Posljedice rata u BiH: “Mladi često govore o ratnim zločincima kao o svojim herojima”

Sevda Muratović, buduća studentica na nekom od fakulteta Univerziteta u Sarajevu ističe da mladi moraju biti više aktivni.


Foto: Envato
Foto: Envato

27 godina je prošlo od rata u Bosni i Hercegovini. Posljedice su prisutne i danas, i traju. Najveća kočnica u razvoju BiH je prenošenje ratnih, nacionalističkih narativa, zapakovanih u patriotizam, mlađim generacijama. Obavijeni govorom mržnje koji je prisutan u našem društvu kao „dio našeg mentaliteta“, mladi ljudi su zarobljeni u jednom krugu istih politika, istih predrasuda sa kojima se suočavaju sve poslijeratne genracije, ni krivi ni dužni.

Zašto je važno uticati na govor mržnje kada su mladi ljudi u pitanju?

U procesima odrastanja dešava se potraga za osjećajem pripadnosti i pronalaženje identiteta, što mlade ljude može odvesti ka radikalnim i ekstremnim ponašanjima. U potrazi za identitetom mladi ljudi su skloni prihvatanju i novih identiteta nesvjesni šta prihvaćaju i kako to utiče na njih.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

Mladi ljudi brzo razmišljaju i u toj brzini nemaju dovoljno prostora za uključivanjem kritičkog mišljenja, kojeg svakako ne njegujemo u obrazovnim institucijama i odgojnim metodama. U pronalaženju odgovora, mladi ljudi se često potpuno okrenu internetu, i medijima u kojima pronalaze odgovore za svoja pitanja i tako kroje, vrlo često, pogrešnu percepciju.

Mladi često govore o ratnim zločincima kao o svojim herojima, crtaju njihove likove na zgradama, pozivaju na mržnju. Šalju poruke koje su nastale u ratnim zbivanjima, pozivaju se na to nerazumijevajući posljedice.

Posebna priča jesu male sredine koje su specifične po svojoj prošlosti. Jedna takva sredina je Velika Kladuša, koja je imala svoj poseban rat, svoje posebne politike i sa kojima se danas bore mlade generacije. Srednjoškolci, studenti koji se nađu u nekim drugim dijelovima BiH, bivaju okarakterisani kao „babini“, „izdajnici“, iako su rođeni uveliko poslije rata. Ista podjela na autonomaše i korpusovce se dešava između mladih ljudi koji trenutno žive na prostoru Velike Kladuše.

Nemoj se družiti sa njim on je iz autonomaške porodice, je rečenica koju velikokladuški mladi ljudi često čuju u svakodnevnom životu.

Sevda Muratović, buduća studentica na nekom od fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dugogodišnja aktivistica na području Krajine ističe da mladi moraju biti više aktivni.

Mi bismo voljeli da naše ličnosti gradimo okruženi sa više slobode, a manje straha. Voljeli bismo da da se u granicama vlastite države krećemo bar podjednako slobodno kao ostatkom svijeta. U većini slučajeva posljedice rata utječu na izbor mjesta srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja. Zbog utiska da starije generacije odbijaju ili ne umiju riješiti probleme ove prirode, prisiljeni smo umiješati se, govoriti o ovim temama i insistirati na nekim konkretnim koracima, donošenju i implementaciji zakona kao što je onaj o zabrani negiranja genocida. Spor je to proces ali moramo izdržati kako se iskrivljena historija zbog našeg nemara ne bi dodatno iskrivila, kazala je Muratović.

Amir Purić, općinski vijećnik, novinar i aktivista nakon godina rada sa mladim ljudima zaključuje da su mladi ljudi, rođeni poslije rata zarobljenici prošlosti, jer nikad nisu ni imali priliku da čuju nešto drugo osim beskrajnog ponavljanja jedne te iste priče.

Dominantan politički narativ u BiH je isti već 30 godina. Kada čitate arhivske vijesti iz 1991, 2001, 2011 i one od danas, gotovo da su identične, mijenjaju se samo akteri. U takvoj medijskoj, političkoj i društvenoj klimi stasavaju mladi ljudi i ne znajući da žive „dan mrmota“. Orvel je u 1984. napisao da „onaj ko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost“ i vladajuće nacionalne partije se čvrsto drže tog postulata. Neuporedivo više energije troše na kontroliranje narativa o ratu nego što se trude da pokušaju dati viziju ljepše i svjetlije budućnosti, ističe Purić.

Nalazimo se u vremenu brzog odrastanja, čudnog i izazovnog. Sa žurnim napretkom tehnologije i tehničkih dostignuća mladi su dovedeni na raskrsnicu ranog odrastanja i traženja svog mjesta u svijetu. Suočavajući se s tim, moraju se suočavati i sa ratnom tradicijom koja najčešće potiče govor mržnje. Boreći se s tim, bore se sami sa sobom, posebno kada odgovaraju na pitanje „Čiji si ti? Jesi li „babin“?“.

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.