Koliko košta pisanje seminarskog i diplomskog rada?

Već godinama se na društvenim mrežama oglašavaju stranice koje nude „pomoć pri pisanju akademskih radova“.

Novinari sa portala Lupiga.com kontaktirali su stranice sa upitom o tome koliko bi koštao, na primjer, seminar od četiri stranice, a koliko diplomski rad od četrdesetak stranica. Rezultati su ovakvi. Za seminar su dobili ponude u iznosu od 30, odnosno 48 eura te jednu za znatno viših 185 eura, dakle za četiri stranice.

U slučaju diplomskog rada, dobili su jednu ponudu od 400 eura, koja nam je zapravo spuštena sa „400-500 eura“ nakon što smo rekli da ćemo razmisliti. Druga nam je ponuđena u dvije rate, s ukupnim iznosom od 440 eura, dok je treća ponuda iznosila 1.485 eura. Cijene, rečeno nam je, ovise o temi, broju stranica i datumu isporuke. Pa ko onda kaže da je obrazovanje neprocjenjivo?

Profile ovih stranica krase jeftine fraze poput „pouzdana i diskretna uloga u skladu s najvišim standardima“ ili „u svijetu akademskih izazova, prilagođena podrška je ključ vašeg uspjeha“. Jednoj od njih se u potpisu e-maila čak nalazi i disclaimer koji crvenim slovima upozorava kako su usluge „potpuno LEGALNE“ – dakle, velikim slovima.

– Pod legalnim podrazumijevamo poštovanje autorskih prava i načela akademsko-naučne prakse. Svi oblici plagijarizma, krađe autorskih prava i povezanih prekršaja su isključeni. Naš poslovni odnos je profesionalan i etičan, a na klijentima stoji izbor na koji način će koristiti naše konačne intelektualne proizvode s obzirom da pružamo više vrsti stručnih usluga, a ne samo akademske, odgovoreno je na pitanje šta bi značio naznačeni disclamier.

Iako objašnjavaju da ne pružaju samo akademske usluge, činjenica je kako je pisanje studentske radove etično upitna praksa.

– Radi se o prevari, ništa različito od izrade i preprodaje lažnih legitimacijskih dokumenata, dakle trebalo bi biti zakonski kažnjivo, smatra Helena Popović, docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Sami studenti često su u dvojbi oko toga čitaju li svi profesori baš sve radove. Odgovor na to pitanje teško je dati, ali sigurno je da mnogi profesori čitaju studentske radove, a studenti to uvijek mogu i provjeriti.

– Kao i u svakoj profesiji, imate savjesne i temeljite zaposlenike i one koji to nisu. Ako student/studentica želi provjeriti je li seminar pročitan uvijek može tražiti konzultacije i zatražiti komentare na seminarski rad, komentariše Popović.

Nije nepoznanica kako neki studenti ne pišu svoje radove ili to rade sa teškom mukom, kao i da institucije višeg obrazovanja imaju svoje mane i da je akademska čestitost babaroga kojom se plaše brucoši kako ne bi bili zločesti i prepisivali. Usluge stranica koje nude pisanje seminara ipak nisu pretjerano popularne među studentima. Umjetna inteligencija format pisanja tuđih radova učinio je zastarjelim, dok se neki studenti radije okreću svojim kolegama studentima, odnosno provjerenom „čovjeku“ koji zna i koji može napisati seminar za male novce. Uvijek postoji neko u neposrednoj blizini ko je „čovjek za seminare“, a takvi se ne oglašavaju, nego predaja o njihovom umijeću ide „od usta do usta“, bez dizanja prašine na društvenim mrežama.

Prema mišljenju jedne studentice, veteranke u pisanju radova, teško da će praksu pisanja radova za novac nešto „izbaciti s tržišta“. Uvjerena je da čak i umjetna inteligencija nije tolika prijetnja kolikom se čini.

Studentica s kojom je ekipa portala Lupiga.com razgovarala, a kojoj iz razumljivih razloga nećemo navoditi ime, krpala je svoj budžet pisanjem tuđih studentskih radova. U „poslu“ je dugo, a na društvenim mrežama se ne oglašava. Kaže kako je većinom pisala seminarske radove, a diplomske tek povremeno i to jednom ili dvaput godišnje. Za nekih desetak stranica naplaćivala je 20 eura, a diplomske bi cijenila između 200 i 250 eura.

Radove je počela pisati za bliske kolega sa svoga studija što se s vremenom pročulo i izvan njenog fakulteta. Tada su krenuli i pozivi od nepoznatih ljudi koji su tražili da im piše radove. No, ona se većinom držala pravila da piše radove samo unutar vlastitog područja studija, prelazeći na teritorij drugih fakulteta samo u nekim iznimnim slučajevima. S obzirom da sada već polako zaključuje svoje studentske dane, počela je odbijati pisanje seminara.

– Ja sam to radila jer sam trebala novce, kratko će sumirati odgovor na naše pitanje zašto se počela baviti time.

Činjenica da se na ovu praksu gleda kao na ozbiljan akademski prijestup, njoj ne predstavlja previše. Za nju akademska čestitost ne znači ništa ako se ne može zadovoljiti osnovne potrebe.

– Osoba koja ima tešku financijsku situaciju i ne može naći normalan posao, nju briga za akademsku čestitost, jer na fakultet idu uglavnom bogati ljudi, bogata djeca, kaže nam ova studentica.

Inače, studentica s kojom su razgovarali tumači da neki pojedinci naprosto nekada ne stižu napisati rad zbog obaveza pa im treba pomoć, ali da se diplomski rad ipak kad-tad mora napisati. Dogodilo joj se da su je neki studenti tražili da im ispravi diplomske radove koji su kupljeni i za iznose od 1.000 eura. Ona sama je odustala od pisanja diplomskih radova jer joj je jedan od glavnih problema bila komunikacija s mentorima. Studenti su joj, naime, znali slati screenshot e-mail prepiske razgovora i pitati što da mentoru odgovore. Dodaje i kako nakon odrađenog seminara ili prezentacija, uvijek utroši dosta vremena kako bi „naručiteljima“ objasnila što se u radu uopće nalazi, a oni opet, paradoksalno, moraju uložiti neko vrijeme da nauče to što su trebali napraviti u startu.

Kako je već smanjila broj seminara koje piše za druge sada je našla novu specijalizaciju – izrada prezentacija. Cijena je nekih 20-30 eura, a za ovaj posao koristi ChatGPT. Pitali smo se kako to da studenti sami ne koriste alate umjetne inteligencije nego traže nju.

– Ljudi nisu snalažljivi, dapače, nekima je vrhunac pronaći nekog ko piše seminare. Za ChatGPT svi znaju, ali ne znaju ga svi koristiti. Mislila sam da će me umjetna intligencija maknuti iz posla – ali to se nije dogodilo, kaže nam.

Iako nju osobno umjetna inteligencija nije ostavila bez prihoda, korištenje takvih alata u svrhu pisanja radova itekako se povećalo.