Izmjene Zakona o Visokom obrazovanju u Kantonu Sarajevo su već godinama na čekanju.
Potreba za izmjenama se javila još u vrijeme dok je čelni čovjek KS-a bio Adem Zolj, a pretpostavlja se da je ovo bio jedan od razloga ostavke ministrice obrazovanja Zinete Bogunić prije dvije godine.
Nacrt zakona o visokom obrazovanju konačno je usvojen prošlog mjeseca, ali ne bez poteškoća. Tako je Faruk Dević, koji je učestvovao u Komisiji za izradu teksta zakona, dao ostavku na ovo mjesto zbog toga što su, između ostalog, “prava i obaveze nastavnog osoblja za studente previše strogi, a nastavnom osoblju daju previše slobode”.
Napomenimo da je Komisija brojala 26 članova, a sam Dević je naveo da je on bio jedini predstavnik studenata.
Nakon usvajanja, u javnosti je došlo do mnogobrojnih reakcija. Možda i najbitnija je ona predstavnika Univerziteta u Sarajevu, u okviru koje je čak 200 predstavnika ove ustanove jasno iznijelo svoje zamjerke.
“Nacrt štetan i retrogradan”
Esad Duraković, profesor Filozofskog fakulteta, upravo je jedan od potpisnika ovog pisma. On je za Radiosarajevo.ba poručio kako je ovaj nacrt “izrazito retrogradan i štetan u odnosu na prethodne zakone”, te je upozorio na dvije kardinalne greške koje će imati imati dugoročne i nepopravljive štete ako se usvoje.
– Tekst Nacrta ne uviđa razliku između humanističkih i prirodnih nauka, pa svojim odredbama (posebno član 113) nameće svim humanističkim i društvenim naukama vrednovanje i kriterije prirodnih nauka. Autori teksta koji ne razlikuju te fundamentalne stvari što ih diskvalificira za reguliranje tako osjetljive materije, jer sa stanovišta internacionalne recepcije naučnih radova, a to znači i sa stanovišta citiranosti u citatnim bazama ‘najvišega međunarodnog ranga’, rekao je Duraković.
Pojašnjava da načelo nije prihvatljivo za humanističke nauke jer „nije isto pisati naučni rad o nekom problemu iz domena fizike, recimo, i poetike Maka Dizdara“.
– Na humanističke nauke ne može se primjenjivati scientometrija kao za prirodne nauke, a autori teksta Nacrta su ignorirali tu notornu činjenicu. Osim, toga, predlagač Zakona zahtijeva kod nas međunarodne standarde i kriterije, a naše vlasti gotovo ništa ne ulažu u nauku. Svjetlosnim godinama smo daleko od uslova za naučnoistraživački rad kakve imaju zemlje EU, poručio je Duraković.
Kao dokaz ovoj tvrdnju, on iznosi činjenicu da se u FBiH tokom prošle godine uložilo 0.026 posto budžeta, a 2,5 u EU zemaljama – ravno stotinu puta manje.
Poručuje kako bi ovakav zakon uništio humanističke nauke i umjetnost.
– Zakon vodi ka izjednačavanju UNSA kao javnog univerziteta i privatnih univerziteta, a to je put ka gašenju cijelog UNSA koji ima više od 30 000 studenata i više od 30 svojih članica. To je impresivan potencijal koji se nastoji uništiti ovim ‘niveliranjem’. Naime, UNSA je javna ustanova koja, kao takva, osigurava besplatno školovanje, a privatni univerziteti – ne. Drugim riječima, mnoštvo mladih ljudi koji su talentirani, a siromašni neće se moći školovati ako se UNSA devastira onako kako to namjerava Nacrt zakona. Predviđenim odredbama Nacrta doći će do odliva nastavničkih kadrova i urušavanja UNSA, rekao je Duraković.
“Studenti se muče s brojnim papirima, obrascima…”
Slično misli i Jasmin Hasanović, viši asistent Odsjeka za politologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu koji smatra da je “centralizacija Univerziteta bila primarna zadaća” ovog Nacrta.
– Naravno, ona finansijska – jer i danas je gotovo nemoguće zamisliti da neko sa Fakulteta političkih nauka sluša izborni predmet na, recimo, Filozofskom fakultetu. I danas u XXI stoljeću studentice i studenti se prilikom upisa muče sa brojnim papirima, obrascima, indeksima koji su prevaziđeni i strani studenti, kada dođu na naš univerzitet, žele da ih ponesu sa sobom kao vid uspomene – govoreći da su i njihovi roditelji imali slične dokumente kada su studirali. Pitanje međunarodne razmjene, također, nije unificirano, napomenuo je Hasanović.
On je zaključio kako očito, postoje bitnija pitanja, poput toga da se “se univerzitet, pa time i naučni rad stave na tržište”..
– Znanje više ne treba da služi društvu koje bi se njim koristilo, već ono treba biti u funkciji tržišta, korporacija i drugih velikih donatora naučnih istraživanja koja će služiti u podizanju učinkovitosti rada i poslovanja. Time, KS o ima tu poziciju da, prepuštajući UNSA tržištu, istovremeno, smanji javna ulaganja i investicije u nauku, upravo pod izgovorom tržišne utakmice u kojoj najsposobniji treba da opstanu, a oni koji to nisu u stanju – neka nestanu, pojasnio je Hasanović.
Još jedan od problema Nacrta, prema njegovom mišljenju, je metrika i podizanje standarda oko toga toga koji će časopisi biti relevantni za nastavno-naučno osoblje UNSA-e da objavljuje.
– Problem koji se ovdje nalazi jeste da se potreba objavljivanja svodi na objavljivanje u ‘citatnim bazama najvišeg međunarodnog ranga’. I upravo ovdje vidimo logiku tržišta – ne samo da je cijela logika objavljivanja svedena na tržišnu utakmicu između naučnih časopisa ‘najvišeg ranga’ čije objavljivanje enormno košta, već jednako, u takvim bazama određene discipline i naučne oblasti su u potpunosti marginalizirane za razliku od onih drugih koje se favoriziraju. Da podjednostavim, time se društvene i humanističke nauke stavljaju u podređen položaj prirodnim i tehničkim naukama (ali ne svim), naveo je viši asistent Hasanović.
Uprkos poštivanju ovoga, akademski rad bi mogao trpiti – “gdje se redovnom profesoru koji ciklusima od sedam godina nije objavio tri rada u spomenutim bazama podataka poriče sav njegov raniji rad”.
Otežani uslovi za studiranje
Hasanović podržava i stavove studentskih organizacija koje navode kako Nacrt otežava finansijski i materijalno uslove za studiranje – stavljanjem rigoroznijih kriterija za dobivanje (i održavanje) statusa redovnog studenta.
– Na taj način, demotivacija naših studentica i studenata da uopće studiraju (pa i ostaju) u Bosni i Hercegovini postaje još veća. Svakako da pitanja na UNSA treba rješavati, da je postojeći Zakon iz 2017. godine užasan – a da ga se pri tome nije imalo vremena ni implementirati do kraja. Međutim, jasno je da se ovdje ne radi o potrebi poboljšanja visokog obrazovanja, već da ‘kantonalni um’ radi na njegovoj privatizaciji u ruke uskih interesa nekolicine, poručio je Hasanović.
Ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Melika Husić-Mehmedović najavila je prošli mjesec da će biti organizovana i javna rasprava, te tematske debate.
Hasanović smatra da je upravo ovo prilika da se sa studentima i profesorima pokuša stvoriti novi zakon.