?”

Svi su ponovo digli ruke. Zatim je bacio novčanicu na pod, izgazio je i ponovo podigao. Bila je prljava i zgužvana, ali opet je pitao:

“A sada? Ko je i dalje želi?”

Svi su, bez razmišljanja, ponovo podigli ruke.

Profesor se nasmije i kaže:

“Sada ste svi naučili važnu lekciju. Bez obzira na to što sam je zgužvao, uprljao ili izgazio, vrijednost ove novčanice se nije promijenila. Ona i dalje vrijedi 10 KM.”

Nakon kratke pauze dodao je:

“Isto je i s nama. Ponekad padnemo, pogriješimo, osjećamo se izgubljeno ili potcijenjeno. Ali naša vrijednost nikada ne nestaje. Ona ne zavisi od tuđeg mišljenja, grešaka ili okolnosti.”

Studenti su šutjeli. Poruka je bila jednostavna, ali snažna.

Bez obzira na sve što ti se dogodi u životu, tvoja vrijednost ostaje ista. Ona nije u onome što drugi misle o tebi, već u onome što ti znaš o seb