Zlatan (21) je student fizioterapije. Tokom studija želi sakupiti što više volonterskog staža, koji bi mu osigurao što bolje iskustvo i bolju startnu poziciju za dobivanje radnog mjesta. Slično je i s Majom (24) koja je, naizgled, otišla korak dalje, i u jednoj je privatnoj apoteci, nakon što je volontirala 60 dana, sklopila ugovor da volontira narednih sedam mjeseci.
Zlatan (21) je student fizioterapije. Tokom studija želi sakupiti što više volonterskog staža, koji bi mu osigurao što bolje iskustvo i bolju startnu poziciju za dobivanje radnog mjesta. Slično je i s Majom (24) koja je, naizgled, otišla korak dalje, i u jednoj je privatnoj apoteci, nakon što je volontirala 60 dana, sklopila ugovor da volontira narednih sedam mjeseci.
Piše: Ahmed Burić
Prema nedavno usvojenom Zakonu o volontiranju FBiH, Zlatanov slučaj je apsolutno «čist»: on preko organizatora volontiranja (ustanove u kojoj je dobrovoljno radio) može tražiti potvrdu o volontiranju. Radi u struci, i da bi mu se priznalo dugoročno volontiranje, mora ispuniti kvotu od najmanje 240 sati u tri mjeseca, što je oko 20 sati sedmično. Volontiranje u organizaciji – Gerontološkom centru ili bolnici – koja po zakonu može biti organizator volontiranja, priznaće mu se kao radno iskustvo. Bilo da ga obavlja sa srednjom stručnom spremom, ili kada sutra bude završio fakultet.
U Majinom slučaju stvar je bitno kompliciranija. U želji da dođe do radnog iskustva, sklopila je ugovor s privatnom apotekom, koja nema, niti je ikada imala zakonsku osnovu da organizira volontiranje. Za tu problematiku nadležan je Zakon o radu F BiH. Budući da se na vrijeme dosjetila da Institut za razvoj mladih KULT nekoliko godina uspješno radi na nedavno usvojenom Zakonu o volontiranju FBiH, ona neće dalje gubiti vrijeme i pokušaće naći organizatora volontiranja kao posrednika s kojim može napraviti važeći ugovor kako bi mogla nastaviti volontirati u apoteci, što će joj kasnije dobro doći u traženju stalnog posla.
Razriješimo prvo osnovne dileme: volontiranje je dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina, kojima se bez naknade obavljaju aktivnosti za opće dobro.
Eventualnu zbrku koja može nastati oko pojma volontiranja možda najbolje objašnjava anegdota nastala nedavno tokom procedure usvajanja Zakona o volontiranju. Na pitanje novinara jednoj mladoj osobi «da li biste vi htjeli volontirati», kao iz topa je uslijedio odgovor:
«Bih, ako bi to bilo dobro plaćeno.»
Volonteri nisu plaćeni, ali ne zato što njihov posao ne vrijedi, nego zato što je neprocjenjiv.
Jer, engleski kralj George IV, otac moderne Indije Mahatma Gandi, nobelovka i dobitnica Pulitzerove nagrade Pearl Buck, genijalni komičar Bill Cosby, bivši ministar vanjskih poslova Njemačke Joschka Fischer, filozof i fizičar Albert Schweitzer, legendarni engleski predsjednik Vlade Winston Churchill, možda najveći bokser svih vremena Muhamed Ali, veliki američki predsjednik Bill Clinton – svi ovdje pobrojani ljudi bili su volonteri. I hiljade drugih, anonimnih, dobrovoljno su radili neki posao, pomažući da obrazovni, zdravstveni ili socijalni sistem društva u kojem žive postavi na noge.
Volontiranje je u svim razvijenim društvima skoro obavezan dio biografije. Skoro svaki majstor/ica svoga posla u jednom trenutku svoga života su bili dobrovoljni davaoci svoga vremena i rada, a veliki broj njih nikada do kraja nije ni prestao dijeliti svoje radne sate u dobrovoljne svrhe.
