Inspirativna priča: Nuno iz doma Bjelave do policijske uniforme

Dvadesetšestogodišnji Nuno Bajrić je po prvi put obukao novu policijsku uniformu i svečano položio zakletvu da će služiti građanima Kantona Sarajevo, čuvajući njihove živote i imovinu i brinući za njihovu sigurnost.

On je jedan od 238 policijskih službenika MUP-a Kantona Sarajevo koji su na svojim novim radnim mjestima, a primljeni su na osnovu konkursa raspisanog 2024. godine.

Životna priča Nune Bajrića drugačija je, teška ali i inspirativna, a on je, u nadi da će podstaći i druge da se opredijele za ovaj časni poziv, odlučio da je podijeli sa svima.

Nuno je odrastao bez roditelja i sa svega dvije godine smješten je u Dječiji dom Bjelave gdje je boravio do 17. godine. Ova ustanova pružila mu je u životu maksimalnu ljubav i podršku i bila vjetar u leđa u ostvarenju životnih ciljeva. Njegov najveći san i jedini cilj bio je da postane policijski službenik.

Od svoje 18. godine se četiri puta prijavljivao na različite konkurse, ali i pored vrhunske fizičke spremnosti i znanja, nikada nije primljen. Kada je gotovo odustao od svog sna, prijatelji su ga nagovorili da se prijavi na konkurs MUP-a Kantona Sarajevo za prijem 250 policijskih službenika. Ovoga puta uspio je – položio je sve testove i dobio priliku da postane dio policijskog sistema.

Na ispitu općeg znanja oslonio se na ono što je naučio na fakultetu i uz pripreme položio bez problema. Test fizičke spremnosti smatrao je najlakšom preprekom jer se cijeli život bavio sportom. Kada je ugledao svoje ime na listi primljenih kandidata, kaže da gotovo nije mogao vjerovati.

U razgovoru s kadetima shvatio je da dijele slična iskustva – mnogi su ranije nailazili na odbijenice i izgubili povjerenje u sistem. Među njima su i mladići i djevojke iz drugih kantona, različitog imovinskog stanja, kojima je ovo velika šansa i prilika.

Nuno je student završne godine Sigurnosnih i mirovnih studija na Fakultetu političkih nauka. Jedna od najvećih prepreka mu je bio ljekarski pregled na kojem je utvrđeno oštećenje vida zbog kojeg ne bi mogao raditi u policiji. Odlučio se na rizičnu operaciju s 50 posto šanse da izgubi vid. Nakon uspješnog oporavka, kaže da sada vidi bolje nego ikad.

Na pitanje o poruci mladima odgovorio je da nikad ne odustaju i da ustraju ka svom cilju. Tokom čekanja na ostvarenje sna, studirao je i radio različite, pa i najteže fizičke poslove. Danas ponosno nosi uniformu i planira da jednog dana stigne do prvog čina u policiji.

Njegovi prijatelji i oni s kojima je odrastao u Dječijem domu Bjelave i dalje su mu velika podrška. S ponosom su prisustvovali polaganju svečane zakletve i među prvima mu čestitali.