“Ne znam zašto sam mislila da će studiranje biti lagano, jer ovo je samo patnja.”

Studentski život nije lagan, a vrlo često nije ono što su srednjoškolci zamišljali. U nastavku vam prenosimo ispovijest jedne studentice koja se razočarala u studentski život, a koju prenosi Srednja.hr.

“Sje*ala sam. Baš ono, fakat sam sje*ala. Ne znam zašto sam mislila da će studiranje biti lagano, jer ovo je samo patnja. Nikad u životu se nisam ovako osjećala – ne spavam, ne jedem, ne vježbam… Ma realno, ne stignem ni oprati kosu. Ovo je doslovno dno dna. Ovo su ispitni rokovi.

Ja sam u svom životu fakat prošla sve i svašta. Ono, koliko god ljudi htjeli da je meni sve samo ono posluženo, to fakat nije istina. Ja sam učila za svaku svoju ocjenu, pripremala se za svaki posao. Jedino kako su mi moji pomogli jest to što me nisu nikad gnjavili s onim nebitnim stvarima.

Tipa, ja nikad nisam morala kuhati niti čistiti – uvijek bi me sve dočekalo spremno, nisam morala brinuti oko tih stvari. Mislim nemojte me krivo shvatiti, ne moram ni danas. Sad sam čak došla do te faze da si više ni kosu ne perem sama. Kako to moja mama kaže – pa čemu služi frizerski? Jednostavno se naručim rano ujutro i obavim to kako treba. Ali sad nemam više vremena ni za to.

Otkako su počeli ovi ispitni rokovi, moj život se promijenio za 180. Doslovno je došlo do toga da ne stižem više ni na Instač. Jeste li skužili da me nije bilo uopće prošle sedmice? Ma znam da ste skužili – realno, kak ne bi primijetili da me nema? Dotakla sam dno života, doslovno.

Mislim, ne znam uopće gdje je tačno zapelo. Kao ono, učila sam kroz semestar? Čak sam i išla na predavanja, ono ne znam jesam li možda propustila tipa 5 predavanja? Fakat ono, neprimjetna razlika. Ne kužim kako sam ovako zaglibila. Doslovno sam krenula učiti ono još i prije početka rokova, i samo skužila da mi radimo stvari koje uopće nismo radili?? Like, kako je ovo studiranje?

Šta bih ja trebala ono uz sva predavanja i zadaće i seminare, još provoditi vrijeme učeći stvari koje nam niko nikada nije spomenuo? Pa meni to zvuči kao da se neko nije potrudio oko vlastitog posla, i taj neko bi bili profesori. Fakat ne kužim kako oni mogu od nas očekivati da znamo stvari koje vjerovatno ni oni sami ne znaju??

I također, ne kužim ove ispitne rokove. Kad bih se ja trebala odmoriti? Doslovno djeca u osnovnoj školi imaju non stop neke praznike, a ni ne trebaju im. Realno, šta će ti praznici kad imaš 10 godina i odlazak u školu ti je zaje*ancija? Meni će doslovno trebati mjeseci dok se oporavim od ovih ispitnih rokova, a i to mi je upitno. Tipa, fakat ne znam kako bih trebala onako par dana nakon zadnjeg ispita, ponovno se vratiti na faks?

Po cijele dane samo učim i jedem. Doslovno nisam bila na martiniju dvije sedmice. Mislim da sam ovako dugo bila bez koktela zadnji put u osnovnoj. I to prije nego što sam uopće probala koktele. Ono, šta sam ja ovdje, dijete?! Fakat ne kužim kakav je ovo studentski život – niti izlazaka, niti druženja, samo učenje, učenje i učenje.

Srećom, moji su fakat puni razumijevanja i već smo se dogovorili da kad završe rokovi, imam sedam dana odmora. Rekli su mi da su mi već uplatili negdje putovanje, ali mi ne žele reći gdje. Fakat se nadam da će biti Meksiko u pitanju jer tamo nisam još nikad bila, a ono. Neću za ovako specijalnu prigodu ponavljati stvari.”

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.*