Novi Zakon štiti volontere, daje im pravni okvir, a društvenoj zajednici nudi potencijalnu društvenu grupu koja će poboljšati kvalitet života. Kako svoj, tako i društva u cjelini.
Ali, oprez: svako volontiranje može biti poligon za manipuliranje. Važno je znati da organizator volontiranja ne može biti bilo ko.
To mora biti registrirani organ uprave, upravna organizacija, organ izvršne vlasti, organ zakonodavne vlasti, ombudsmen, organ sudske vlasti, tužilaštvo, pravobranilaštvo, ustanova za izvršenje krivičnih sankcija, zatvor i organ za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine, javna ustanova, pravno lice registrirano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama.
Organizator volontiranja mora biti akreditiran od Federalnog ministarstva pravde za organiziranje dugoročnog volontiranja.
Volontiranje ne može trajati više od 40 sati sedmično, a postoje vrlo stroga pravila kojima se na svaki način zabranjuje diskriminacija i iskorištavanje volontera, kao i pravila o njihovoj obuci, zaštiti i starosnoj dobi.
Sanela (26) prošle je godine provela 6 mjeseci volontirajući, i želi da joj se to volontiranje prizna kao radno iskustvo. Novi zakon neće regulirati prava volontera koji su volontirali prije njegovog donošenja, jer bi to omogućilo brojne zloupotrebu beneficija koje zakon nudi. Od sada će nadležno Ministarstvo voditi i održavati bazu podataka svih prijavljenih volontiranja od dana usvajanja zakona.
Za način traženja organizatora volontiranja najbolje je ići prema vlastitom osjećaju, sklonostima i sposobnostima pronaći organizaciju u kojoj ćete najbolje razviti svoje osobine, i upotrijebiti ih u daljem usavršavanju i traženju posla.
Zato su povratak vjerovanja u rad i građanski angažman apsolutni prioriteti u izgradnji zdravog društva i vraćanja omladine – tog možda i najugroženijeg dijela današnje BiH – na pravi kolosijek.
Još jedna činjenica: Zakon o volontiranju FBiH ne treba miješati sa Zakonom o radu FBiH. Jer, u trenutnom Zakonu o radu FBiH volonteri – pripravnici su osobe koje na volonterskoj osnovi, tj. bez novčane nadoknade, mogu odraditi pripravnički staž potreban za polaganje stručnog ispita. U Zakonu o radu FBiH mladi ljudi po završetku školovanja mogu tražiti odgovor na koji način odraditi pripravnički staž i polagati stručni ispit. Iz novog zakona o radu viječ „volonter“ trebala bi biti brisana, ali će ostati mogućnost obavljanja pripravničkog staža bez naknade.
Samo preko odgovornih i svjesnih pojedinaca nastaju odgovorna i uspješna društva.
I kod nas polako sazrijeva vrijeme u kojem će se volonterski rad uvažavati.
I cijeniti.
Prema određenim podacima stepen nezaposlenih među mladima je četiri puta veći nego u evropskim zemljama.
Stoga volontiranje, pored svih kvaliteta koji se tiču učenja u pojedinim oblastima, sticanja znanja, može biti jedan od najsigurnijih puteva od završetka škole ili odluke o uključivanju u neki posao do dobijanja stalnog zaposlenja.
To je most između humanog rada i sticanja profesionalnog zaposlenja.
Ne zaboravite: dugoročno volontiranje u struci, samo ako se poštuje Zakon, priznaje se kao radno iskustvo. Volontiranje može skratiti put do radnog mjesta, jer ukoliko niste zaštićeni nekom “štelom” ili političkom opcijom, taj put može biti može biti mukotrpan i dugotrajan.
Baš takav će biti i put u kojem BiH treba učiniti zemljom koju mladi ne žele napustiti, u kojoj žele ostvariti svoja osnovna prava i u njoj imati život dostojan čovjeka.
Stoga, volontirajmo!
Albert Einstein genij fizike, tvorac teorije relativiteta, koji je i sam bio volonter jednom je poručio:
“Samo život proživljen za druge ima nekog smisla.”
Takav duh i svoje srce treba poslušati.
I biti volonter.
(STUDOMAT.ba)
STUDOMAT.BA