Izmjena Zakona o visokom obrazovanju: Šta kaže struka i studenti?

Izmjene Zakona o Visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo su već godinama na čekanju.

Potreba za izmjenama se javila još u vrijeme dok je čelni čovjek KS-a bio Adem Zolj, a pretpostavlja se da je ovo bio jedan od razloga ostavke ministrice obrazovanja Zinete Bogunić prije dvije godine.

Nacrt zakona o visokom obrazovanju konačno je usvojen prošlog mjeseca, ali ne bez poteškoća. Tako je Faruk Dević, koji je učestvovao u Komisiji za izradu teksta zakona, dao ostavku na ovo mjesto zbog toga što su, između ostalog, “prava i obaveze nastavnog osoblja za studente previše strogi, a nastavnom osoblju daju previše slobode”.

Napomenimo da je Komisija brojala 26 članova, a sam Dević je naveo da je on bio jedini predstavnik studenata.

Nakon usvajanja, u javnosti je došlo do mnogobrojnih reakcija. Možda i najbitnija je ona predstavnika Univerziteta u Sarajevu, u okviru koje je čak 200 predstavnika ove ustanove jasno iznijelo svoje zamjerke.

“Nacrt štetan i retrogradan”

Esad Duraković, profesor Filozofskog fakulteta, upravo je jedan od potpisnika ovog pisma. On je za Radiosarajevo.ba poručio kako je ovaj nacrt “izrazito retrogradan i štetan u odnosu na prethodne zakone”, te je upozorio na dvije kardinalne greške koje će imati imati dugoročne i nepopravljive štete ako se usvoje.

 – Tekst Nacrta ne uviđa razliku između humanističkih i prirodnih nauka, pa svojim odredbama (posebno član 113) nameće svim humanističkim i društvenim naukama vrednovanje i kriterije prirodnih nauka. Autori teksta koji ne razlikuju te fundamentalne stvari što ih diskvalificira za reguliranje tako osjetljive materije, jer sa stanovišta internacionalne recepcije naučnih radova, a to znači i sa stanovišta citiranosti u citatnim bazama ‘najvišega međunarodnog ranga’, rekao je Duraković.

Pojašnjava da načelo nije prihvatljivo za humanističke nauke jer „nije isto pisati naučni rad o nekom problemu iz domena fizike, recimo, i poetike Maka Dizdara“.

 – Na humanističke nauke ne može se primjenjivati scientometrija kao za prirodne nauke, a autori teksta Nacrta su ignorirali tu notornu činjenicu. Osim, toga, predlagač Zakona zahtijeva kod nas međunarodne standarde i kriterije, a naše vlasti gotovo ništa ne ulažu u nauku. Svjetlosnim godinama smo daleko od uslova za naučnoistraživački rad kakve imaju zemlje EU, poručio je Duraković.

Kao dokaz ovoj tvrdnju, on iznosi činjenicu da se u FBiH tokom prošle godine uložilo 0.026 posto budžeta, a 2,5 u EU zemaljama – ravno stotinu puta manje.

Poručuje kako bi ovakav zakon uništio humanističke nauke i umjetnost.

 – Zakon vodi ka izjednačavanju UNSA kao javnog univerziteta i privatnih univerziteta, a to je put ka gašenju cijelog UNSA koji ima više od 30 000 studenata i više od 30 svojih članica. To je impresivan potencijal koji se nastoji uništiti ovim ‘niveliranjem’. Naime, UNSA je javna ustanova koja, kao takva, osigurava besplatno školovanje, a privatni univerziteti – ne. Drugim riječima, mnoštvo mladih ljudi koji su talentirani, a siromašni neće se moći školovati ako se UNSA devastira onako kako to namjerava Nacrt zakona. Predviđenim odredbama Nacrta doći će do odliva nastavničkih kadrova i urušavanja UNSA, rekao je Duraković.

“Studenti se muče s brojnim papirima, obrascima…”

Slično misli i Jasmin Hasanović, viši asistent Odsjeka za politologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu koji smatra da je “centralizacija Univerziteta bila primarna zadaća” ovog Nacrta.

 – Naravno, ona finansijska – jer i danas je gotovo nemoguće zamisliti da neko sa Fakulteta političkih nauka sluša izborni predmet na, recimo, Filozofskom fakultetu. I danas u XXI stoljeću studentice i studenti se prilikom upisa muče sa brojnim papirima, obrascima, indeksima koji su prevaziđeni i strani studenti, kada dođu na naš univerzitet, žele da ih ponesu sa sobom kao vid uspomene – govoreći da su i njihovi roditelji imali slične dokumente kada su studirali. Pitanje međunarodne razmjene, također, nije unificirano, napomenuo je Hasanović.

Jasmin Hasanović / Foto: Privatni album

On je zaključio kako očito, postoje bitnija pitanja, poput toga da se “se univerzitet, pa time i naučni rad stave na tržište”..

 – Znanje više ne treba da služi društvu koje bi se njim koristilo, već ono treba biti u funkciji tržišta, korporacija i drugih velikih donatora naučnih istraživanja koja će služiti u podizanju učinkovitosti rada i poslovanja. Time, KS o ima tu poziciju da, prepuštajući UNSA tržištu, istovremeno, smanji javna ulaganja i investicije u nauku, upravo pod izgovorom tržišne utakmice u kojoj najsposobniji treba da opstanu, a oni koji to nisu u stanju – neka nestanu, pojasnio je Hasanović.

Još jedan od problema Nacrta, prema njegovom mišljenju, je metrika i podizanje standarda oko toga toga koji će časopisi biti relevantni za nastavno-naučno osoblje UNSA-e da objavljuje.

 – Problem koji se ovdje nalazi jeste da se potreba objavljivanja svodi na objavljivanje u ‘citatnim bazama najvišeg međunarodnog ranga’. I upravo ovdje vidimo logiku tržišta – ne samo da je cijela logika objavljivanja svedena na tržišnu utakmicu između naučnih časopisa ‘najvišeg ranga’ čije objavljivanje enormno košta, već jednako, u takvim bazama određene discipline i naučne oblasti su u potpunosti marginalizirane za razliku od onih drugih koje se favoriziraju. Da podjednostavim, time se društvene i humanističke nauke stavljaju u podređen položaj prirodnim i tehničkim naukama (ali ne svim), naveo je viši asistent Hasanović.

Uprkos poštivanju ovoga, akademski rad bi mogao trpiti – “gdje se redovnom profesoru koji ciklusima od sedam godina nije objavio tri rada u spomenutim bazama podataka poriče sav njegov raniji rad”.

Otežani uslovi za studiranje

Hasanović podržava i stavove studentskih organizacija koje navode kako Nacrt otežava finansijski i materijalno uslove za studiranje – stavljanjem rigoroznijih kriterija za dobivanje (i održavanje) statusa redovnog studenta.

 – Na taj način, demotivacija naših studentica i studenata da uopće studiraju (pa i ostaju) u Bosni i Hercegovini postaje još veća. Svakako da pitanja na UNSA treba rješavati, da je postojeći Zakon iz 2017. godine užasan – a da ga se pri tome nije imalo vremena ni implementirati do kraja. Međutim, jasno je da se ovdje ne radi o potrebi poboljšanja visokog obrazovanja, već da ‘kantonalni um’ radi na njegovoj privatizaciji u ruke uskih interesa nekolicine, poručio je Hasanović.

Ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Melika Husić-Mehmedović najavila je prošli mjesec da će biti organizovana i javna rasprava, te tematske debate.

Hasanović smatra da je upravo ovo prilika da se sa studentima i profesorima pokuša stvoriti novi zakon.