Na ispitu na kojem su svi pisali dugačke eseje, jedan student je predao potpuno prazan list papira. Profesorova reakcija postala je pouka koja se i danas prepričava.

Na završnom ispitu iz filozofije profesor je studentima dao jednostavan zadatak:

Oglas

“Napišite esej na temu: Šta je hrabrost?”

Studenti su istog trenutka počeli pisati. Stranice su se punile opisima velikih djela, ličnih borbi, moralnih odluka i citatima poznatih mislioca. Neki su se trudili da ostave snažan utisak, drugi da istaknu vlastitu kreativnost i razmišljanje.

Jedan student je, međutim, uradio nešto što niko nije očekivao. Napisao je samo svoje ime i predao profesorima potpuno prazan papir.

Prema priči, profesor je nakon kratke šutnje uzeo taj prazan list, pogledao ga još jednom i dodijelio mu najvišu ocjenu.

Kasnije je objasnio svoj postupak riječima:

– Svi su pisali o hrabrosti. On ju je pokazao.

Za profesora, hrabrost nije bila u opisivanju velikih podviga, nego u spremnosti da se prekrši očekivanje, da se rizikuje i da se zauzme stav, čak i kada se to čini neprihvatljivim.

Zato je ovaj odgovor, iako naizgled prazan, nosio snažnu poruku: autentičnost i samouvjerenost ponekad govore više od hiljadu riječi.

Priča o “praznoj stranici” i danas se prepričava među studentima kao podsjetnik da hrabrost ne mora uvijek biti glasna, komplikovana ili dramatična. Ponekad je najhrabrija stvar koju možeš uraditi, iskoračiti iz očekivanog i stati iza vlastitog izbora.

Prava hrabrost je djelovati onda kada drugi igraju na sigurno. Nekada se najjače poruke prenesu upravo onda kada se usudiš biti jednostavan i svoj.

Oglas