Mladi domaćin Stefan Joksimović drži i gaji što niko u selu u nema, pa ni šire. Izučio je fakultet, dobio diplomu, ali gorštak, kaže, sa dedovine ne planira nikud!

Štaviše, udružio se sa bratom pa zajedno rade i čuvaju tradiciju. To za šta su se njih dvojica odlučili u toj istoj vrleti nije se rodilo s njima. Vele, samo su nastavili tradiciju koju su započeli još praded i ded, koji su vazda držali i po 150 ovaca i dvadesetak goveda.

Radili su, dodaje, u mnogo težim uslovima. Istina je da su imali mnogo više radne snage ali i neuporedivo manje mašina nego što ih njih dvojica imaju danas. Sve su skoro radili ručno, i kosili i grabuljali, a selo još pamti deda Milinka koji je bio jedan od najuglednijih domaćina na Kovrenu, u kraju oko Bijelog Polja, u Crnoj Gori.

Kad je isti taj deda Milinko umro, i baba je bila već vremešna pa su štale ostale prazne jer su i otac i stričevi svako bio na svom poslu u Bijelom Polju.

E, tako je red došao na Stefana i njegovog brata da preuzmu prazne štale.

Prije dvije godine mlađi brat i ja smo odlučili, a na prijedlog i ideju jednog prijatelja, da počnemo da se bavimo ovim. Najveću pomoć imamo od familije – oca i stričeva čije je imanje veliko – 52 hektara, a dijeli se na tri dijela. Velika podrška su nam i supruge, obojica smo oženjeni, koje ovdje s nama izlaze. Najveću pomoć imam od stričeva koji su mi rekli sve što treba koristi, a sve što stekneš to je tvoje, a preko toga sve što treba mi ćemo izaći da ti pomognemo! Otac nam je pomogao sve finansijski, a stričevi svakog vikenda dođu i svakog ljeta po 15 dana da pomažu i za kosidbu i za plašćenje, kaže Stefan koji dodaje da pašnjaka ima, ali ne i ljudi, kojih je sve manje po selima, pogotovo mladih.

Najlakše je da sjediš i ne radiš ništa i očekivati da se mnogo desi, kaže Stefan koji radi i u Bijelom Polju gdje ima i posao. Najteže je njegovom bratu koji ostaje sam na imanju od nedjelje veče do petka popodne.

Stefan kaže su se odlučili za angus aberdin govedinu zato što nema muže i nema mnogo posla oko njih jer je ijreč o sistemu krava-tele. Ujutru ih puste na pašu, uveče su i same naučile da dođu u tor a čuvaju ih dva turska kangala koji su uvijek pored njih. Zasad ima 15 goveda, a planira da ih ima pedesetak steonih krava, plus tovni bikovi. Naši krajevi to kvalitetno meso ne poznaju previše, ali u svijetu je izuzetno traženo pa sve ide u izvoz.

Mnogo je skuplje, ljudi u našim krajevima ne mogu da priušute taj luksuz pa se sve šalje u inostranstvo. Tek manji broj hotela na crnogorskom primorju nudi ga na svom meniju. Mnogo je sočnije, ukusnije a zbog cijene je u svjetskim jelovnicima uvek izdvojeno, pojašnjava Stefan koji je 2022. nabavio 15 grla, a subvenciju od crnogorske države dobio za samo pet.