fbpx

Kraj najstresnijeg ocjenjivanja: Osam razloga zašto bi trebalo ukinuti ispitne rokove na kraju semestra

Ovaj veliki stres kojemu su studenti izloženi dvaput godišnje sve češće je na meti kritičara i onih koji predlažu alternativu.


Writing an exam at university
Ilustracija: Envato

Ispitni rokovi na kraju zimskog i ljetnog semestra veliki su stres za studente. Iako sve češće imaju prilike obaveze za kolegije rješavati pomoću kolokvija, što im olakša usvajanje velike količine gradiva nisu uvijek u mogućnosti na ovaj se način riješiti ispita. Zbog toga još uvijek uvelike moraju položiti što je više ispita moguće u dva-tri mjeseca u godini. Istina je da sve više profesora nudi studentima “rascjepkano” usvajanje materije učenjem za kolokvije.

Standardizirani testovi često su na meti kritika kad se govori o uspješnim ili manje uspješnim sistemima obrazovanja, a slično ispitivanje u zadnjih nekoliko godina prolaze i ispitni rokovi. Istina je da su i dalje tradicija na većini visokih univerziteta pa čak i srednjih škola, no sve se češće javljaju kritike na njihov račun kao i prijedlozi alternativa za koje neki smatraju da su učinkovitije i da bolje ocjenjuju znanje svakog pojedinog studenta. U moru kritika i prijedloga, evo kako bi se moglo sažeti osam najčešćih, prenosi mojfaks.dnevnik.hr.

Završni radovi, seminari ili eseji sve su popularniji

Dobra primjer za sve veću popularnost ovakve procjene nečijeg znanja je Harvard na kojem se ispitni rokovi raspisuju kao iznimka, a ne pravilo, piše Bachelors Degree Online. Dapače, svaki profesor koji poželi studentima ponuditi ispitni rok mora napisati pismenu molbu da mu se to i odobri. Uglavnom predavači smatraju da je završni pismeni rad sasvim dovoljan pokazatelj nečijeg znanja na kraju predavanja. U slučaju dodavanja pismenog ili usmenog ispita, smatra se, nepotrebno se opterećuje studente, profesore, ali i cijeli fakultetski sistem.

Studenti koji se pojave jednom ili dvaput na predavanju i dalje mogu položiti ispit (i čak dobiti peticu)

Nisu svi profesori tako tolerantni, štaviše većina ipak vodi kakve-takve zabilješke o dolascima studenata, ali je zbilja frustrirajuće ako ste redovan student, a neko na kraju upiše istu ocjenu kao i vi, a spavao je kod kuće ili “visio” po kafama za vrijeme predavanja. Ispiti koji su koncipirani tako da ispituju i vrednuju samo gradivno iz udžbenika i skripti savršena su prilika da ovakvi studenti koji povremeno svrate na fakultet bez problema dođu do dobre ocjene.

Nisu najbolji pokazatelj nečijih vještina niti razumijevanja

Najglasnija kritika završnih semestralnih ispitnih rokova odnosi se na činjenicu da nisu baš 100% tačan pokazatelj nečijeg razumijevanja gradiva. Trend sa Univerziteta Sjeverna Arizona pokazuje da sve više profesora odabire testiranje studenata tokom cijelog semestra i svakog predavanja umjesto da ih u ta dva-tri mjeseca opterete toliko da semestralno gradivo “nabubaju” u nekoliko dana ili sedmica (dok to isto pokušavaju napraviti za potrebe još 5-6 predmeta). Ovakav način, smatra sve više stručnjaka, služi kao puno pouzdaniji alat za otkrivanje svih slabosti i snaga studenata koji sjede u predavaonici.

Iscrpljenost, stres, umor…

I profesori i studenti slažu se u jednome: proces ispitnih rokova iscrpljujuć je za obje strane. Ovo se posebno odnosi na studente koji pod utjecajem stresa i iscrpljenosti mogu zakazati na ispitima i kompromitirati ocjene i rezultate. Čak i najbolji studenti mogu zabrljati nekoliko pitanja kad im je mozak toliko umoran da se može fokusirati samo na jednu stvar – odmor. Zbog toga se sve češće primijenjuje metoda rasterećivanja i ocjenjivanja studenata tijekom predavanja u semestru.

Postoje odlične alternative ispitima

Univerzitet Berkeley u Kaliforniji studentima nudi brojne kreativne zadatke kojima jednako, pa čak i bolje, mogu profesorima pokazati koliko dobro usvajaju gradivo pojedinog kolegija. Kad su kvalitetno osmišljeni i dalje studentima predstavljaju veliki izazov jer zahtijevaju od njih da spoje sve što su imali prilike čuti i naučiti na kolegiju s vlastitim idejama, kritikama ili planovima primjene. Ne treba se svaki kolegij ocjenjivati pismenom analizom stoga su sve češći oblici polaganja ispita različiti labosi ili praktikumi, javne debate i govori, glumački projekti i sl.

Učenje vs. učenje za ispit

Svi sigurno imate barem jednog profesora koji od početka svoje predavačke karijere vrti istih 200-300 pitanja, predaje uvijek jednako, vrti uvijek iste papire ili “slajdove”. Takvi su profeosri upali u kolotečinu i ne mogu na zanimljiv način prezentovati gradivo niti su u toku s najnovijim kretanjima u nauci. Umjesto da vas podučavaju na način da razvijate kritičko mišljenje, propitujete određene paradigme i učite iz zadovoljstva i na organski način, ovaj način učenja priprema vas za samo jednu stvar – polaganje ispita. I ništa drugo.

Dobri studenti bit će i dalje dobri, a loši će podbaciti

Neke škole u Kanadi već su odbacile koncept završnih ispita na kraju semestra jer ih smatraju prenapornima za učenike. Nastavnica Cherra-Lynne Olthof ističe da do kraja semestra svaki nastavnik već posjeduje poprilično jasnu ideju koliko je koji učenik uspješan i u kojem mu se smjer kreću ocjene. Ovo se ponekad odrazi na završnu ocjenu poput samoostvarujućeg proročanstva: učenici koji znaju da su cijelo polugodište bili loši neće se truditi za kraj, a onima koji su učili cijelo vrijeme ocjena će biti u skladu sa znanjem koje su pokazivali tokom godine.

Mnogi smatraju da se sadržaj ispita bira proizvoljno

Zašto ovo moramo znati? Neće nam koristiti nikada u životu!, koliko ste puta ovo pomislili ili izjavili? Ponekad su ovakve optužbe na račun ispitnih pitanja zaista osnovane. Ispitivanje nekih detalja koji su usputni ili potpuno nevažni za sam kolegij, kao i za buduću karijeru mladih koji studiraju sve češće su na udaru kritika profesora koji ih prepoznaju kao suvišne. Sve češće se pokušavaju ispitati i testirati neke bitne životne i poslovne vještine koje će mladima koristiti jednom kad završe studij i otisnu se u samostalan život.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!